Zagrebački arhitektonski atelje Salon33, koji čine Jelena Babić, Marja Mia Kolendić i Anita Krmek, ovog je ljeta upisao još jedno priznanje u svoj portfelj. Naime, međunarodna platforma BIG SEE, koja okuplja najbolje arhitektonske prakse iz preko 20 zemalja jugoistočne Europe, dodijelila im je nagradu za projekt interijera showrooma Fercera. Riječ je o concept trgovini za interijere smještenoj na jednoj od najatraktivnijih zagrebačkih lokacija, Parku kneževa, čiji galerijski karakter podjednako naglašava izložene proizvode i atmosferu.
Upravo taj balans između funkcionalnosti i doživljaja ono je čime se Salon33 najradije bavi. Tri arhitektice sa zagrebačkom adresom udružile su kreativne snage 2022. godine, nakon desetljeća različitih iskustava u branši, a njihov se atelje otada profilirao u jedno od najzanimljivijih imena na domaćoj sceni. U razgovoru s Jelenom, Marjom Mijom i Anitom otkrili smo pozadinu njihovog nagrađenog projekta, više o filozofiji kojom se vode, ali i o svakodnevnim izazovima (i ljepotama) arhitektonskog posla.
BIG SEE nagrada za showroom Fercera lijepa je potvrda vašeg rada. Kako ste doživjele to priznanje i što vam znači u ovom trenutku?
Svaka vrsta nagrade velik nam je poticaj u bilo kojem danom trenutku. BIG SEE posebno je priznanje jer dolazi od platforme s preko 20 zemalja članica, koja obuhvaća prijavljene radove iz cijelog područja jugoistočne Europe pa samim time nosi respektabilnu težinu. Kad usred radnog dana stigne mail s takvim vijestima, svaki se projekt, zadatak i rok čini lakšim. S razlogom se kaže da su takva priznanja “vjetar u leđa” – doslovno osjetiš kako te zapuhne novi poticaj u svakodnevnom radu. Dakako, drago nam je i zbog klijenta, primarno što su oni zadovoljni s rješenjem kojeg će koristiti u svom radu, a onda da je i izvanjsko oko dalo pečat odobrenja projektom na kojeg smo svi izrazito ponosni.
Kada biste morale izdvojiti jedan detalj ili aspekt projekta Fercera na koji ste posebno ponosne, što bi to bilo?
Konceptualno rješenje već se pokazalo kao odlična početna točka. Fercera ima zaista raznoliku ponudu, a s obzirom na to da je riječ o showroomu, a ne klasičnoj trgovini, odlučili smo tu prepreku između potrebe da se pokaže asortiman, a ipak zadrži određena vrsta ekskluzivnosti, premostiti galerijskim načinom izlaganja. Tako svaki je proizvod dobio jednaku pozornost, a zainteresirani klijenti i stranke ne moraju se boriti u gomili izložaka kako bi otkrili ono što ih zanima. Inovacija unutar prostora, nevidljiva na prvi pogled, skriveno je kućno kino. Ono je opremljeno vrhunskim audio sustavom koji funkcionira jednako dobro kao i sustavi u velikim kinima no njegova posebnost leži u tome što su svi zvučnici skriveni iza zida, nevidljivi golom oku.
Uz Ferceru, koji biste još projekt izdvojile kao važan korak u vašem dosadašnjem radu i zašto?
U desetak godina djelovanja kroz naše je ruke i ekrane prošao zaista lijep niz projekata. Volimo misliti da svojom energijom privlačimo klijente s kojima se nalazimo na istoj valnoj duljini, estetski, ali i po pitanju radnih navika. Iz takvih suradnji uvijek proizlaze rezultati kojima svi budu zadovoljni. Jelena bi izdvojila nedavno dovršenu kuću u Zaprešiću koju je projektirala za svoju obitelj, jednokatnicu čiji je prostor u potpunosti fluidan, povezujuć i ispunjen prirodnim svjetlom. Marja uvijek rado ističe projekt ljetnog paviljona koji je odabran u finale natjecanja prestižnog rimskog muzeja Maxxi, dok Anita napominje da ne zaborave spomenuti i uskoro dovršenu renovaciju javnog trga u Vinkovcima, prostora koji će oblikovati svakodnevicu svih Vinkovčana.
Ponosne smo i na realizaciju posljednje otvorene poslovnice popularnog DermaCarea u Splitu, koja poziva posjetitelje sofisticiranim, nenametljivim i pomno odabranim teksturama i paletom boja. Istovremeno, uzbuđene smo jer se trenutačno dovršava nekoliko kuća s našim potpisom, a radimo i na jako zanimljivoj rekonstrukciji jednog starog kamenog stambenog kompleksa u Istri.
Kako je nastao Salon33? Što vas je spojilo i kako ste odlučile udružiti svoje kreativne energije?
Spojio nas je fakultet! Sve tri smo se upoznale još u doba studija, zajedno smo prolazile kroz projekte i vježbe, ispite i planove za budućnost. Tad smo već znale da jednako razmišljamo no zajednički ured nismo otvorile odmah nakon diplome. Nekoliko smo godina radile na različitim mjestima, od legalizacija do praksi po Europi, prošle smo zaista širok spektar poslova i edukacija u arhitekturi samo da bismo vrlo brzo zaključile da bismo radije radile u svom ritmu, prema svojim željama. Tako su Marja i Anita osnovale zajednički ured, a tek nekoliko godina kasnije kada se uredu pridružila i Jelena nastaje Salon33. Ime koje smo odabrale označava aktualnu adresu našeg poslovanja, ali i želju da kroz svoj rad, baš kao što je to bilo u francuskim salonima 17. i 18. stoljeća, stvorimo mjesto intelektualnog i kulturnog okupljanja u kojem ideje žive i izvan papira, u razgovoru i razmjeni iskustava.
Vas tri, jedan studio – kako izgleda vaš kreativni proces?
Prednost našeg dugogodišnjeg poznanstva i prijateljstva je to što je komunikacija potpuno otvorena, a često znamo i bez izgovorenih riječi posao rasporediti prema individualnim preferencijama i kapacitetima. Razgovor je naša najveća snaga, svaku potencijalnu prepreku znamo riješiti jer, na kraju dana, sve tri gledamo prema zajedničkom cilju. Inspiraciju crpimo iz različitih izvora – Anita svo slobodno vrijeme posvećuje slikanju, Jelena je knjiški moljac i velika obožavateljica vrtlarenja dok je Marja naš modni mag. Kada se spoje sva ta znanja i ideje, proces se svodi samo na sužavanje i definiranje projekta čiju razradu onda raspoređujemo ovisno o rasporedima i obavezama svake od nas.
Kako biste opisale filozofiju Salona33? Što vam je važno, na čemu gradite svoj pristup prostoru?
Ono od čega uvijek polazimo je pronalazak prostornog rješenja koji nudi inovaciju, pritom ne kompromitirajući praktičnost. Krajnji korisnik prva je i posljednja stavka o kojoj razmišljamo. Pritom svakom prostoru pristupamo s jednakom pažnjom – bila riječ o muzeju, renovaciji ili izgradnji vikendice za odmor – briga i poštovanje temelj su na kojem gradimo našu estetiku i strukturalnu dugovječnost.
Gdje pronalazite inspiraciju – u svakodnevici, umjetnosti, putovanjima, nekoj drugoj disciplini?
Donekle smo se taknule ove teme u ranijem pitanju, ali ovo je jedno od onih pitanja na koje bismo mogle dati pet odgovora i vjerojatno nikada do kraja ne bismo uspjele uhvatiti taj neopipljiv osjećaj inspiracije. Putovanja su definitivno velik dio našeg procesa, sve tri jako volimo otkrivati nove destinacije, posjećivati međunarodne izložbe i razgledavati arhitektonske inovacije. Aktivne smo i na domaćem terenu, rado posjećujemo i umjetnička, kulturna, modna događanja – inspiracija se krije posvuda, samo je treba potražiti!
Koji vam je dio posla najdraži, a što doživljavate kao najveći izazov?
Najviše nas veseli početna faza projekta, kada iz apstraktnih potreba klijenta počinjemo stvarati koncept, atmosferu i prostornu priču. U tom trenutku arhitektura postaje alat za komunikaciju, za stvaranje osjećaja, i to je dio procesa koji nas uvijek iznova uzbuđuje. S druge strane, najveći izazov je održati jasnoću i kvalitetu ideje kroz sve faze projekta, od koncepta do izvedbe, pogotovo kad se uključuju brojni drugi suradnici. Uvijek tražimo načine kako kreativnu viziju uskladiti s realnim ograničenjima, budžetima, rokovima, tehnologijom.
Kakvim se projektima nadate u budućnosti, postoje li neka područja koja vas posebno intrigiraju?
Veselimo se projektima koji spajaju prostor i emociju, bilo da se radi o prodajnom prostoru, uredu, javnom prostoru ili obiteljskoj kući, a koji ne moraju nužno biti veliki, ali su pažljivo osmišljeni i imaju pozitivan utjecaj na svakodnevni život korisnika.
Veseli nas rad u kojem arhitektura ima konkretan i pozitivan učinak, bilo da podiže kvalitetu boravka, potiče osjećaj dobrodošlice, ili izravno doprinosi boljoj prodaji i poslovnim rezultatima. Posebno nas ispunjava kada nakon duljeg vremena vidimo da prostor živi, funkcionira i donosi ono čemu smo se nadale, osjećaj da smo dizajnom napravile stvarnu razliku. Otvorene smo za suradnje koje istražuju granice između dizajna, zanatstva, prirode i tehnologije, a u kojima možemo slobodno istraživati atmosferu, materijal i osjećaj.
I za kraj – što biste poručile mlađoj sebi na početku karijere, ili nekoj djevojci koja danas razmišlja studiju o arhitekture?
Rekle bismo joj da si da vremena. Arhitektura nije samo profesija, nego način gledanja na svijet, i treba vremena da se taj pogled oblikuje. Neka se ne boji propitkivati, učiti iz različitih izvora, i tehničkih i umjetničkih, i neka vjeruje da je senzibilnost jednako važna kao i znanje. Rekli bismo joj i neka gradi svoje profesionalne odnose s poštovanjem, ali i jasnoćom. I možda najvažnije: neka bude blaga prema sebi.
Foto: PR
