Iako živimo u vremenu kada se godišnje naprave milijarde fotografija, vidjeti sebe na fotki mnogima još uvijek izaziva nelagodu i osjećaj da ne izgledaju (i nikad neće izgledati) dovoljno dobro. U tom kontekstu stati ispred objektiva u donjem rublju i senzualnoj pozi može se činiti kao situacija u kojoj se nikada nećete pronaći. Međutim, boudoir fotografi tvrde suprotno. Ovo je oslobađajuće i katarzično iskustvo koje podiže samopouzdanje i prepuštaju mu se baš svi profili ljudi. Nema pravila.
Šime Bilić i Doris Jakić su iskusni fotografi koje je profesionalni put doveo do boudoir fotografije – žanra kroz koji se na različite načine i kroz različite stilove slavi ženska ljepota, osjećaj samopouzdanja i strast za hvatanjem izvanrednih kadrova. Stoga smo zajedno s njima odlučili razbiti sve predrasude o takvom tipu fotografije.
Iza brenda Deserted Depth stoji Šime Bilić koji se na početku svoje umjetničke karijere prvenstveno bavio glazbom i klupskom scenom. Međutim, pandemija je utjecala na njegovu promjenu karijere. Kako sam kaže fotografija je uvijek bila prisutna u njegovom životu, ali amaterski i na automatskim postavkama fotoaparata. No, to je bilo dovoljno da ga frendice zamole za nekoliko fotki iz čega se u petom mjesecu 2020. stvorio Deserted Depth. S druge strane, Doris Jakić je diplomirana knjižničarka koja fotografiju obožava od malena. Okušala se u svim žanrovima, od modne, portretne do obiteljske fotografije, ali jednom kad je otkrila svijet boudoira ne odvaja se od njega. Štoviše, Doris je svoju strast prema ovom žanru fotografije pretočila u „fototerapiju“ kroz dobro poznat projekt Woman by Doris, a čiji je cilj jednostavno slaviti žensku ljepotu i graditi samopouzdanje.
Iako se ovaj stil fotografije razvio još krajem 19. stoljeća, donekle je ostao tabu tema i u 21. stoljeću. Doris nam je ukratko objasnila da je boudoir erotska fotografija, ali s naglaskom na estetiku i s velikom dozom ukusa. Nije eksplicitna, nije vulgarna i nije degutantna. S obzirom na intimnost i prirodu ovog iskustva boudoir je često obilježen upravo karakterom modela. Tako je Šime proširio ovu definiciju činjenicom da je boudoir u prvom redu duboko i jako osobno iskustvo klijenta koje fotograf hvata.
Tabu aspekt djelomično proizlazi i iz strahova od prepuštanja ovakvom tipu fotografiranja. Zbog čega su klijenti/ce najčešće zabrinuti, a kako se fotografi nose s tim?
Šime: Pa najčešće ih je strah osjećaja srama, kao i svih nas kad ulazimo u bilo kakvo novo iskustvo pogotovo po prvi put. Imao sam tu čast i sreću fotkati klijente i klijentice koji nikad nisu bili ispred kamere. Morate razumjeti da 70 posto našeg posla, pogotovo u ovom žanru fotografije, je psihologija. Sve uvijek kreće s pričom, od prvog kontakta, upoznavanja pa do samog shoota. Uvijek inzistiram da prije fotografiranja upoznam klijenta. Pristup je sve, i lijepo je proći osnovne stvari od ideja, srama, pa do poziranja i slično. Nakon što smo prije samog fotkanja prošli osnovna pravila možemo započeti sa samom fototerapijom prilagođenom baš toj osobi.
Doris: Nijedna od nas nije u potpunosti zadovoljna sama sa sobom. Svaka od nas ima bar mali popis stvari koje ne voli na sebi i koje bi promijenila. Točno to su razlozi zbog kojih su žene zabrinute prije nego dođu pred objektiv. Ustvari, prije nego se uopće prijave. Ali isto tako, točno to su i razlozi zbog kojih se na kraju prijave i stanu pred objektiv! A kako se ja kao fotograf nosim s tim… pa ustvari jako jednostavno. Samo moraju doći, donijeti što im treba i prepustiti se meni i mojim uputama, bez previše razmišljanja.
Mogu li se vaši klijenti/klijentice svrstati u jednu kategoriju? Što ih razlikuje, a što ih povezuje?
Šime: Pa zapravo i ne. Kompletno razumijem pitanje i čuo sam ga već dosta puta. Očekuješ da će specifična vrsta osobe i osobina pristupiti takvom iskustvu, ali začudili bi se koliko je raznoliko zapravo. Klijenti su mi različitih osobnosti i profila te razina ekstraverzije, i zapravo kako se kaže “from all walks of life”.
Doris: Na fotografijama su obične žene, one koje svaki dan susrećete putem, na poslu ili u trgovini, majke, bake, kćeri, uspješne žene, kućanice, mlade žene, one malo starije, vitke, plus size, rastavljene, udane, slobodne. Žene u raznim životnim ulogama i fazama. Zadovoljne i ne zadovoljne žene. Kad tako gledate, ne možete ih svrstati u istu kategoriju. Ali kad pogledate njihove razloge zbog kojih su došle, a to je prvenstveno ljubav, ili bar pokušaj ljubavi, prema sebi, to je ono što ih čini jednakima.
Koji su najčešći razlozi zbog koji se odluče za ovakav photo session? Čemu boudoir fotke uopće služe?
Šime: Boudoir je tu da ispunjava, da samopouzdanje i nadasve da se osoba vidi u drugačijem svjetlu. Doslovno i metaforički. Neki to rade privatno, za sebe samo. Nekad si uzmu book sa svim najboljim fotkama iz sessiona, i to je nešto što im doma stoji na polici kao memento na prekrasno iskustvo koje će vidjeti za 30 godina. Dosta njih recimo to radi kao poklon svom partneru (a isto tako i za sebe). Neki su samo čuli za to i žele pokušati. Razni su razlozi stvarno i svaki klijent ima neku svoju motivaciju koja ga je za to zainteresirala.
Doris: Izgraditi veću ljubav prema sebi. Poštivati sebe i svoje tijelo. Diviti se svom tijelu, pogotovo nakon trudnoće i poroda, nakon godina i odrađenog staža. Promijeniti krivu sliku o sebi, posebno ako ju je netko drugi stvorio za njih. Žene dolaze sa svakakvim pričama i svakakvim proživljenim traumama zbog kojih su možda ostale i oštećene. I divim im se! Jer to definitivno nije lagan korak, pogotovo ako vas je strah vidjeti same sebe u toj novoj, nikad otkrivenoj, ulozi – žena i ništa više od toga.
Možete li izdvojiti neku najdražu reakciju ”modela” koju ste dobili nakon odrađenog snimanja?
Šime: Kao fotografu, to je možda najstrašniji i najanksiozniji moment u cijelom iskustvu. Čak i kad znaš da imaš super fotke i da će se klijentu svidjeti, svejedno imaš taj grč u želucu čekajući samu reakciju. Sve reakcije su bile previše pozitivne da bih izdvojio samo jednu, ali samo ću reći da mi je najdraže kad klijent i ja završimo oboje u suzama od sreće. Ja plačem jer ne mogu vjerovati koliko to nekom znači i koliko im je taknulo život, to nešto što smo zajedno napravili. Pa onda im je jedan dan jedna fotka favorit, drugi dan druga. To zna trajati po mjesec dana. Svakako dio ovog posla kojeg nisam očekivao uopće.
Doris: Dojmovi budu jako emotivni! Većina žena se napokon, po prvi put u životu, vidi u takvom izdanju, iz druge perspektive, iz tuđih očiju, i to na umjetnički način. I žene budu oduševljene, same sobom! Prekrasan trenutak i osjećaj kad nekome uneseš toliko sreće i takvu injekciju instant samopouzdanja. Boudoir fotografija je krajnji produkt, no žene zapravo uživaju u procesu kojeg možemo nazvati foto terapijom.
Povjerenje je nešto što većina klijenata ističe kao najvažnije u suradnji. Kako ga opće gradite u tako kratkom periodu (jedan photosession)?
Šime: Od prvog kontakta pa do završnog dijela procesa gdje dostavljam materijale je najbitnija komunikacija. Čista komunikacija. Jako je bitno razumjeti klijenta, zašto to radi, što točno želi, koju glazbu sluša pa sve do toga koja je najdraža boja. Svaki detalj je bitan. I da klijent naravno razumije gdje su moje granice i na koji način radimo, naravno. Komunikacija je jedini pravi ključ, uz naravno, dosta smijeha.
Doris: Da, ja se sa svojim modelima družim samo jedan sat, tijekom kojeg se upoznamo i prođemo razloge dolaska, kroz život u kratkim crtama. I na kraju pripremamo i odradimo boudoir fotografiranje. Mislim da sam u automatskoj prednosti jer sam i sama žena i majka dvoje djece, tako da uvijek nađemo zajedničkih tema za razgovor. Žene imaju apsolutno razumijevanje i poštivanje s moje strane, što ih čini jako sigurnima i, do kraja fotografiranja, opuštenima.
Kako otprilike izgleda proces jednom kad se odlučimo za ovakav tip fotografiranja. S druge strane kako najčešće to proživljavaju oni koji su ispred objektiva?
Šime: Proces je dosta jednostavan. Ide inicijalna poruka, mail, poziv. Onda dogovaramo brzi sastanak i upoznavanje. Bilo online, poziv ili brza kavica. Većinom klijenti se odluče za kavicu što je i meni draže ako smo u istom gradu, jer tako možemo dobiti najbolji dojam jedan o drugome. Onda ide dogovor datuma, lokacija i tu sam da pružam bilo kakve savjete: od garderobe, make upa, lokacije itd. I onda je to. Jednom kad je datum zaključan i dogovoren sve što preostaje je sam shoot.
Doris: Uvijek sam sama s modelom, nikakva treća osoba ne dolazi u obzir, ni prijateljica za podršku, ni muž, haha! A samo fotografiranje izgleda tako da pregledamo što je model donio od rublja i dodataka, eventualno izabere nešto od accessorizea iz moje kolekcije te prati moje upute i prijedloge vezano uz poziranje. Model ne mora znati pozirati, ne mora imati nikakvo iskustvo, samo se treba prepustit mom vođenju. Naravno, ima modela koje imaju neke svoje prijedloge, najčešće za “kopirati” neku fotografiju koju sam objavila. Isto tako, najvažnije, glazba svira cijelo vrijeme, primam i glazbene želje. Kako one to sve vide kad stignu u sobu? Najveće i najčešće pitanje je hoćemo li sve stići odraditi. Bez brige, uvijek stignemo.
Jeste li se ikada sami našli u ulozi modela za boudoir fotke?
Šime: Boudoira specifično ne, ali sam modelirao par godina za razne stvari. Zapravo se upravo sad pripremam na svoj prvi boudoir session, nadam se uskoro.
Doris: Jesam, ali sama sebi. Autoportreti su mi jako drago, oduvijek bili. Mogu reći da tako “vježbam” sve one poze koje sutra pokazujem svojim modelima.
I za kraj, što je za vas izvrsna boudoir fotografija?
Šime: Osjećaj i komunikacija! Kad pogledate fotku, ona mora jasno dati vam osjećaj kojeg razumijete. Sviđao vam se on ili ne. Komunikacija mora biti jako čista, ne zamaskirana kompenzacijom fantastičnih kompozicija. I to nije stvar samo boudoira, nego fotografije općenito. Iako se kaže da je ljepota u oku promatrača, ja mislim da je dosta toga u rukama sposobnog fotografa koji zna i razumije vizualnu komunikaciju.
Doris: Kut, svjetlo, sjena i najvažnije, emocija.
