Ljubitelji mode složit će se kako se iza njezine estetske i funkcionalne uloge krije mnogo više. Moda nerijetko priča priče, ističe važne teme i nudi refleksiju društva, osvrćući se na neopjevane heroje i skrivene narative. Tako i za domaćeg dizajnera Miomira Jelčića moda postaje most između prošlosti i sadašnjosti – medij za izražavanje dubokih promišljanja o vlastitom porijeklu i tradiciji rodnog kraja. Kroz svoju prvu kolekciju, 29-godišnji dizajner osvrće se na svoje hercegovačke korijene, inspiriran lokalnim običajem “sicanja” (tetoviranja), stvarajući komade koji nose emocionalnu poruku o identitetu, hrabrosti i snazi tradicije u modernom svijetu.
Jelčić, koji je završio TTF i već 11 godina živi u Zagrebu, od malena je znao da se želi baviti modom. “Ipak, interes za modu sam proteklih nekoliko godina potiskivao u pronalasku sebe kao dizajnera. Fokus sa mode su mi maknuli ‘normalan’ krojački posao i preseljenje u Irsku”, priča nam Miomir. Srećom, nedavno je odlučio poslušati svoj unutarnji glas i okrenuti se svijetu mode, pokrenuvši vlastiti brend M10 M12 s prvom kolekcijom “Pečat”, koja je odmah privukla našu pažnju. Miomirovu priču donosimo u intervjuu u nastavku.
Kada je nastao M10 M12 i što znači to ime? Kako se zapravo pravilno izgovara?
Moj brend M10 M12 je bio u svom začetku krajem prošle godine, a u ožujku 2025. sam ga i lansirao na društvene mreže sa svojom prvom kolekcijom po imenu “Pečat”. Ime brenda je nastalo kroz igru sa znamenkama i mojim osobnim imenom. Nema neko dublje značenje, u šali volim reći da je to samo šifra za moje ime koje gleda netko sa zamagljenim vidom. Pravilno se izgovara “em deset em dvanaest” ili “em ten em twelve” na engleskom, svejedno je!
Tvoja prva kolekcija nosi naziv “Pečat” i bavi se sicanjem, običajem tetoviranja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Što te inspiriralo da istražiš upravo tu temu? Kako je izgledao kreativni proces iza kolekcije?
S obzirom na to da je moj stil jako promjenjiv, dugo sam razmišljao s kojom temom da se iskreno predstavim publici koja me ne poznaje. Nikakvi tradicionalni elementi nikada nisu bili dio mog stila, ali sam dao sebi izazov da istražim nešto od čega potječem po prvi put u životu i ostavim svoj potpis na tome. Zapravo, kolekcija “Pečat” je došla kao ideja usred noći, moglo bi se reći da sam je i sanjao, te prekinula kolekciju koja je bila već u izradi i trebala biti moja prva. U polusnu sam zapisivao sve ideje u bilješke na mobitelu da ih do jutra ne zaboravim! Brzo sam odustao od kolekcije koja je bila u izradi jer sam shvatio da je dobra priča za predstavljanje široj publici upravo ona o mom porijeklu. Običaj tetoviranja, koji je nekako ostao na granici između poganskog čina i naslijeđa povijesti uglavnom žena na području Bosne i Hercegovine me inspirirao na stvaranje upravo zato što govorimo o spajanju nespojivog, a to je suština svega što inače radim. Razlog zašto me od cijele moje tradicije baš ova tema privukla je ta što su hrabre žene oduvijek moja najveća inspiracija, a balans između nečeg “nečistog”, kao što je u to vrijeme bio običaj tetoviranja, i nečeg “čistog” kao što je nečija religija me privukao da dublje istražim tu temu, jer sve što radim ima sasvim spontano uvijek nekakvu “jin i jang” priču iza sebe.
U tvom radu se ne radi samo o estetici – čini se da tradicijski motivi imaju i dublju poruku. Koja je ideja iza njih?
Proučio sam priču i neka štiva o tradicionalnim tetovažama, što su one predstavljale, koji motivi su se koristili i odlučio predstaviti tu priču na svoj način. Kreativni proces je bio riskantan jer sam se s nekim stvarima po prvi put susreo, ali sam odlučio razviti svoje vještine i prihvatiti “nesavršenstva” koja uz ovu priču dolaze jer i same tetovaže koje me inspiriraju su daleko od savršenog.
Tradicionalni motivi su samo povijesno točan “ukras” ove kolekcije, ali ključna inspiracija iza ove priče su moji hrabri ženski preci. Od onih u nazad 500 godina koje ne poznajem, do onih kojima sam okružen od djetinjstva i tijekom cijelog svog života. Ženska hrabrost nije nešto što opisuje samo moj rodni kraj, ona je ista u svim državama, različitim kulturama i vremenskim razdobljima. Borba za žensku moć, sigurnost i zaštitu svojih bližnjih, neustrašiv način na koji žene to bez razmišljanja rade, su bili moj glavni razlog da malo dublje proučim priču o sicanju.
Marame, vezice, krzneni porubi… Osjeti se snažan etno prizvuk i u dizajnu i u stylingu kampanje. Osim sicanja, koje su bile tvoje ključne vizualne reference?
Kada govorimo o vizualnom identitetu ove kolekcije, odlučio sam da stvorim energiju koja asocira na nešto staro, bijedno i umorno te izbalansiram s nekim suvremenim i modernim elementima, kao što su metalni ringovi, poderani i nedovršeni rubovi i oskudni momenti određenih lookova, iskombinirani s pomalo grotesknim makeup lookom i simboličnim, ali jako dugim pletenicama. U svakom slučaju, svi lookovi su na neki svoj način interpretacija bosanskohercegovačke starice. Za lokaciju i edit kampanje me je pomalo inspirirao jugoslavenski horor film ih 1973. godine po imenu “Leptirica”, a klipove koji malo detaljnije prikazuju outfite sam sam snimio s jako starom video kamerom i iskombinirao sa zvukovima Hercegovačke gange.
Kolekcija na kraju djeluje jako suvremeno, čak i edgy i provokativno. Kako si pronašao ravnotežu između tradicije i svog vlastitog dizajnerskog jezika?
Prilikom kreiranja odjeće moj glavni cilj je uvijek težiti k tome da stvorim atmosferu koja nije svakidašnja, a opet je pokušati učiniti modernom. U današnje vrijeme nije lako kreirati komad koji već ne postoji, ali kombinacija više komada odjeće koji imaju nekakav koncept iza sebe i opisuju djelić prošlosti, dublje povezan s pojedincem koji tu priču stvara, će po mom mišljenju uvijek biti snažan pravac za kreiranje vlastitog dizajnerskog jezika, za razliku od slijepog praćenja trendova ili “kreiranja” odjeće koja nema nikakvu priču iza sebe, nije kvalitetna ili se može kupiti u svakom fast-fashion dućanu.
U principu ne bih svoju prvu kolekciju opisao kao nešto što mene kao dizajnera savršeno opisuje. To je više bilo nešto sto sam za sami početak svoje priče morao izbaciti iz vlastitog sistema da ipak nađem nešto pozitivno u okolini u kojoj se kao dijete nisam osjećao jako prihvaćeno. U šali volim reci da je ova kolekcija bila moje zagrijavanje, a da moj puni potencijal izražavanja kroz modu u svakom smislu tek slijedi. Ono s čime ne suosjećam je to da modni dizajner ili brend mora godinama njegovati isti stil i smatram da se neću previše opterećivati time da moj brend bude strogo kohezivan, nego da ću u budućnosti vise njegovati ideju koja me iz bilo kojeg razloga privlači u tom trenutku, ali opet gledati da sve što kreiram nosi prepoznatljiv dio mene.
Kako bi opisao svoj dizajnerski potpis? Postoje li određeni umjetnici, dizajneri ili ikone koje su te kroz godine oblikovale i inspirirale?
Inspiraciju uglavnom tražim u prošlosti, društvu u kojem živimo, životnim preprekama, spiritualnosti, imaginarnim pričama ili prirodi, a kad su modne ikone u pitanju, moram spomenuti imena kao sto su John Galliano, Thierry Mugler, Gianni Versace, Lady Gaga, Bjork, Siouxsie Sioux, Cher… ima ih mnogo. Inspiriraju me ljudi koji su na granici između genijalnosti i ludosti. Ne bojim se hodati po rubu nečeg što se može smatrati neukusnim, dok pronalazim ljepotu u riskantnom, pomaknutom i provokativnom.
Kvaliteta izrade je na visokom nivou – izrađuješ li sve sam? Koji su bili najveći izazovi u produkciji kolekcije?
Devedeset posto kolekcije sam izradio sam, a najveći izazov je bio strpljenje. Do sada se nisam susreo sa situacijom da na jednom komadu odjeće provedem 10 dana ručno šivajući “sequins” ili precizno režem i šivam danima ponavljajuće aplikacije koje trebaju biti simetrično prišivene… Trenutačno su svi komadi iz kolekcije unikatni, ali po potrebi sam spreman i na “made to measure” izradu.
Kako zamišljaš osobu koja nosi M10 M12? Imaš li na umu određeni karakter ili energiju koju tvoj brend utjelovljuje?
M10 M12 klijent iz snova je osoba koja je neustrašiva, osjeća se dobro u vlastitoj koži, ne zanima ju tuđe mišljenje i pomalo vamp.
Imaš li planove za širenje brenda – možda suradnje, nove kolekcije ili neki sasvim neočekivani smjer?
Cilj mi je definitivno nastaviti baviti se modom, a energiju brenda mi je zahtjevno definirati s obzirom na to da već spremam drugu kolekciju koja neće biti nimalo slična prethodnoj. Ne volim se stavljati u određene kutije, iz svega što sam prošao mogu primijetiti da težim konstantnim promjenama. Neka moj dizajnerski potpis vrijeme pokaže!
Model: Ema Šram @emuska
Foto: Katarina Ilić @shotby.kat
Edit: Luka Ščrbak @lukqa
