Nakon velike pažnje i pohvala koje je izazvala prva sezona, popularna hrvatska serija Sram je prije točno tjedan dana i službeno završila svoju drugu sezonu – i potvrdila status jedne od najupečatljivijih i najsvježijih televizijskih priča o odrastanju na domaćoj sceni. Ova hit serija, koja je inače adaptacija norveškog hit-formata Skam, u najkraćim crtama prati svakodnevicu zagrebačkih srednjoškolaca, njihove prijateljske i ljubavne odnose, nesigurnosti i izazove koje donosi pubertet. Sve to, ali i mnogo više od toga prikazano je na način koji je istovremeno realan, emotivan i iznimno blizak gledateljima, kako tinejdžerima, tako i nešto starijoj publici.
Ono što Sram izdvaja jest inovativan pristup – osim redovnih epizoda na HRT-u, radnja se razvijala i kroz sadržaje na društvenim mrežama, gdje su fanovi mogli pratiti likove “u stvarnom vremenu”, što je seriji dalo dodatnu dozu autentičnosti i interaktivnosti. U svega nekoliko mjeseci od početka emitiranja, službeni profili serije skupili su desetke milijuna pregleda i milijune interakcija, dok su se gledatelji istovremeno poistovjećivali s temama koje se tiču današnje hrvatske mladeži.
Uz samu fabulu i upečatljive priče o odrastanju ovih sjajnih adolescenata je i detaljno osmišljena vizualna dimenzija, a koju je za obje sezone bila zaslužna kostimografkinja Melita Šakić. Kostimi koje je slagala i birala za likove su, osim one očigledne funkcije, jedan od važnijih elemenata u oblikovanju likova i njihovih životnih putanja jer je svaki komad odjeće pažljivo biran kako bi dočarao njihove karaktere, društveni status, ali i trenutna emocionalna stanja. Za drugu sezonu, Melita je imala zadatak dodatno produbiti te likove kroz garderobu koja prati njihove promjene i odražava stvarne trendove zagrebačke mladosti, a sve u skladu s autentičnošću serije.
U razgovoru s Melitom dobili smo jasniji dojam kako točno izgleda proces kreiranja kostima za tako specifičan i masovno obožavan format, koje su joj bile glavne smjernice i kako kostimografija može postati snažan alat pripovijedanja koji neprimjetno, ali snažno doprinosi dojmu serije koja već drugu sezonu osvaja publiku!
Kako si uopće pristupila kostimografiji serije Sram – što je bio tvoj prvi korak? Jesi li se više oslanjala na originalnu norvešku verziju ili si htjela izgraditi nešto posve novo, ukorijenjeno u lokalnom kontekstu?
Prvi korak je uvijek čitanje scenarija. Radnja i karakterizacija likova određuju u kojem smjeru će ići kostim za svaki pojedini lik. Tu obično već zamišljam kombinacije po raspisanim scenama. Naravno, nakon čitanja scenarija, najvažniji je bio razgovor i dogovor sa Jelenom (redateljicom), kako bi se uskladile oko vizualnog identiteta. Nakon toga, uzevši u obzir naputke od Jelene, krenuli smo u izradu moodboarova po likovima. Produkcijska priprema počela je puno ranije od same realizacije, istraživanje kako žive tinejdžeri u Hrvatskoj, način na koji komuniciraju, kako provode slobodno vrijeme, sa kojim problemima se susreću i slično, bila je početna točka. Originalni Skam sniman je od 2015. do 2017. u Oslu, svakako je bilo važno da Sram bude aktualan za naše podneblje trenutno. Od početka smo stvarali novu, autentičnu verziju Srama.
Koliko su te inspirirali stvarni zagrebački srednjoškolci, lokalni kodovi oblačenja i njihovi stilovi, (npr. primijetili smo da likovi nose majice nekih naših bendova)? Jesi li možda provela neko “terensko istraživanje” da uhvatiš njihovu stvarnost ili si se u tom procesu više oslanjala na scenarij?
Prije nabave kostima i samih kostimskih probi, prioritet je bio upoznati cast koji je biran po principu da budu što sličniji likovima koje igraju, uzevši u obzir da većina njih nije imala prijašnje glumačko iskustvo. Tako da smo se dosta oslanjali na razgovore sa samim glumcima koji su nam dali najbolje naputke, imali su jasno mišljenje o apsolutno svemu, od toga što se nosi do toga što se sluša. Opskrbili smo se informacijama sa samog izvora.
Likovi u seriji imaju iznimno izražene modne identitete. Kako si povezivala kostime s karakterizacijom, i možeš li nam dati neki primjer gdje odjeća direktno odražava osobnost lika?
Nastojali smo da odjeća odražava karakter i osobnost svakog lika. Željeli smo ih stilski odvojiti i krojem i dominantnom paletom boja u kostimu. Možda se to u prvoj sezoni najplastičnije vidi na Evinom i Norinom primjeru. Eva nije baš sigurna tko je i što točno želi pa je preuzela taj skejterski izražaj od svog dečka i njegovog najboljeg prijatelja. Nora koja, čini se, drži sve konce u rukama, samostalna je, živi sa cimerima, izražava svoje stavove i mišljenja, sukladno tome od početka ima jasno definiran stil, možda na prvu neobičan za jednu srednjoškolku.
Također, kostimi u seriji jako dobro (p)održavaju i sam razvoj likova. Je li postojala situacija gdje se promjena u stilu izravno koristila za prikaz unutarnje promjene lika – neka scena ili lik gdje se to posebno vidi?
Naravno. Npr. u drugoj sezoni Norin kostim jasno prati razvoj radnje. Nakon tuluma kod Svena potpuno zanemaruje vanjski izgled, povlači se u sebe i pokušava se nositi sa novonastalim problemima. Također, kad sama sebi prizna da se zaljubila u posljednjoj epizodi, romantičnim haljinama željeli smo pokazati njenu nježniju stranu i konačno prepuštanje.
Koji su ti likovi bili najveći izazov za stilski oblikovati i zašto? Je li postojao netko čiji stil je „došao sam od sebe“, a netko drugi kod koga si morala više tražiti i eksperimentirati?
Svaki lik mi je od početka izazov, ali uživam u procesu oblikovanja sukladno karakterizaciji. Ipak, jedno je vizualizirati likove dok čitaš scenarij i graditi ideju kako bi trebali izgledati. Potpuno je druga priča kada upoznaš glumce i vidiš ih uživo. Uvijek mi je najbitnije da se glumac osjeća ugodno u kostimu koji nosi. Kostim je sredstvo za rad i trebao bi pomoći da se glumac “saživi” s likom koji igra. Svi mi imamo svoje nesigurnosti, pogotovo u toj dobi. Ako nekome nije ugodno nositi kratke suknje ili hlače ili ne voli pokazivati odrađeni dio tijela, apsolutno im pokušam izaći u susret. Nekako smo sve dogovarali u hodu, pokušavali naći rješenje da im bude ugodno kada je kostim bio unaprijed određen scenarijem. I nadam se da smo uspjeli, na obostrano zadovoljstvo.
Danas (a i u kontekstu cikličnosti mode i vraćanja starijih trendova) Gen Z često reinterpretira Y2K, skate estetiku i pomalo nostalgične komade, pa nas zanima kako si ti kurirala tu generacijsku „uniformu“ za potrebe serije – da djeluje istinito i realistično, ali i stilski upečatljivo?
Eto, odgovor s nalazi u samom pitanju. Moda i trendovi se konstantno ciklički izmjenjuju, ne uvijek u pravilnim intervalima. Iskreno, ne znam zašto je estetika 90ih i 2000ih toliko privlačna današnjim generacijama, možda je to ipak pitanje za njih. Jednostavno smo probali što realističnije prikazati što mladi danas nose i u čemu se ugodno osjećaju, kako bi se gledatelji lakše poistovjetili sa našim akterima.
Jesi li imala slobodu pri biranju odjeće – i koliko često su se glumci sami uključivali u proces? Je li se ikad dogodilo da nešto iz njihovih osobnih ormara završi na snimanju i kako si odlučivala kada to ima smisla?
Od početka smo imali dogovor da glumci donesu što više svoje svoje privatne odjeće na prvi fitting. Mi smo također nabavili hrpu odjeće za svaki lik. Proces slaganja ormara po likovima je bio stvarno zabavan, sa svakim smo proveli sate isprobavajući kombinacije. Uglavnom na samom početku dobiješ vrlo okvirne mjere, tek kad vidiš osobu uživo možeš pretpostaviti hoće li joj nešto stajati. Na drugom fittingu su stvari već bile puno jasnije, mogli smo početi sa slaganjem kombinacija po likovima i scenama.
Čini mi se kako mnogi fanovi serije doslovno žele kupiti outfite koje vide na ekranu i dosta se priča o njima. Odakle je odjeća u seriji? Jesi li kombinirala second hand, high street, domaće dizajnere – i kako si birala gdje što pronaći?
Outfiti u seriji su mišung svega navedenog. Komadi iz osobnih ormara glumaca, high street brandovi, second hand, dio smo posuđivali iz rentala, dio je iz fundusa mojih divnih asistenata (Davida i Sare), dio iz mog fundusa…
Je li neki komad odjeće –jakna, torba ili nešto sasvim treće– dobio važniju ulogu nego što si prvotno planirala? Ako da, možeš li izdvojiti detalj koji je postao ključan za razumijevanje lika, a da možda nije preočito?
Možda najviše ti statement komadi koje Nora nosi, baloner i crvena torba, ne u smislu razumijevanja lika ili neke poruke koju nose, već sam dobila najviše upita gdje smo ih nabavili.
Imaš li najdraži look u cijeloj seriji, i ako da– zašto ti je najdraži? Je li to više zbog estetskog dojma ili dubljeg značenja koje nosi ili neki drugi razlog?
Najviše sam guštala u cijeloj pripremi trash partija u prvoj sezoni, za sve likove i statiste. Iz totalno površnih razloga, bilo nam je jako zabavno i mogli smo ići u potpuno pretjerivanje i stilizaciju. U drugoj sezoni smo pak dobili par novih, zanimljivih likova gdje smo se mogli zaigrati kostimom da ih stilski odvojimo.
Kostimi u seriji izgledaju ležerno i jednostavno, ali su u detaljima nevjerojatno precizni. Koliko ti je bilo važno da odjeća izgleda kao da “nije birana”, a ipak nosi priču?
Bitno je da kostimom dodatno obojimo radnju, suptilno i nenametljivo, pogotovo ako želimo da scena djeluje realistično. Naravno postoje situacije kada je kostim izuzetno bitan i nosi cijelu scenu.
Ako bi Sram imao treću sezonu, postoji li neki pravac u kojem bi voljela razvijati stil likova? Možda neka nova estetska dimenzija koju još nisi imala prilike istražiti ili bi više nadograđivala već postojeće stilove likova?
Odgovor na to pitanje ću imati kad pročitam scenarij za 3 sezonu!
Foto: privatna arhiva, Sram Instagram.
