Patricia Gasparini jedna je od onih umjetnica čiji put do glazbe nije bio ni brz ni predvidljiv. Publika ju pamti još od prvih televizijskih nastupa, no između dječjih talent showova i današnjeg autorskog rada stalo je mnogo više od same glazbe. Živjela je u Švicarskoj, radila u Ujedinjenim narodima, nastupala na različitim pozornicama i gradila iskustva koja su je oblikovala kao osobu, ali i kao umjetnicu. Danas se sve to na neki način prelijeva u njezine pjesme, koje postaju sve osobnije, iskrenije i autentičnije.
Povodom izlaska njenog novog singla “Ljubi majka“, razgovarali smo o životnim zaokretima, odlukama koje su je dovele do sadašnje faze karijere i glazbi kao prostoru u kojem se osjeća najviše svojom. Dotaknuli smo se Dore, rada u inozemstvu, izazova samostalnog građenja glazbene karijere, ali i mode, vizualnog identiteta i kreativnosti koja nadilazi samu glazbu. Patricia nam je otkrila zašto vjeruje da se najveća snaga često krije upravo u ranjivosti te zašto joj je danas važnije ostati vjerna sebi nego uklopiti se u tuđa očekivanja.
Tvoja nova pjesma “Ljubi majka” već je naslovom privukla pažnju jer nosi frazu koju svi mi na Balkanu dobro znamo, ali si joj dala jednu modernu, emotivnu i pomalo ironičnu notu. Kako je nastala pjesma, što je bila inspiracija i što si njome htjela ispričati?
“Ljubi majka” je nastala dosta spontano, ta fraza mi je oduvijek bila zanimljiva jer je svi znamo, ona ima nježnosti i topline i privrženosti, ali i sarkazma. Kad ju staviš u drugačiji kontekst, može zvučati i pomalo ironično, čak bolno. Upravo me taj kontrast inspirirao.
Htjela sam kroz moderan alt-pop zvuk ispričati jednu emotivnu priču koja je iskrena, ranjiva, ali opet ima taj mali “twist” u tekstu i atmosferi. Mislim da će se puno ljudi pronaći u toj emociji jer svi nekad glumimo da smo okej, dok se zapravo iznutra raspadamo. “Ljubi majka” je na neki način nježan zagrljaj, ali i mala kritika svega što danas skrivamo iza osmijeha i površnih odnosa.
Dojma smo kao da kroz novu glazbu pokazuješ neku zreliju i osobniju stranu sebe. Radiš li trenutno na novim pjesmama ili možda već razmišljaš o EP-u ili albumu?
Definitivno osjećam da kroz novu glazbu pokazujem puno osobniju i zreliju stranu sebe. Više se ne bojim pisati o stvarima koje stvarno proživljavam i mislim da se to osjeti i u tekstovima i u atmosferi pjesama, pa makar nekoga i naljutila (smijeh). Trenutno radim na novim pjesmama i cijela priča se polako slaže u jedan veći koncept. Jako me privlači ideja da sve bude povezano, ne samo glazbeno nego i vizualno i scenski.
EP mi je definitivno u planu, a dugoročno i album. Htjela bih kroz svoju glazbu provlačiti i društvene teme, ali na način da ih pričam kroz neko svoje iskustvo i emociju. Mislim da ljudi najviše osjete poruku kada je iskrena i osobna, a ne samo “servirana”. Voljela bih stvarati pjesme koje imaju emociju, atmosferu i priču, ali i neku dublju poruku koja ostane s ljudima i nakon slušanja, tako da ipak malo zagolica maštu i emocije. U principu, cilj mi je da čovjek ne ostane ravnodušan nakon što posluša pjesmu.
Glazba je dio tvog života još od djetinjstva. Imali smo te prvi put upoznati još u showu Story SuperNova Juniors, a kasnije si prošla razne faze, od talent showova do rada i života u inozemstvu. Kada si prvi put shvatila da glazba nije samo hobi, nego nešto čime se zaista želiš baviti?
Mislim da je glazba kod mene oduvijek bila više od hobija, samo što sam to s vremenom postajala sve svjesnija. Još kao dijete sam osjećala da je to moj način izražavanja i nekako mjesto gdje se najviše osjećam “svojom”. Story SuperNova Juniors mi je bio prvi veliki susret s publikom i scenom.
Kasnije su došli razni talent showovi, život i rad u inozemstvu, ali i angažman u disco-funk bendu Time Machine, koji me jako oblikovao kao pjevačicu jer mi je dao dodatno iskustvo i samopouzdanje na pozornici, ali i u radu s publikom. Sva ta različita iskustva i faze kroz koje sam prošla mislim da su me dodatno oblikovali i kao osobu i kao umjetnika. U jednom trenutku sam shvatila da se, bez obzira gdje sam i što radim, uvijek vraćam glazbi. To je nešto što me prati kroz sve životne faze i bez čega se ne osjećam potpuno. Tada mi je postalo jasno da se time želim baviti ozbiljno, ne samo kao izvođač, nego i kroz stvaranje priča, emocija i cijelog svijeta oko glazbe.
Završila si fakultet, radila u UN-u, živjela u Švicarskoj, a onda se odlučila ozbiljnije posvetiti glazbi. Koliko je teško bilo napraviti tako veliki životni zaokret i ostaviti jedan “siguran” put iza sebe?
Iskreno, nije bilo lako jer te društvo od malih nogu uči da biraš “siguran” put. Završila sam fakultet, radila u UN-u, živjela u Švicarskoj i imala dosta stabilan život na papiru, ali osjećala sam da mi nešto nedostaje. Glazba je bila jedina stvar kojoj sam se uvijek vraćala, bez obzira na posao ili državu. U jednom trenutku sam shvatila da bi mi bilo gore da nikad nisam pokušala, nego da pokušam i ne uspijem.
Moram napomenuti i da sve financiram sama, što je danas stvarno veliki izazov. Baviti se autorskom glazbom kod nas je često kao lutrija i nažalost nema puno mladih izvođača u Hrvatskoj koji mogu živjeti isključivo od glazbe, što mi je baš žao. Ali mislim da kad nešto stvarno voliš, jednostavno nastaviš gurati dalje.
Zanimljivo je da si 2019. bila rezerva za Doru, baš kao par godina kasnije i Baby Lasagna, pa se danas ljudi već šale da su “rezerve” zapravo dobitna kombinacija za Eurosong. Kako si ti tada doživjela tu situaciju i je li ti Dora uvijek bila jedna od želja?
Izgleda da su rezerve stvarno postale sretna kategorija (smijeh). Tada mi je naravno bilo malo žao jer ti je uvijek želja predstaviti pjesmu na takvoj pozornici, ali danas mislim da se sve događa s razlogom i da me to iskustvo zapravo dodatno motiviralo.
Opet nekoliko godina kasnije, na Dori 2023. konačno si se predstavila široj publici s pjesmom “I Will Wait”. Kakvo ti je to iskustvo ostalo u sjećanju i koliko ti je značilo stati na tu pozornicu?
“I Will Wait” je bio moj prvi pravi susret s Dorom i to mi je definitivno ostalo jedno od važnijih iskustava dosad jer sam prvi put imala priliku predstaviti se široj publici na način koji je bio potpuno moj. Ali danas, nakon tog iskustva, imam i malo drugačije mišljenje o svemu tome. Mislim da kad ideš na Doru nije dovoljno samo pojaviti se i očekivati da će se uspjeh dogoditi sam od sebe. Dobiješ tih svojih “pet minuta”, ali jako je važno imati strategiju i plan što nakon toga. Šteta mi je što puno izvođača ne iskoristi taj hype moment dovoljno dobro. Iskreno, mislim da ni ja tada nisam najbolje iskoristila cijelu situaciju, ali me to puno naučilo.
Danas, kad bih se opet prijavila, a voljela bih jako ponovno nastupati na Dori, puno bih konceptualnije i smislenije gradila cijelu priču, vizualni identitet i strategiju oko pjesme. Mislim da bi se morao dogoditi neki “Ljubi majka” moment, ono kad osjetiš da je sve toliko dobro posloženo, iskreno i autentično da bi ti stvarno bila čast predstavljati Hrvatsku na takvom natjecanju.
Tijekom godina imala si stvarno raznolika iskustva, od nastupa s Ibricom Jusićem do Montreux Jazz Festivala u Švicarskoj. Postoji li neki trenutak iz dosadašnje karijere koji ti je posebno ostao urezan u pamćenje i zašto?
Mislim da mi je upravo ta raznolikost iskustava najviše i oblikovala put. Posebno mi je ostala ta energija koju sam osjetila od publike vani, jer tada stvarno shvatiš koliko glazba može prijeći jezik i granice. Znalo je biti gaža gdje su me ljudi doslovno na rukama micali s pozornice među publiku (smijeh). Najluđi nastupi definitivno su bili po švicarskim skijalištima, gdje inače dolazi dosta elite i ljudi koji možda na prvu djeluju dosta suzdržano i “fino”, ali kad krene glazba i atmosfera, ljudi se potpuno opuste i prepuste atmosferi, pa koncerti budu puni nevjerojatne energije. Tada nastupi postanu toliko nabijeni energijom da se nakon koncerta osjećaš kao da si odradio pet treninga zaredom. Taj adrenalin i povezanost s publikom je nešto što mi je stvarno ostalo urezano u pamćenje.
Pronašli smo i podatak da si u jednom trenutku dobila i priliku postati nova pjevačica grupe Denis & Denis, ali si tada odlučila da ti je školovanje ipak prioritet. Jesi li osoba koja odluke donosi racionalno ili ipak više sluša intuiciju?
Tako je, imala sam 16 godina i priliku postati nova pjevačica grupe Denis & Denis, ali u tom trenutku sam stvarno još bila usred školovanja i mislim da sam bila premlada i možda još nedovoljno zrela za cijeli taj svijet i tempo koji on nosi. Rekla bih za sebe da sam zapravo dosta racionalna osoba i netko tko se trudi voditi što stabilniji i organiziraniji život. Volim imati neku strukturu i sigurnost, ali s druge strane imam jako razvijenu intuiciju i često vrlo brzo mogu skužiti kad nešto ne štima ili kad energija nije iskrena.
Kroz godine sam naučila otvorenije i transparentnije reći što mi smeta, umjesto da šutim kao prije. Ne prakticiram previše taktike ni glumu iz bilo kojeg razloga i mislim da me upravo zato jako smetaju fejk odnosi i neiskreni ljudi. Nekako uvijek više cijenim iskrenost čak i kad je blesava, nespretna ili nije savršeno upakirana. Možda baš zato danas i pristupam glazbi puno svjesnije ne samo kroz emociju i inspiraciju, nego i kroz ideju, koncept i dugoročnu priču koju želim graditi.
Osim glazbe, pažnju nam je privukao i tvoj vizualni identitet koji djeluje vrlo misteriozno i promišljeno. Koliko su ti moda, estetika i vizualna priča važni u glazbi, ali i kao prostor za samoizražavanje? Također, što te najviše inspirira?
Vizualni identitet mi je jako važan jer glazbu nikad ne doživljavam samo kroz zvuk. Uvijek razmišljam o atmosferi, bojama, emociji i cijelom svijetu koji neka pjesma može stvoriti. Mislim da danas ljudi ne “slušaju” samo glazbu, nego žele osjetiti cijelu priču i energiju izvođača.
Inspiracija mi često dolazi jako spontano, nekad je dovoljna jedna fotografija, scena iz filma ili određena boja da mi pokrene cijelu ideju. Zanimljivo je da mi najviše inspiracije za pjesme dolazi pred spavanje ili čak kroz san, pa znam doslovno pjevušiti melodije u polusnu samo da mi do jutra ne ispare iz glave.
Na novom spotu radila sam s mladim dizajnerom Pimi i stvarno smo htjeli cijelu priču podići na razinu kakvu dosad nisam radila. Cilj nam je bio postići taj high fashion editorial vibe s avant-garde elementima, a on se čak šalio da od mene želi napraviti “balkansku Lady Gagu”. Mislim da sam kroz ovaj projekt još više pronašla taj urbani, pomalo edgy stil u kojem se osjećam prirodno i autentično. Toliko me povukao cijeli taj kreativni proces da se planiram baciti i u dizajniranje novih modnih kreacija zajedno s Pimijem, jer već imam hrpu ideja za daljnje kreacije i vizuale.
Kroz tvoje pjesme često se provlače emocije, ranjivost, ali i neka tiha ženska snaga. Koliko ti je važno da ljudi kroz tvoju glazbu vide stvarnu Patriciju, bez te javne verzije tebe?
Jako mi je važno da ljudi kroz moju glazbu vide stvarnu mene, jer mislim da publika danas jako brzo osjeti kad je nešto iskreno, a kad je samo “upakirano” za javnost. Kroz pjesme ne želim glumiti neku savršenu ili nedodirljivu verziju sebe. Mislim da se upravo u toj ranjivosti često krije najveća snaga. Danas svi pokušavaju djelovati jako, “cool” i posloženo, a zapravo se većina ljudi iznutra bori sa svojim nesigurnostima, emocijama i pritiscima.
Voljela bih da ljudi kroz moje pjesme osjete emociju i pronađu neki dio sebe u toj priči. Ako nakon slušanja nekoga pjesma dotakne, rastuži, naljuti ili natjera na razmišljanje, onda mislim da sam postigla ono što sam htjela kao umjetnik. A iskreno, nemam problem ni s tim da nekoga pjesma naljuti, ako kroz nju pjevam svoju istinu.
Pred nama je ljeto, vrijeme festivala, nastupa i novih projekata. Što tebe očekuje u narednim mjesecima i na čemu trenutno najviše radiš?
Pred nama je stvarno uzbudljivo razdoblje jer imam jako puno ideja vezanih uz “Ljubi majka”. Trenutno radim i na remix verziji pjesme koja bi, nadam se, mogla dobro protresti beach barove i klubove ovog ljeta. Mislim da će biti idealna za one trenutke kad mama zove usred noći da pita “kad ćeš doma?”, a u pozadini svira baš “Ljubi majka” (smijeh).
Osim toga, stalno mi dolaze neke nove kreativne ideje pa sam čak počela razmišljati i o satiričnoj predstavi na temu odnosa mame i sina, inspiriranoj cijelom pričom oko pjesme. Tako da, ako ovo čita neki redatelj, neka se slobodno javi.
Uz sve to, trenutno mi je najveći fokus pronaći što više nastupa preko ljeta i što više biti među publikom. Veseli me i što se sve više bacam u kreativni dio vezan uz modu i dizajn modnih kreacija. Imam osjećaj da tek sada zapravo počinjem graditi svoj pravi umjetnički identitet i jako me uzbuđuje istraživati kako povezati glazbu, modu, spotove i cijelu atmosferu u jednu cjelinu.
Za kraj, kada bi netko tko prvi put sluša tvoju glazbu nakon jednog preslušavanja trebao zapamtiti samo jednu stvar o tebi kao umjetnici – što bi voljela da to bude?
Transparentnost. Ne težim tome da budem “savršena”, nego iskrena i autentična, čak i kad je to ponekad malo kaotično, ranjivo ili provocira reakciju. Ako netko nakon moje pjesme ostane zamišljen, emotivan, inspiriran ili čak malo uzdrman, onda mislim da sam napravila ono što želim kao umjetnik.
Mislim da danas nije teško privući pažnju na nekoliko sekundi, ali je teško ostaviti trag i natjerati čovjeka da te stvarno zapamti. Živimo u digitalnom dobu gdje svi žele biti viđeni i gdje se na sve načine pokušava doći do pažnje i popularnosti. Upravo zato mislim da ljudi danas još više prepoznaju iskrenost.
Voljela bih da ljudi kroz mene vide nekoga tko se ne boji istraživati, mijenjati se i graditi svoj svijet bez pretvaranja. I možda najviše od svega, da osjete da iza svega što radim stvarno stojim ja, sa svim svojim emocijama, ludim idejama i iskrenošću.
Foto: Patricia Gasparini, Pimi Studio
