Nedavno su nas prizori fenomenalne instalacije sačinjene od 300-injak živopisnih tepiha odveli na Instagram profil zvučnog naziva – Radostan. Riječ je o foto blogu koji prati projekt posvećen upravo ćilimima, a iza kojeg stoji umjetnički par iz Beograda, Marija Radovanović Stanimirović i Uglješa Stanimirović.
Naziv Radostan je ustvari sinteza njihovih prezimena, a sam brend kruna dugogodišnje ljubavne priče. Naime, Marija i Uglješa upoznali su se još u srednjoj školi u Nišu, no tek su na fakultetu stupili u vezu, a zatim i u brak. Marija je nakon srednje škole upisala Fakultet primijenjenih umjetnosti u Beogradu i kao prva na listi primljena na odsjek zidnog slikarstva, dok je Uglješa sa studijem slikarstva nastavio u matičnom gradu. Kako nam sami pričaju, veza na daljinu nije funkcionirala te se Uglješa pridružio Mariji u Beogradu, upisavši na slikarski smjer na Akademiji likovnih umjetnosti.
“Mariju je Beograd osvojio na prvi pogled dok je meni trebalo više vremena da ga upoznam, otkrijem i istinski zavolim. Sada mogu reći da je on i moj grad, jer sam veći dio zrelog života proveo u njemu i za njega me vezuje puno dragih uspomena, ljudi koje volim kao i rituali svakodnevice, laki razgovori sa poznanicima. Bilo je i onih neprijatnih iskustava koja sam prigrlio kao dio svog karaktera jer su odredila ono što sam danas”, prisjetio se Uglješa. Kako je u njihovu priču ušao ćilim i kako se razvijao zajednički projekt Radostan, otkrijte u nastavku.
Kako i kada je započela vaša ljubav prema ćilimu?
Uglješa: Ovo nepopravljivo ide u smjeru ljubavne priče, koju dodatno začinjava orijentalni ċilim. Tražili ste, slušajte! Ljubav prema ćilimu za mene je organska. Ćilim je oduvijek tu. Centralni je dio mog obiteljskog života i ranih sjećanja. On je kao bliski rođak kojeg oduvijek znaš i ne preispituješ svoj odnos prema njemu, niti se mnogo trudiš da razumiješ zbog čega ga toliko voliš ili provodiš toliko vremena s njim. Za Mariju je on puno više. Njezina ljubav prema ćilimu određena je saznanjem a njen odnos prema ćilimu je uzvišen.
Studije u Beogradu dozvolile su mi uvid u veliki broj različitih ćilima koji su se zbog migracija stanovništva tu slijevali, a koje sam nabavljao za oca koji ih dugi niz godina kolekcionira. Korak po korak bio sam sve više u kolekcionarstvu. Marija se brzo zaljubila u njihovu ljepotu, pa smo sve češće ostavljali po koji ćilim za sebe, a putovanja po svijetu planirali po nadolazećim sajmovima antikvarnih tekstila. U planove puta obavezno su ulazile i aukcije, galerije kao i trgovci i kolekcionari koje smo željeli posjetiti i upoznati. Sa svakog putovanja smo vraćali po koji ćilim, a hotelska soba s ćilimom na podu za čas bi se pretvorila u naš dom.
Marija i ja opet smo se sreli u klupi na master studijama na Fakultetu likovnih umjetnosti, a niti ćilima uveliko su odredile i temu mog istraživanja i master teze koja se bavi ratnim tepisima iz Afganistana, dok se Marija bavila feminističkom teorijom i praksom nerijetko referencirajući na tkanje. Nakon studija smo se nastavili smo baviti ćilimima, a desetljetnu ljubav ozvaničili smo kroz Radostan brend. Marija se ostvarila i u dizajnu, što nam je puno pomoglo u izradi web stranice i komunikaciji sadržaja na način na koji mi vidimo, želeći da s drugima podijelimo našu autentičnu perspektivu.
Kako su izgledali počeci brenda Radostan?
Radostan dolazi iz generacijskog kolekcionarstva. Prve korake napravili smo kroz gostovanja na lokalnim sajmovima izlažući ćilime iz naše kolekcije. Digitalno prisustvo na mrežama, pogotovo foto blog na Instagramu koji u središte priče stavlja ćilim i priče o ornamentima i šarama predstavio nas je široj publici. Otvorili smo vrata svog malog svijeta, pustili svjetlo unutra, a prijem je bio fantastičan. Tako je Radostan ubrzo postao omiljena destinacija mnogima iz regije.
Koje sve usluge nudite?
Radostan teži biti prvi regionalni “rug center” s fokusom na lokalne ćilime. Pored komercijalnog aspekta bavimo se i galerijskom praksom i edukacijom, kao i pružanjem usluga restauracije, konzervacije i održavanja ćilima. Održivost je za nas velika tema pa se svaki ćilim kupljen kod nas u svakom trenutku može zamijeniti za drugi, kao i zatražiti restauracija ili usluga tretmana mrlja, kao i redovnog održavanja ili pranja. Beograđani omiljene ćilime mogu isprobati u prostoru svog doma prije odluke o kupovini. Žao mi je što ovu uslugu trenutno ne možemo ponuditi i široj regiji.
Kako i gdje pronalazite ćilime iz vaše kolekcije?
Radostan se fokusira na regionalne ćilime, dakle fokus je Balkan i njegova raznolika tkanja. Ćilimi koji čine kolekciju su vintage i antikvarnog karaktera koje mi posebnim vještinama dovodimo u stanje ponovne upotrebljivosti. Ovo zna potpuno zbuniti naše kupce koji nisu uvijek kolekcionari i poznavatelji orijentalnih tepiha i prilika unutar ovog specifičnog ekosistema. Naime, većinski orijentalni tepisi globalnog tržišta u specijaliziranim galerijama su upravo ovakvog karaktera, a kupci uveliko prepoznaju njihovu vrijednost, ljepotu i neponovljivost. Naši regionalni ćilimi će se u ovakvim galerijama naći s atribucijama ,”trakijski”, “rumelijski”, “sarkoy” i drugi, i kao pravi dragulji pokazivati isključivo strastvenim uživateljima i kolekcionarima istančanog ukusa. Iskustvo desetljetnog kolekcionarstva pomoglo nam je da razvijemo globalnu mrežu nabavke dok na lokalu ćilimi već uveliko “lete” k nama!
Ispričajte mi malo o svom posljednjem land art projektu – kako je izgledao cijeli kreativni proces?
Mi razumijemo našu ulogu kao edukatora i trudimo se promovirati ćilim kao vrhunac etnografskog nasljeđa ljudi s naših prostora. Želimo ga vratiti na pijedestal koji mu pripada. Ideja našeg bloga je da ćilim približimo ljudima današnjice a posebno mladima u koje i sebe ubrajamo. Iz ovih pobuda javila se ideja za suradnjom s Katarinom Batutom Višekrunom koja stoji iza Instagram profila Katarina_mandarina. Željeli smo vidjeti ćilim u kontekstu njenog rada koji već neko vrijeme pratimo i jako volimo. Vjerovali smo da će njene refleksije na ćilim i naš rad biti sjajne. Nakon puno razgovora Katarina je razvila koncept gdje ćemo predstaviti veliki krug sastavljen od mnoštva ćilima na Kalemegdanu, točnije donjem grada.
Svidjela nam se ideja, pogotovo zbog simboličkog aspekta kruga, ali i motiva vira i kolovrata koji su etnografiji jako zastupljeni, kao i elementi solarnog kulta općenito. Prionuli smo na posao, razvili sistem postavljanja, malo se oznojili prostirući tristotinjak ćilima, dok je ostalo magija koja i danas traje kroz dokumentaciju i fotografije na mrežama koje su Katarina i Uroš Višekruna ispred Hiihii studija napravili.
Može li se instalacija i dalje obići? Ako ne, gdje možemo razgledati vaše ćilime?
Nažalost nismo si mogli priuštiti ovu instalaciju držati duže na otvorenom. Takav zahvat koštao bi nas puno i značajno uvećao produkcijske troškove. Instalacija je trajala do poslijepodneva istog dana, kada je rastavljena i vraćena svojoj kući u Radostan. Ono što je ostalo je sjećanje i iskustvo ljudi koji će ovaj pejzaž, u dolini dvaju velikih regionalnih rijeka Save i Dunava podno Beogradske tvrđave, gledati pamteći crveni krug u centru parka. Foto dokumentacija projekta je i dalje dostupna na našim profilima na mrežama, a također je veliki broj ljudi podijelio ili u prolazu dokumentirao istu.
Možda nekada bude inicijative da se projekt rekreira ili izloži foto dokumentacije u vanjskom prostoru Kalemegdanske terase, no to ne možemo garantirati. U međuvremenu, ćilimi se mogu vidjeti u našoj nomadskoj galeriji koja se trenutno nalazi u srcu Beograda, na Vračaru, a posjeta se može zakazati putem Instagram profila ili web stranice. Kako je egzotično uvijek daleko i mistično i kako kaže Slavoj Žižek – Balkan i orijent su uvijek negdje drugdje, tako vjerujem da će vama, našim susjedima ova naša beogradska, Radostanska priča biti utoliko zanimljivija.
