Iako još uvijek studira i na samom je početku karijere, dizajnerica Rea Peternel već je uspjela privući pažnju domaćih modnih insajdera. Ova 24-godišnja Brođanka predstavila se na DIPMOD reviji zagrebačkog TTF-a još prije dvije godine, s dva looka iz kolekcije BIT, a prošle smo godine njezinu kreaciju zapazili na jednoj od vodećih “it” djevojaka domaće glazbene scene, Miach. Ovog svibnja na red je došla i nova kolekcija, najozbiljna dosad, koja nosi naziv “Nepenthe” te donosi vizualnu interpretaciju čuvene pjesme “Gavran” Edgara Allana Poea.
Introspektivne i pomalo mračne teme te povijesne reference Rei nisu strane – u ranijim je radovima istraživala portrete supruga Henrika VIII., reinterpretirajući ih kroz novu kompoziciju i suvremeni kontekst. Dosadašnje radove okuplja na svom Instagram profilu @_peternel, koji trenutačno služi kao online portfolio, a nakon završetka studija planira otići korak dalje i osnovati vlastiti brend. Više o Reinim kolekcijama, inspiracijama i kreativnom procesu otkrijte u intervjuu u nastavku.
Tvoje kolekcije su prožete snažnim narativima i simbolikom. Kako izgleda tvoj kreativni proces i što te najviše inspirira?
Moja inspiracija dolazi iz svakodnevnih situacija i problema s kojima se svi susrećemo – poput emocija, međuljudskih odnosa i društvenih pitanja. Istovremeno me privlači svijet fantazije kroz koji pokušavam interpretirati stvarnost. Želim da moje kolekcije nose poruku, izazivaju emocije i potiču ljude na razmišljanje. Voljela bih ljudima ponuditi mogućnost poistovjećivanja i pružiti im prostor za bijeg. Najjednostavnije rečeno, svoj dizajn nazivam sredstvom komunikacije.
Moj kreativni proces započinje istraživanjem. Prvo tražim temu koja me emocionalno pokreće. Kroz istraživanje prikupljam razne vizualne reference poput slika, tekstura i boja, ali i zvukove, glazbu ili ambijente koji mi pomažu stvoriti određenu atmosferu. Sve to služi kao temelj za izgradnju priče. Pokušavam stvoriti kolekciju kao narativ u kojem svaki komad odjeće ima svoje značenje i mjesto. Kad koncept postane jasan, povezujem sve ideje u cjelinu, u kojoj one dobivaju svoj vizualni identitet.
Nova kolekcija Nepenthe prenosi vrlo introspektivan i gotovo literarni ugođaj. Zašto si odabrala ovu temu i što te kod nje privuklo?
Odabrala sam ovu temu jer proizlazi iz mog osobnog života – iz nečega što sam preživjela i osjećala – pa mi je izuzetno bliska i iskrena. Također, kao što sam već spomenula, privlači me svijet fantazije, a u ovoj sam temi pronašla upravo taj spoj stvarnosti i fikcije. Autorov način poigravanja granicama između stvarnog i zamišljenog dao mi je slobodu da budem kreativna, a istovremeno i duboko osobna. Na kraju, osjećam da kroz ovu temu ne izražavam samo sebe, već stvaram prostor u kojem se i drugi mogu prepoznati.
I prethodna kolekcija BIT imala je povijesni i konceptualni temelj. Vidiš li kontinuitet između nje i Nepenthea, unatoč različitim temama?
Iako su konceptualno različite, u obje se kolekcije provlači tema pojedinca, njegova odnosa prema društvu i njegove uloge unutar kolektivnog. Vizualno se također može uočiti sličnost – u atmosferi, formi i detaljima. Ipak, još uvijek ne bih rekla da sam potpuno definirala svoj autorski stil. Još sam uvijek u procesu istraživanja i pronalaska vlastitog izraza, ali osjećam da sam na dobrom putu.
Ipak, kako bi zasad opisala svoj dizajnerski potpis? Postoje li određeni umjetnici, dizajneri ili ikone koje su te kroz godine oblikovale i inspirirale?
Još nemam potpuno definiran dizajnerski potpis, ali postoje elementi koji se prirodno ponavljaju iz kolekcije u kolekciju. Najčešće radim s tamnijim tonovima jer mi omogućuju izražavanje emocija, dubine i slojevitosti koje želim prenijeti. Također često koristim teksturalne materijale jer mi pružaju prostor za eksperimentiranje i izražavanje osjećaja kroz površinu, dodajući dizajnu dodatnu dimenziju. Poput mnogih dizajnera, inspiraciju pronalazim u radu Johna Galliana, Alexandera McQueena i Thierryja Muglera. Fascinira me njihov pripovjedački pristup, teatralnost, siluete i dramatične forme koje odišu snagom.
Koliko sama sudjeluješ u produkciji svojih kolekcija? Koje tehnike izrade preferiraš?
U produkciji svojih kolekcija sudjelujem potpuno – sve radim sama, od početka do kraja, u svojoj sobi koja mi služi kao atelje. Od istraživanja, razvijanja koncepta, skiciranja ideja, do konstrukcije, šivanja i finalne obrade – svaki korak prolazi kroz moje ruke jer volim imati potpunu kontrolu nad cijelim procesom. Uvijek počinjem s temeljnim krojevima koje sama izrađujem; oni mi služe kao baza koju zatim modeliram i prilagođavam prema ideji koju želim ostvariti. Takav pristup mi daje slobodu da istražujem formu i siluetu kroz izravan rad s materijalom. Ručni rad i pažnja prema detaljima također su mi iznimno važni – kroz njih komadi dobivaju karakter i postaju osobniji.
Kako postižeš balans između povijesnih referenci i suvremenog dizajnerskog izraza?
Balans između povijesnih referenci i suvremenog dizajna postižem interpretacijom – ne doslovnim preuzimanjem elemenata iz prošlosti, već njihovim prilagođavanjem današnjem kontekstu i mojoj osobnoj estetici. Povijest mi služi kao polazište, izvor inspiracije i alat za razumijevanje forme, siluete i simbolike. Kada koristim povijesne reference, fokusiram se na određene detalje – poput konstrukcijskih principa, proporcija ili odnosa prema tijelu – i zatim ih kombiniram s modernim pristupima oblikovanju, suvremenim materijalima i temama koje su aktualne.
Koliko ti je održivost važna u tvom radu? Pristupaš li promišljeno pitanju materijala, količine ili dugovječnosti odjevnog komada?
Održivost mi je važan aspekt rada i nešto o čemu sve više razmišljam u svakom koraku procesa. Budući da sve radim sama, prirodno mi je promišljeno pristupati svakom dijelu izrade. Ne proizvodim u velikim količinama jer mi nije cilj masovna proizvodnja, već kvaliteta, trajnost i smislenost svakog pojedinog komada. Mnogo pažnje posvećujem kvaliteti izrade jer želim da moj rad traje – da odjevni predmet ne bude prolazan, već nešto što ima dug život, kako fizički tako i emocionalno.
Prilikom odabira materijala trudim se koristiti ono što već postoji – često posežem za tkaninama iz second hand trgovina ili ostataka koje prenamjenjujem u nešto novo. U tome nalazim i kreativni izazov i odgovornost prema okolišu. Moda, po meni, ne bi trebala biti samo estetska, već i svjesna – prema resursima, ljudima i planeti. Iako sam još u razvoju kao dizajnerica, svjesna sam da svaki moj izbor ima utjecaj. Upravo zato nastojim razvijati svoj rad u smjeru održivosti – ne kao trenda, već kao osobnog uvjerenja i odgovornosti koju imam.
Foto: Kristina Vrdoljak, Vana Katančić
