Nina Baljak je kreatorica sadržaja koja već godinama otvoreno govori o temama koje mnogi izbjegavaju – ženskoj seksualnosti, mentalnom zdravlju i ženskim pravima. Njezin profil u trenutku objave ovog intervjua na Instagramu prati više od 13 tisuća ljudi, a svaka njezina objava podsjeća na sve veću važnost autentičnosti, hrabrosti i glasnog progovaranja o temama o kojima se predugo šutjelo. Ono što Ninu pokreće da priča o upravo takvim stvarima jest iskustvo koje je oblikovalo njezin život još od tinejdžerskih dana – gubitak majke i suočavanje s tabuom oko mentalnog zdravlja, a upravo ju je taj osobni put inspirirao da svom glasom razbija tišinu i pomaže drugima da se osjećaju manje sami.
Na njezinim društvenim mrežama isprepliću se i ozbiljne teme i humor, a upravo ta kombinacija najbolje dočarava, kako nam je rekla, slojevitost njezine osobnosti. Nina otvoreno govori o pritiscima i očekivanjima s kojima se žene susreću, ali isto tako zna podijeliti i nešto zabavno ili duhovito. Time pokazuje da je snaga upravo u autentičnosti, odnosno u tome da budemo sve što jesmo, bez skrivanja i bez srama. Njezina glavna poruka je kristalno jasna, a glasi da žena nije samo tijelo ni uloga koju društvo očekuje od nje, već osoba sa svojim snovima, izborima i pravom na vlastiti put.
U razgovoru za Fashion.hr, Nina je otkrila kako su solo putovanje na Maltu, mali rituali svakodnevnog samopouzdanja i briga o zdravlju postali sastavni dio njezina života. Upravo kroz te priče se preslikava i njezina hrabrost, ali i želja da ohrabri druge žene da se odvaže na isto – da budu glasne, da se zauzmu za sebe i da vjeruju vlastitom osjećaju slobode. Zbog svega toga, Ninin glas u online prostoru, ali i izvan njega, danas je važniji nego ikad jer podsjeća koliko je važno živjeti autentično i bez isprike.
Već godinama otvoreno govoriš o ženskoj seksualnosti i mentalnom zdravlju, što je relativno rijetko među kreatorima sadržaja na društvenim mrežama koji često izbjegavaju “ozbiljne” teme. Što te motivira da o tome dijeliš svoja iskustva i stavove sa svojom publikom i zašto ti je važno o tome pričati?
Prvotni razlog mog javnog govorenja i pisanja o mentalnom zdravlju bila je mamina smrt. Moja mama je počinila suicid kada sam imala 17 godina i dugo sam u sebi nosila ogroman sram zbog toga. Tek kasnije, kroz odrastanje i edukaciju, shvatila sam kolika stigma postoji kada je riječ o mentalnom zdravlju. Odlučila sam o tome progovoriti jer sam željela razbiti tišinu. Nakon toga sam zakoračila i u područje ljudskih prava, posebice feminizma, te produbljivala svoje znanje. Danas me najviše motivira to što svojim objavama pomažem velikom broju žena, a ponekad otvorim oči i ponekom muškarcu. Svakodnevno primam poruke zahvalnosti i ohrabrenja, a mislim da nema veće motivacije od spoznaje da tvoj glas nekome mijenja život.
Na Instagramu te prati više od 13 tisuća ljudi, a na svom profilu često govoriš o tome kako društvo gleda žene, ženska tijela i slobodu izbora. Koja ti je glavna ideja kojom želiš potaknuti i angažirati svoju publiku, uključujući i hejtere?
Moja glavna ideja je oslobađanje od srama koji se ženama usađuje od malih nogu. Želim jasno pokazati da žene imaju pravo na jednak tretman u društvu i na slobodu odlučivanja o vlastitom tijelu. Kroz sadržaj nastojim potaknuti ljude na razmišljanje, želim da shvate da je žena puno više od svog tijela i maternice, da je osoba sa snovima, željama i pravom na vlastiti put.
Govoreći o hejterima, nažalost, na svojim društvenim mrežama svakodnevno dobivaš i objavljuješ uvrede i negativne komentare. Neki od njih su jako grubi i vrijeđaju tvoj izgled ili način života. Kako se generalno nosiš s tim i što bi poručila mladim ženama koje ih možda podnose teže od tebe?
Ti komentari više govore o onima koji ih pišu nego o meni. Danas me ne diraju jer sam u dobrom odnosu sa sobom, svojim tijelom i svojim životom, iako, naravno, nije uvijek bilo tako. Nekada bi mi takvi komentari znali upropastiti dan. Danas se više pitam kako se s tim nose mlađe djevojke i tužno mi je što društvene mreže mogu biti toliko okrutno mjesto. Moj savjet mladim ženama je da zapamte da nijedna ispunjena i sretna osoba nikada neće ostaviti zloban komentar. To je samo odraz bijesa, zavisti ili nesigurnosti onih koji se ne usude živjeti autentično.
Često progovaraš i o očekivanjima koja društvo nameće ženama, od ponašanja, stila i hobija do toga što smiju ili ne smiju raditi. Koja pravila ti se čine najbesmislenijima i kako ih je najbolje prevladati?
Besmisleno je što si društvo daje za pravo određivati što žena treba raditi da bi bila “dobra” ili “prava” žena. Ona smije biti što god poželi – nositi što želi, promijeniti karijeru ili hobi u 48. godini, otići na put sama iako je u braku, izaći s prijateljicama iako je majka. Najbolji način da prevladamo te pritiske je da ih prestanemo prihvaćati i da vlastiti život mjerimo po vlastitim kriterijima, a ne po tuđim očekivanjima.
Primijetili smo da se voliš šaliti i pokazivati svoju zabavnu stranu, čak i kad pišeš o ozbiljnim temama. Koliko ti je važno pokazati da nisi ozbiljna 24/7 i kako to prihvaćaju tvoji pratitelji, a kako hejteri?
Oduvijek sam se bavila ozbiljnim temama i svaki put kada bih ubacila humor, dio ljudi bi prestao pratiti moj profil. Njima je bilo nespojivo što govorim o mentalnom zdravlju, pobačaju i seksualnom nasilju, a istovremeno imam zabavnu stranu. I sama sam se dugo pitala smijem li biti oboje, dok nisam shvatila da sam to jednostavno ja. Osoba s puno slojeva. Tek kad sam počela pokazivati sve te slojeve, počela se stvarati prava zajednica na mojim društvenim mrežama. Hejteri uglavnom ne shvaćaju moj humor, ali ni ne trebaju, jer ni nisu dio moje zajednice.
Još jedna zanimljivost iz tvog života je da si nedavno (po prvi put?) sama otputovala na Maltu. Što ti je to iskustvo donijelo u smislu samopouzdanja, samostalnosti i odnosa sa sobom, te koje su po tebi najveće prednosti, a koje mane solo putovanja?
Vrlo rano sam morala postati samostalna, no usprkos tome uvijek sam imala ogroman strah od samostalnih putovanja. To je drugima oko mene djelovalo kontradiktorno. Ako dodaš i to da imam nula osjećaja za prostor i orijentaciju, dobiješ osobu koja nikada nikamo ne ide sama. Zato je odlazak na Maltu bio veliki životni korak za mene. Donio mi je novu vrstu samopouzdanja, vjere u sebe i osjećaj da mogu sve. Toliko mi se svidjelo da već planiram sljedeće solo putovanje, što je najbolji pokazatelj koliko mi se svidjelo. Najveća prednost solo putovanja je što sve radiš po svojoj mjeri, ne moraš se ni s kim dogovarati ni oko čega, ne moraš nikoga čekati, udovoljavaš samo sebi i radiš onako kako želiš. Najveća mana mi je to što neke prekrasne trenutke ne možeš podijeliti s ljudima koje voliš.
Također, relativno nedavno si podijelila i priču o važnosti preventivnih pregleda i brige za (žensko reproduktivno) zdravlje. Što te osobno naučilo to iskustvo i što bi savjetovala ženama kako bi više vodile brigu o sebi?
Mene su redoviti pregledi doslovno spasili. Znam da velik broj žena odgađa odlazak ginekologu, često zbog straha ili srama, ali moj primjer pokazuje koliko je prevencija ključna. Moj savjet ženama je da ne čekaju da nešto krene po zlu. Pregled traje kratko, a može vam doslovno spasiti život.
S obzirom na sve pritiske i očekivanja društva, koji je jedan praktičan savjet koji bi dala ženama kako da se bolje nose s kritikama i pritiscima okoline?
Kritike i savjete treba primati samo od ljudi za koje znaš da ti žele dobro i da svojim životom pokazuju da znaju što rade. Ostale jednostavno trebaš ignorirati. Najvažnije je naučiti slušati sebe, jer nitko izvana ne može znati što ti treba bolje od tebe same.
Koju malu naviku ili ritual bi preporučila ženama da svakodnevno jačaju svoje samopouzdanje i brigu o sebi, bez osjećaja krivnje?
Pisanje dnevnika za mene je najbolji način da upoznaš sebe, svoje emocije, kočnice, želje i potrebe. Samopouzdanje gradim i kroz male, svakodnevne odluke, ali i micanjem iz vlastite zone komfora. Primjerice, kad kažem „ne” onome što ne želim, kad otvoreno izgovorim svoje stavove, kad brinem o svom tijelu, kad treniram, kad ne skrivam dijelove sebe samo da bih se nekome svidjela. I kad uzmem vrijeme za sebe bez grižnje savjesti.
Shvatila sam i da mi najveći osjećaj snage donose trenuci kada probam nešto novo ili zakoračim u ono čega me strah. Nema ljepšeg osjećaja od onog koji se stvori kada odlučiš okušati se u novom hobiju ili napraviš nešto zbog čega ti klecaju koljena, a zapravo si to oduvijek željela. Upravo tada shvatiš koliko možeš, koliko si sposobna i koliko je tvoje samopouzdanje čvrsto ukorijenjeno u vlastitim iskustvima.
To je moja formula, no vjerujem da svaka žena mora pronaći svoju. Važno je imati vrijeme za sebe i svoje potrebe.
Za kraj, koju knjigu, film ili seriju (ili od svakoga po nešto) bi preporučila našim čitateljicama da ih inspirira, osnaži ili podsjeti da budu hrabre, glasne i autentične?
Knjiga: All Grown Up – Jami Attenberg. Jednom je jedna žena ovaj roman opisala kao ljubavno pismo svim ženama i ja se apsolutno slažem s tim. On govori o ženskoj slobodi, seksualnosti, očekivanjima društva i tome da život bez djece ili partnera nije ništa manje vrijedan.
We Should All Be Feminists – Chimamanda Ngozi Adichie. Kratko, snažno štivo koje bi svaka žena trebala pročitati. Potaknut će vas da tražite jednakost i da ne šutite.
Serija: Dying for Sex. Istinita i nevjerojatno emotivna priča o prijateljstvu i seksualnom oslobađanju žene koja se suočava s terminalnom bolešću. Podsjeća nas da život treba živjeti hrabro, autentično i u skladu sa sobom.
Film: Wild. Film koji me uvijek podsjeti da svi griješimo, osobito u trenucima boli, ali da je uvijek moguće vratiti se sebi i pronaći svoj put. Uči nas da snaga ne znači nikada ne pasti, nego ustati svaki put kad padnemo, koliko god se činilo kao klišej.
Foto: Instagram
