Svi žedni dobrog pop zvuka isprepletenog emocijama s kojima se lako poistovjetiti obratite pažnju na perspektivnog mladog izvođača iz susjedne Srbije. Luka Rajić na scenu donosi zaraznu i eteričnu energiju, jednostavnost i ljepotu života koji nam nosi svakodnevne male i velike borbe, od kojih je najveća ostati vjeran sebi. Mladi kantautor s beogradskom adresom postao je ime koje treba pratiti još 2020. kada izbacuje singl ”Ludim” koji broji više od milijun pregleda na YouTubeu. Nakon niza uspješnica kao što su “Časna reč”, “Slobodan pad”, “Rituali” i “Leto je gotovo”, u rujnu ove godine je stigao njegov album prvijenac “Deca novog milenijuma”. A to je samo jedan od povoda zbog kojeg smo popričali s Lukom.
Luka Rajić nametnuo se kao miljenik nove generacije s novim pristupom mainstream pop zvuku. Njegova prepoznatljiva interpretacija, zanimljiv vokal i pojava osigurali su mu mjesto na pozornicama regionalnih festivala kao što su Exit i Beat na moru, ali i na 39. izdanju Eurosonica, najvećem i jednom od najutjecajnijih europskih showcase festivala u nizozemskom Groningenu. Nedugo nakon izlaska prvog albuma Luka se predstavio zagrebačkoj publici na Akustika Sessionu, a 24. studenog vraća se u zagrebačku Tvornicu na prvi veliki samostalni koncert u Hrvatskoj.
Mnogo pričamo o tome kakvi su milenijalci, kakva je generacija z ili Zillennialsi. Tko su tvoja “deca novog milenijuma” i kako se to prenosi na koncept albuma?
Često kažem da je stih s albuma “Mladi, budni, žedni, puni snova i krvi” najbolji opis djece novog milenijuma. Kada god razmišljam o tome tko su djeca novog milenijuma pomislim na svoje prijatelje.
Svojim albumom donosiš niz dnevničkih priča i onih jednostavnih emocija u najboljem smislu te riječi. Misliš li da se trendi, popularna glazba odmaknula od tog konteksta, odnosno prezentiranje neke sirove emocije?
Ne znam, vjerojatno u neku ruku da. Svatko osjeća drugačije i možda je nekome emotivno nešto što meni nije, ali zato prirodno gravitiram glazbi koju više osjećam.
Svoj prvi album si posvetio dvadesetima i svojim slušateljima. Kako vidiš taj svoj period života i koji bi savjet dao onima koje tek čeka to značajno desetljeće?
Da đuskaju dok se ritam menja, ha! Ali stvarno… pogotovo sada kada ulazim u 26. godinu shvaćam da sve ovo tek počinje. Život, generalno. Kada bih prepričavao dvadesete vjerojatno bih napisao album da sve to lakše kažem, inače bi mi trebalo puno više sati.
Gdje najčešće nalaziš inspiraciju za svoj pjesme i imaš li glazbene uzore?
Otkako sam završio album fokus mi je bio na snimanju spotova i objavljivanju albuma. Sada je naišao čudan period u kojem imam osjećaj da trebam pisati, ali kao da se čuvam još malo dok ne odlučim da opet kopam po mislima. To zahtijeva od mene poseban mindset jer tada nema puno pretvaranja, što nekada zna biti previše. Ipak, kada uđem u zonu inspiracije tada najčešće volim nekoliko dana pisati i ostati što duže u trenutku.
Obožavam slušati Lorde, Lanu Del Rey, sve što ima veze s popom. S druge strane jako volim čuti akustičnu gitaru i bubnjeve, sirov vokal, dobru bas liniju, gruv.
Iza tebe je niz festivalskih nastupa, Eurosonic koji slijedi, a nedavno si imao i nastup na Akustika Sessionu u Zagrebu. Kako doživljavaš velike i male pozornice, odnosno festivalske i intimne svirke?
Ja sam počeo pjevati i nastupati prije osam godina, tada sam uglavnom pjevao obrade pjesama u kafićima, a tu su intimne svirke neizbježne. Tada sam zavolio bliskost koju osjećam s publikom u tim trenucima, kao što se dogodilo na Akustici u Zagrebu. Razlika je što je prije osam godina jako malo ljudi pjevalo na svirkama koje sam imao, a sada ljudi pjevaju moje pjesme. Ludo je i prelijepo.
S druge strane ništa me ne pokreće kao nastupanje na festivalima. Festivali su posebno zabavni jer je to posebno euforičan doživljaj, od samog dolaska na festivala pa onda do svega što slijedi. Jedva čekam nastup u Nizozemskoj! Znam da će to biti iskustvo za pamćenje.
Nismo mogli ne primijetiti tvoj modni stil i već prepoznatljivu indigo plavu boju. Koliko ti je važna moda općenito, ali i na sceni?
Da, plava boja je boja ovog albuma. Koristim plavu u različitim kontekstima na albumu i osjećam kao da je plava “moja” boja, naročito kada je u pitanju odjeća koju nosim. Uvijek pokušavam napraviti nešto zanimljivo i neočekivano, ali gotovo uvijek moda je inspirirana pjesmama koje radim, to je nerazdvojivo. Volim modu, ali nisam njen rob i nosim ono u čemu mi je ugodno. Ipak, volim se dobro obući jer tad imam najviše samopouzdanja. Nastupi su druga priča, tada sve mora biti magičnije nego inače.
Tko je Luka kada nije u studiju, na pozornici ili dok piše pjesme?
Life is a stage, nema tu prevelike razlike iskreno.
Ponovno stižeš u Zagreb i to u Tvornicu na prvi veći samostalni koncert u Hrvatskoj. Jesi li uzbuđen, kako teku pripreme i što možemo očekivati?
Naravno da sam uzbuđen! Zagreb nikada ne razočara, a vjerujem da neće ni 24.11. Očekujte me s bendom, možda i merchom, s puno glazbe i divnih ljudi.
Foto: Igor Rajić, Jelena Pantelić, Luka Stepanović, Sonja Denda, Ana Melentijević
