Ulična umjetnost posljednjih godina sve snažnije osvaja javni prostor naših gradova, a festivali poput “Graffiti na Gradele” postaju nezaobilazna mjesta susreta kreativaca iz cijelog svijeta. Na ovogodišnjem, četrnaestom izdanju festivala u Bolu na Braču, jedan od istaknutih sudionika bio je mladi zagrebački umjetnik Nikola Grabovac koji svojom jedinstvenom tehnikom unosi novi svjež dah u hrvatsku street art scenu.
Njegova umjetnost ne prati uobičajene ‘norme’ grafita; umjesto sprejeva, koristi kistove i boje, te tako stvara murale koji ‘dišu’ i komuniciraju s okolinom na jedan osoban, gotovo intiman način. Rođen 1997. godine, ovaj ilustrator, slikar i dizajner iza sebe je već ostavio nekoliko zapaženih radova na javnim površinama i sudjelovao na brojnim izložbama i projektima. Više o njegovom umjetničkom putu, stilu i dojmovima s festivala Graffiti na Gradele pročitajte u intervjuu:
Kako si se zainteresirao za grafite i murale? Što te prvotno privuklo toj umjetnosti?
Uvijek sam želio slikati na većim vanjskim površinama jer je to potpuna suprotnost slikanju u ateljeu, gdje sam uglavnom sam i nemam interakciju s drugim ljudima. Izradi murala me privukla izravna, živa poveznica između prolaznika i autora te činjenica da je taj umjetnički rad u suživotu s okolinom.
Tvoj stil se razlikuje od klasičnih grafitera; često koristiš kist i boje umjesto spreja. Kako si točno razvio svoj pristup?
Svatko ima svoju metodu, ali meni je osobno kontraintuitivno slikati sprejem jer sam naviknut na kistove. Sprejem se, primjerice, brže pokrivaju velike površine i proces rada je mnogo čišći, dok rad kistom i bojama omogućuje fine detalje, slojevito slikanje i širi spektar boja prilikom miješanja.
Koji ti je najdraži mural koji si do sada napravio i zašto?
Nemam najdraži mural jer se to kroz vrijeme i kreativni senzibilitet stalno mijenja. Ne fiksiram se na jedan rad jer na sve što sam stvorio gledam kao na male, ali jednako važne dijelove sebe. Nekad je to bila odabrana tema ili kontekst izrade, a ponekad su najbolji dio ljudi s kojima usput surađujem. Izdvojio bih likovne intervencije u hrvatskim zatvorima koje su bile simbolički vrlo važne: kroz umjetnost pružiti djelić slobode i nade onima u potrebi.
Kakvo iskustvo nosiš sa festivala Graffiti na Gradele? Što ti je najbitnije kod sudjelovanja na tom događaju?
Puno novih poznanstava, zanimljivih druženja i uživanja u ljepotama Bola na Braču. Poseban je osjećaj biti dio festivala na kojem su već sudjelovali mnogi izvrsni domaći i strani autori. Već sam nekoliko godina pratio zbivanja festivala i sretan sam što sam ove godine bio dio te priče.
Koji su ti umjetnički uzori ili inspiracije, bilo unutar ili izvan street arta?
Mnogim stranim umjetnicima se divim, kao i domaćim kolegama poput Tee Jurišić, koja, osim što je fantastična umjetnica, ima i nevjerojatnu radnu etiku. Inspiraciju crpim iz života, duha vremena i unutarnje niti vodilje kao najvažnije komponente rada. Uvijek mi je bilo važno da u umjetnosti moj glas ostane autentičan i da se osobni razvoj odvija vlastitim tempom. Jedno je upijati umjetnost, a sasvim je drugačije stvarati je. Lista umjetnika koje volim iz različitih razloga ovdje ne bi stala 🙂
Jesi li ikada imao neku zanimljivu ili neočekivanu reakciju prolaznika na svoje murale?
Radio sam već u raznim okruženjima i ljudi su uglavnom pozitivno zainteresirani i puni podrške, iako sam se susretao s mnogim, očekivanim pitanjima, poput onih tko to financira, je li intervencija politički motivirana i ima li to kakve veze s nogometom? Nema. Bavim se drugačijim kreativnim izričajem upravo zato da ne budem dio toga, već da na ulicu iznesem netipičnu likovnu perspektivu. Murale radim za sve prolaznike sanjare, a reakcije djece su najiskrenije.
Kako vidiš razvoj street arta u Hrvatskoj i njegovu važnost u lokalnoj kulturi?
Smatram da interes za muralizam raste zahvaljujući sve većem broju projekata i festivala koji to omogućuju te pionirima street arta kod nas koji djeluju već dugi niz godina. Street art pridonosi osjećaju zajedništva i povećava javnu svijest o određenim temama. Zapušteni prostori mogu se revitalizirati, a stigma oko takvih intervencija postupno se smanjuje. Grad je preplavljen nogometnim i političkim znakovljem, što me ne zanima, iako je i to najbolji odraz društva i onoga što ih “pali”. Svojom misijom smatram ići u potpuno drugom smjeru – sve je stvar osobne identifikacije.
Možeš li nam otkriti neke planove i ciljeve za sljedećih nekoliko godina, ako ih imaš?
Samo treba nastaviti raditi – iz toga sve proizlazi. Lagano se usmjeravam i prema radu u prosvjeti, koji me ispunjava. Trenutno radim na novom slikarskom ciklusu koji će biti predstavljen na izložbi krajem studenoga u Zagrebu. Radovi će biti društveno i simbolički slojeviti. Stay tuned!
Koji savjet bi dao mladim umjetnicima koji se tek počinju baviti grafitima i muralima?
Najbolji savjet koji imam je: just do it – za one koji ne znaju što bi i odakle krenuli. Želja za stvaranjem mora biti jača od straha od neuspjeha. Mislim da je upravo to ono što, negdje duboko, uglavnom koči ljude. Život je igra i sve je učenje. Ako ne znaš – pitaj, isprobaj, pogriješi i kreni ponovo.
