Do prve polufinalne večeri ovogodišnje Dore preostalo je manje od deset dana, a među pjesmama koje su od samog početka izazvale najviše reakcija publike posebno se istaknulo ime ZEVIN. Iza tog umjetničkog imena stoji 22-godišnja Nives Cilenšek, autorica koja paralelno gradi podjednako atraktivan glazbeni, ali i vizualni identitet, i koja bez zadrške preuzima potpunu kontrolu nad svojim projektima. Njezina pjesma “My Mind” brzo je privukla pažnju fanova Dore i Eurosonga, ali i publike koja prati suvremeni pop zvuk, a spoj hyperpopa, alternativnog popa i elektroničkih elemenata pozicionirao ju je među najupečatljivija imena ovogodišnjeg izbora.
ZEVIN na Doru dolazi nakon prošlogodišnjeg pokušaja, ali i u trenutku kada je interes za njezin rad snažniji nego ikad. U razgovoru za Fashion.hr govorila nam je, između ostalog, o nastanku pjesme “My Mind”, pritisku očekivanja i pripremama za nastup, ali i o vlastitom stilu, kreativnom procesu te važnosti vizualnog identiteta u suvremenoj pop estetici. Upravo u tom spoju zvuka, slike i osobnog izraza krije se dio razloga zašto je ZEVIN postala jedno od imena o kojima se najviše govori uoči ovogodišnje Dore!
Krenimo od početka. Sjećaš li se trenutka kada si prvi put osjetila da glazba nije samo hobi, nego nešto čime se želiš ozbiljno baviti? I što je tada presudilo – emocija, publika ili potreba da se izraziš?
Mislim da je presudila potreba da se izrazim. Kad nemaš školu za to, kad nemaš znanja i okoline koja ti pokaže “kako se to radi”, jako je teško vjerovati da uopće ima smisla pokušavati. Ja sam s 15 godina krenula potpuno spontano, doslovno u fazonu: ako želiš probaj.
S vremenom sam shvatila kako stvari funkcioniraju i koliko mi cijeli proces zapravo znači. Ja sam osoba koja ide po vibeu i moj glavni cilj svega što stvaram je da se izrazim. Kad sam skužila koliko se ljepše osjećam dok radim glazbu i koliko mi to daje mir i snagu, postalo mi je jasno da to nije samo hobi, već je to lifestyle.
Tvoj glazbeni stil mogao bi se najbolje opisati kao mješavina hyperpopa, alternativnog popa i elektropopa. Kako je taj zvuk nastajao spontano ili si ga svjesno gradila kroz utjecaje i eksperimentiranje?
Definitivno sam ga gradila kroz eksperimentiranje. Jako me oblikovao taj 2000s vibe koji sam slušala, ali nisam htjela kopirati ono što već postoji. Željela sam zvuk koji ja sama slušam, koji mi je prirodan i koji je drugačiji od svega što već imamo na našim prostorima.
To je sound koji u svijetu već postoji i mainstream je u nekim krugovima, a Balkan kao i uvijek kasni deset godina za trendovima. Zato sam taj svoj stil i nazvala “bubblegum sound” jer osjećam da sam početnica nečeg novog kod nas, nečeg svježeg, šarenog i modernog.
Koji su te izvođači i autori najviše oblikovali, glazbeno i estetski? Postoji li netko zbog koga si pomislila da u takvom smjeru želiš i sama ići?
Od malena sam slušala Michaela Jacksona, Stromaea i Little Big. Naravno, njihov stil nije isti kao moj, osim što Little Big ima tu dozu ludosti i energije koju i ja volim. Od Stromaea sam najviše uzela to kako na zabavan način možeš prikazati društveni problem jer ljudi u suštini žele zabavu. Fora mi je kako publiku “preokreneš” da se zabavljaju, a da tek kasnije shvate da si im ubacila neku dublju poruku.
Mislim da je to zapravo pravi “balkan mindset” – kod nas se često najteže teme prenose kroz humor i zaje*anciju. I to mi je brutalno inspirativno.
Pjesma “My Mind” djeluje kao vrlo osobna, ali i konceptualna pjesma. Što ti je bilo važnije dok si je stvarala ispričati vlastitu priču ili izgraditi zvuk i atmosferu koji će publiku uvući u tvoj svijet?
Iskreno i jedno i drugo, jer mislim da ne ide jedno bez drugog. “My Mind” je nastala u periodu unutarnjeg preispitivanja. Kao mlada umjetnica stalno sam bila u dilemi: što je sljedeći korak? Otići van ili ostati ovdje i pokušati mijenjati zvuk iznutra?
Iz tog kaosa prvo su nastali tekst i melodija, a kasnije se sve prirodno zaokružilo kroz suradnju s producentom Jerryjem. Najviše mi se sviđa to što pjesma ima moderan pop zvuk, ali u sebi nosi i nešto naše – kulturu, mentalitet i emociju Balkana.
Glavna poruka pjesme je osobna, ali i univerzalna: u redu je željeti više, istraživati svijet i rasti, a istovremeno nositi svoj dom i identitet sa sobom. Ne moraš birati jedno ili drugo možeš biti sve to u isto vrijeme. A možda će baš publika na Dori na neki način odlučiti hoću li “ostati” ili ići van.
Spot za pjesmu režirala si sama, ručno izrađivala scenografiju, bojala zidove i gradila vizualni svijet pjesme. Koliko ti je važno imati potpunu kontrolu nad estetikom svog rada i postoji li granica između perfekcionizma i kreativne slobode?
Ne bih rekla da je to perfekcionizam koliko je to jednostavno moj način rada. Ja volim raditi sve. Nije mi vibe da samo otpjevam pjesmu i to je to; ja sam kreator i volim ljudima pokazati svoj svijet.
Ako želim da moj svijet izgleda kako ga ja vidim, onda moram biti uključena u cijeli proces: vizija, outfit, scenografija, kadar, beat, atmosfera… sve. Nije mi fora da mi drugi rade stvari bez mojih ideja, jer onda nisam umjetnica nego izvođač.
Od objave pjesama za Doru, našla si se među favoritima publike i fanova Eurosonga. Kako se nosiš s tim očekivanjima daje li ti to adrenalin ili te ponekad optereti?
Očekivala sam dobre reakcije, ali nisam očekivala koliko sve to nosi sa sobom pogotovo ta ogromna očekivanja. Iskreno, ja očekivanja ne volim jer mislim da te mogu ograničiti. Volim kad mi ljudi vjeruju i kad imaju povjerenje, ali uvijek pokušavam ostati realna: postoje stvari koje ne možeš kontrolirati, kao to kako će publika reagirati.
Za nastup smo pripremili show i zabavu, i najviše se nadam da će se na kraju dana meni svidjeti jer mislim da je to najvažnije. Ako ljudi to osjete i zavole, to je samo još veći plus.
Kako izgleda tvoj svakodnevni ritam priprema za Doru i koji su najveći izazovi; jesu li to vokalne probe, scenski koncept ili mentalna stabilnost?
Iskreno, sve je challenge. Od trenutka kad smo saznali za Doru, radim svaki dan nema vremena za kave, druženja i “normalan život”. Možda je najveći izazov mentalno stanje: kako pod tolikim pritiskom ostati kreativan, pogotovo kad si na svakoj strani projekta. Da samo pjevam, možda bi bilo lakše. Ali ja sam uključena u sve.
Najveći problem je zapravo moja ambicija, jer ja hoću sve (smijeh). Ali nadam se da će se taj trud osjetiti na pozornici.
Možeš li podijeliti neki “behind the scenes” trenutak iz priprema koji ti je posebno ostao u pamćenju nešto smiješno, kaotično ili emotivno?
Ako bih sve otkrila, otkrila bih i nastup (smijeh). Ali mogu reći da ima puno kaotičnih momenata i iskreno, najviše me iznenađuje što uz sve to i dalje ostajem jaka. Mislim da bi dosta ljudi već poludjelo do sada.
A najsmješnija stvar je da sam otkad je krenula Dora već dobila tri nove ogrebotine na autu… Znači kaos!
Vizualni identitet ti djeluje kao produžetak glazbe: šareno, pomaknuto i avangardno. Kad biraš odjeću i outfite, polaziš li više od emocije, koncepta pjesme ili vlastitog instinkta?
Rekla bih od svega pomalo. Koncept pjesme je bitan, ali mora postojati ta šarenost i ludost koja je moj potpis.
Ja i u svakodnevnom životu volim nositi nešto što pokazuje moj karakter. Mislim da se ljudi boje boja. Ja se ne bojim, jer ja i random srijedom izađem iz kuće totalno šarena. Outfit priča priču jednako kao i pjesma. Svaki detalj, od makeupa do kostima, dio je poruke.
Ako bi morala opisati svoj stil u tri riječi, koje bi to riječi bile? I kako se mijenjao kroz godine?
Rekla bih: bubblegum, šaren, dubok. Kroz tinejdžerske godine osjećaš tu vatru i ambiciju baš jako, ali najveći izazov je naučiti kako tu ambiciju usmjeriti. Umjetnici često znaju biti kaotični nije lako živjeti u glavi punoj ideja.
Zato i eksperimentiraš: mijenjaš stilove, odjeću, estetike… tražiš sebe. I tko zna možda ću za pet godina raditi balade i nositi bež (smijeh). Mislim da je sve to proces života i upoznavanja sebe.
Postoji li outfit ili vizual (ili onaj koji planiraš nositi na Dori) koji za tebe ima posebno značenje?Definitivno. Na Dori želim nositi nešto što istovremeno pokazuje balkansku tradiciju, ali i boje koje izlaze iz tih okvira da ta tradicija doslovno “puca” van i postaje modernija.
Bitno mi je da outfit nosi priču. Ljudi su vizualna bića i svaki dio mora imati smisao da se razumije što je pjesnik htio reći. Pogotovo kad imaš ovako ADHD i šašav nastup (smijeh).
Foto: Erik Koletnik, Erazem Gliha, Ughlee, Zevin, Marija Cerovic Arsenijevic
