Parfeme volimo iz brojnih razloga; osim što često odražavaju naš karakter, osobnost i trenutna raspoloženja, imaju i jedinstvenu moć da u nama probude uspomene te nas povežu s posebnim mjestima i trenucima koje želimo zauvijek pamtiti. Jedno od takvih mjesta je i bajkoviti otok Lošinj, a s time će se složiti baš svatko tko je barem jednom zakoračio na ovo magično mjesto, stoga nas je ideja da se miris njegove prirode, mora i mediteranskog bilja pretoči u bočicu parfema i više nego zaintrigirala…
I zato smo s velikim uzbuđenjem otputovali na ovaj otok vitalnosti, gdje smo u organizaciji prestižnog venecijanskog brenda The Merchant of Venice i lanca parfumerija Martimex prisustvovali ekskluzivnom predstavljanju nove mirisne kreacije pod nazivom Lussino Essence. Kao savršena kulisa za ovu priču odabran je profinjeni ambijent Boutique Hotela Alhambra u uvali Čikat, mjestu koje spaja stoljetnu tradiciju, vrhunsku estetiku i ljekovitu prirodu. Cijeli je vikend bio zamišljen kao jedinstveno osjetilno iskustvo, pa smo tako šetnjom Miomirisnim vrtom i uvalom Čikat te kroz degustacijsku večeru inspiriranu samim parfemom, otkrivali kako priroda, povijest i atmosfera otoka mogu postati inspiracija za jedan miris.
Lussino Essence dostupan je u Martimex parfumerijama, a od kolovoza ce biti dostupan i u odabranim Muller parfumerijama (Trg bana Jelačića, Arena, City Split i BTC Ljubljana).
Jedan od vrhunaca vikenda bio je i susret s talijanskim parfumerom Alessandrom Olmom, autorom Lussino Essencea. Tijekom radionice proveo nas je kroz proces nastanka parfema, upoznao nas s mirisnim sirovinama i pokazao kako nastaje parfemska kompozicija, a zatim nam omogućio da kreiramo i vlastiti parfem. U razgovoru koji slijedi otkrio nam je kako je od kemičara postao parfumer, zašto parfeme uspoređuje s gastronomijom te kako je upravo naš otok Lošinj pretočio u neodoljivi miris:
Odrasli ste okruženi svijetom vinarstva i gastronomije. Koliko su ti mirisi i okusi oblikovali vaš put prema parfumeriji?
Tek sam godinama kasnije shvatio koliko je moje odrastanje utjecalo na način na koji doživljavam mirise. Kao dijete bio sam okružen vinogradima, agrumima i gastronomijom, no tada to nisam svjesno primjećivao. Kada sam započeo školovanje za parfumera, postalo mi je jasno da sam cijeli život živio u okruženju koje je neprestano poticalo moja osjetila. Ta rana iskustva svakako su oblikovala način na koji danas promatram i interpretiram mirise.
Jeste li oduvijek znali da želite postati parfumer?
Ne, to nije bio dječački san. Završio sam kemiju na Sveučilištu u Paviji, ali sam pred kraj studija shvatio da mi nedostaje kreativna komponenta. Tražio sam zanimanje koje će spojiti znanost s umjetnošću i emocijama. Prekretnica je bila kada sam upisao Grasse Institute of Perfumery, gdje sam bio jedan od samo dvanaest odabranih polaznika iz cijelog svijeta. Tada je zapravo započela moja profesionalna priča.
Često kažete da biste, da niste parfumer, bili chef. Što povezuje gastronomiju i parfumeriju?
Parfem je zapravo poput recepta. Kao i u kuhanju, različiti sastojci moraju biti pažljivo usklađeni kako bi zajedno stvorili harmoniju. Miris i okus mnogo su povezaniji nego što ljudi misle, a ono što me oduvijek pokreće jest želja da kroz ono što stvaram probudim emocije. Bilo da je riječ o jelu ili parfemu, najveća nagrada je vidjeti osmijeh osobe koja je doživjela ono što sam želio prenijeti.
Mnogi parfumere smatraju umjetnicima. Koliko je u vašem poslu umjetnosti, a koliko znanosti?
Volim reći da sam umjetnik koji radi kroz osjetilo mirisa. Kao što glazbenik izaziva emocije glazbom ili slikar bojama, parfumer to čini mirisima. Međutim, inspiracija sama po sebi nije dovoljna. Da biste emociju pretvorili u parfem, potrebno je duboko razumjeti kemiju, sirovine i tehniku. Moj je posao staviti znanost u službu umjetnosti.
Postoji li neka sirovina ili sastojak s kojim uvijek rado radite?
Na to je pitanje vrlo teško odgovoriti. Kao parfumer koji uistinu voli i zanat i kompleksnost ove profesije, smatram da je gotovo nemoguće izabrati samo jednu omiljenu sirovinu. Mnogo je sastojaka koje volim, svaki iz drugog razloga. Volim mandarinu jer me vraća u djetinjstvo, kada smo djed i ja brali mandarine u nasadu citrusa koji je okruživao našu kuću uz more. Volim miru (smirnu) zbog njezinog toplog, tajanstvenog karaktera s fascinantnim nijansama sladića i gume. Volim labdanum zbog njegove senzualne, gotovo iskonske prirode, te slatki jantar zbog njegove bogate, tople i obavijajuće dubine.
Među drvenastim notama, pačuli, cedrovina, sandalovina i vetiver su bezvremenski klasici, no moram priznati kako posebnu naklonost imam prema gvajak drvu (guaiac wood), prvenstveno zbog njegove ‘dimljenosti’ i suptilne slatkoće koja podsjeća na kestene, a zbog čega je ovo izrazito prepoznatljiv miris. Također me duboko privlači aromatično bilje zbog svoje svježine i živosti, koje savršeno utjelovljuju duh Mediterana.
Istina je da bih mogao nastaviti pričati o svakoj olfaktivnoj obitelji. Svaka posjeduje jedinstvenu osobnost i emocionalnu dimenziju zbog koje su sve to neizostavni sastojci, koji ovise o priči koju miris treba ispričati. Kao parfumeri, mi ne biramo sastojke samo zato što nam se sviđaju, biramo ih jer svaka sirovina ima svoj glas, a zajedno nam omogućuju da izrazimo emociju.
Koja je najveća zabluda koju ljudi imaju o parfemima ili parfumerima?
Jedna od najvećih zabluda s kojima se susrećem u parfumeriji jest uvjerenje da bi miris s vremenom trebao ostati potpuno isti. U stvarnosti, parfem je živa kompozicija sastavljena od esencijalnih ulja i aroma molekula, od kojih svaka ima svoj stupanj hlapljivosti. Ta hlapljivost omogućuje mirisu da se razvija s vremenom, i da otkriva različita lica kako se razvija na koži. Druga česta zabluda odnosi se na dugotrajnost. Ljudi često brkaju postojanost mirisa s trajanjem gornjih i srednjih nota. Prava dugotrajnost odnosi se na miris kao cjelinu. Dok bazne note mogu ostati primjetne satima, pa čak i danimam gornje i srednje note će prirodno ishlapiti. Miris je i dalje prisutan, ali je njegov karakter evoluirao, baš onako kako je i dizajniran.
Boja je još jedna tema koja se često pogrešno shvaća. Na primjer, miris koji sadrži vaniliju prirodno će s vremenom razviti tamniju jantarnu ili smeđu nijansu. To ne znači da se parfem pokvario; naprotiv, to je često normalna i očekivana evolucija formule. Isto tako, promjena boje nije nužno znak oksidacije. Parfem može oksidirati bez promjene boje, baš kao što se njegova boja može promijeniti bez značajne oksidacije. Naravno, u nekim slučajevima se oba procesa mogu dogoditi istovremeno.
Na kraju dana, parfem je napravljen od molekula, baš kao i mnoge stvari s kojima svakodnevno komuniciramo: hrana, biljke, vino i bezbrojni drugi prirodni proizvodi. Molekule reagiraju na okolinu u kojoj se čuvaju. Temperatura, svjetlost, kisik i vlaga utječu na njihovu stabilnost tijekom vremena. Nitko ne bi krivio prodavača ribe da ostavi svježi file lososa u autu na ljetnom suncu, gdje temperatura lako doseže 50°C, samo da bi nakon nekoliko sati otkrio da se pokvario. Ipak, ljudi se često iznenade kada se parfem promijeni nakon izlaganja istim uvjetima. Parfem zaslužuje istu njegu i poštovanje kao i svaka druga profinjena, prirodna kreacija. Kada se pravilno skladišti, otkrit će svoju ljepotu točno onako kako je parfumer zamislio.
Kako znate kada je miris konačno gotov?
Miris je gotov kada je olfaktivna slika koju treba prenijeti jasna, uravnotežena i potpuno izražena. Neuspjeh u postizanju te ravnoteže često rezultira kompozicijom koja djeluje kaotično, gdje poruka postaje mutna, a olfaktivni identitet teško razumljiv. To je još jedan aspekt koji parfumerija dijeli s kuhanjem. Ako se u jelo doda previše sastojaka, ono gubi svoj identitet, ostavljajući osobu koja ga kuša više zbunjenom nego zadovoljnom. Isto vrijedi i za kreiranje mirisa. Tijekom kreativnog procesa iznenađujuće je lako pasti u iskušenje dodavanja sve više i više sirovina u nadi da će se formula poboljšati.
Jedna od najvažnijih vještina koju parfumer može razviti jest prepoznavanje kada se to dogodilo i posjedovanje samopouzdanja za korak unatrag. Umjesto da nastavite dodavati kompleksnost, često je bolje vratiti se na točku u kojoj je miris još imao snažan, koherentan identitet, a zatim ga pažljivo rebalansirati. Ponekad se efekt koji tražite ne postiže dodavanjem novog sastojka, već dopuštanjem postojećima da se jasnije izraze. U konačnici, poanta stvaranja sjajnog mirisa nije u korištenju što većeg broja sirovina; radi se o tome da točno znate što svaki sastojak pridonosi i dopuštate svakoj noti da odigra svoju ulogu u savršenoj harmoniji.
Kako je započela Vaša suradnja s brendom The Merchant of Venice?
Moj odnos s brendom The Merchant of Venice zapravo je započeo još 2017. godine. U to vrijeme, kao jedan od rijetkih talijanskih parfumera koji aktivno rade u industriji, davao sam podršku brendu tijekom događanja povodom lansiranja mirisa i prezentacija diljem Italije. Kao i mnogi profesionalni odnosi, naša je suradnja privremeno prekinuta tijekom pandemije COVID-19 i jedno smo vrijeme izgubili kontakt. Kada se situacija vratila u normalu, ponovno smo se povezali i počeli ponovno raditi zajedno, no ovaj put na puno bliskiji i kreativniji način. To obnovljeno partnerstvo od tada je dovelo do stvaranja nekoliko mirisa za The Merchant of Venice, kao i za druge brendove unutar MAVIVE Grupe.
Što Vas je privuklo brendu i njegovoj filozofiji?
The Merchant of Venice je brend snažno povezan s elegancijom, tradicijom i talijanskim obrtništvom, vrijednostima koje osobno dijelim. Posebno me inspirira kreativna suradnja s Marcom Vidalom, koji neprestano donosi nove ideje i izazove. Moj je zadatak te ideje pretvoriti u mirise.
Brend The Merchant of Venice duboko je povezan s poviješću, putovanjima i kulturom. Kako te vrijednosti pretvarate u miris?
Povijest, kultura i putovanja temeljni su izvori inspiracije za svakoga tko se bavi profesijom parfumera. Oni pružaju beskrajno bogatstvo ideja, priča i olfaktivnih interpretacija. Sposobnost prevođenja ovih koncepata u miris usko je povezana s parfumerovom olfaktivnom vizijom.
Uzmimo za primjer stari Egipat. Ako je miris inspiriran tom civilizacijom, on bi trebao odražavati njezino olfaktivno nasljeđe i evocirati mirise koji su definirali njezinu kulturu. Drugim riječima, miris bi trebao prenijeti osobu koja ga nosi u određeni trenutak u vremenu i prostoru. Čovjek bi mogao crpiti inspiraciju iz Kyphija, svetog egipatskog tamjana, i reinterpretirati ga kroz suvremenu prizmu, pritom čuvati njegovu povijesnu bit, a istovremeno ga približiti modernom ukusu i senzibilitetu. To je, vjerujem, jedan od najvećih izazova u parfumeriji: stvaranje mirisa koji poštuju prošlost bez upadanja u nostalgiju te prihvaćanje inovacija bez gubljenja autentičnosti. Parfumer uvijek mora težiti inovativnosti, ali nikada na štetu bezvremenske klasike.
Kako se uopće rodila ideja za Lussino Essence?
Ideja je nastala susretom predstavnika The Merchant of Venice i Lošinj Hotels & Villas tijekom partnerske inicijative između Venecije i Lošinja. Nakon posjeta otoku, Marco Vidal doživio je njegovu ljepotu i botaničko bogatstvo, što je pokrenulo ideju mirisa. Projekt je ubrzo prerastao parfem, razvijena je i kolekcija čajeva te degustacijski meni u restoranu Alfred Keller, pa je tako stvoreno cjelovito 360° osjetilno iskustvo. Moj zadatak bio je “uhvatiti” olfaktivni identitet otoka, njegovu vegetaciju, more, povijest i emociju i pretvoriti ga u mirisnu razglednicu.
Što Vas je najviše inspiriralo tijekom boravka na Lošinju?
Inspiracija dolazi iz dva smjera. Prvi je fizički; mediteranska vegetacija, borove šume, citrusi i morski povjetarac kasnog proljeća. Drugi je emocionalni; povijesni slojevi otoka i njegova povezanost s venecijanskim pomorskim putevima, koji ga svakako čine još posebnijim. Zadatak je bio uhvatiti miris otoka, ali i njegovu ‘dušu’.
Lussino Essence sadrži note kao što su gorka naranča, mandarina, petitgrain, smokva i komorač. Zašto ste odabrali baš te sastojke?
Poveznica između ovih sastojaka i Lošinja je vrlo izravna. Dok hodate otokom, osobito kroz uvalu Čikat, neprestano nailazite na ove botaničke vrste, koje su među najpoznatijim aromatičnim elementima mediteranske makije. Njihov je miris sastavni dio identiteta otoka, pa su postale prirodno temelje na kojem je ovaj miris izgrađen.
Koje emocije ili dojmove biste željeli da ljudi dožive kada prvi put pomirišu Lussino Essence?
Lussino Essence zamišljen je kao prozor prema otoku: miris koji vas ‘nosi’ tamo, ma gdje god se nalazili. Najveći kompliment koji bih ikada mogao dobiti bio bi da netko kaže: “Onog trenutka kada sam pomirisao ovaj parfem, osjetio sam točno kakav je osjećaj biti na Lošinju. Bilo je to kao da me zagrlio topli morski povjetarac koji nosi mirise otoka. Na trenutak sam se uistinu osjećao kao da sam tamo.” Ako miris može probuditi to sjećanje, tu emociju i taj osjećaj mjesta, onda znam da sam postigao svoj cilj kao parfumer.
Vjerujete li da miris može uhvatiti bit mjesta kao fotografija ili sjećanje?
Volim razmišljati o mirisima i parfemima kao o vremenskim strojevima. Svatko od nas ima neki specifičan miris koji u trenu vraća sjećanja na djetinjstvo, prvu ljubav, bezbrižne trenutke s prijateljima ili neko posebno poglavlje u životu. Onog trenutka kada se ponovno susretnemo s tim mirisom, osjećamo se kao da smo prebačeni natrag u prošlost, i često proživljavamo te emocije iznova.
To se događa zato što je naše osjetilo mirisa jedinstveno povezano s limbičkim sustavom mozga, područjem odgovornim za emocije, sjećanja i instinktivno ponašanje. Za razliku od bilo kojeg drugog osjetila, miris ima izvanrednu sposobnost evociranja sjećanja na neposredan, moćan i duboko emocionalan način. Iz tog razloga mirisi postaju bitan dio naše osobne povijesti. Oni prate naše živote, tiho se ugrađuju u naše pamćenje i oblikuju način na koji pamtimo ljude, mjesta i iskustva. Možda je još fascinantnije to što je naša percepcija mirisa duboko osobna. Isti miris svakome od nas može ispričati potpuno drugačiju priču, što znači da parfem zaista je jedan od najintimnijih i najemotivnijih oblika umjetničkog izražavanja.
Foto: PR, FHR redakcija
