Možemo se složiti kako su nokti, odnosno lakiranje, postali uobičajeni dio beauty rutine gotovo svake žene. Ipak, ovaj tek usputni ritual zapravo zalazi puno dublje od samog nanošenja boje te krije različite tehnike i načine koji bez imalo razmišljanja graniče s umjetnošću. To nam je potvrdila i Zrinka Vuksan, Zadranka s kanadskom adresom koja gradi vrlo uspješnu karijeru u svijetu nail arta, razbija predrasude te neprestano oduševljava preciznošću i istraživanjem novih načina ukrašavanja. Budući da su iza Zrinke već sad brojne suradnje, možemo tek zamisliti što nas čeka u budućnosti, a do tada ovu talentiranu nail artisticu odlučili smo pobliže upoznati i upitati sve ono što je prethodilo ovome gdje se nalazi sada!
Ispričaj nam priču koja se krije iza tvoje ljubavi prema nail artu! Kada si shvatila da je to ono čime se želiš baviti?
Ja sam zapravo uvijek bila poprilično muškasto dijete i sama pomisao na mene kao neku ženskastu curicu koja lakira nokte definitivno nije bila ni približna ovoj Zrinki danas. Od samog početka one 2011. godine nail art nije mi bio primaran, već linije, crte i forma noktiju općenito. Tada bih išla u salone i u svojoj glavi zapravo imala 3D prikaz, odnosno projekciju nokta u glavi. Početak za mene je definitivno trenutak kad sam shvatila da ja to mogu bolje od onih kojima sam plaćala uslugu. E taj trenutak, pa onda trenutak kad mi je suprug rekao da bih ja trebala jednostavno početi sama i nuditi “gradu” ono što ja sama tražim. Ljubav je bila rođena.
Ako se ne varam, vlasnica si i akademije koja se nalazi u Vancouveru. Čime se točno bavi te kakve su dosad reakcije publike?
Da, suprug i ja smo otvorili kompaniju “Zrinka B Nail Academia” u srcu Vancouvera, četvrti Yaletown. Ovo je zapravo naš drugi zajednički projekt, veliki upravo kao i salon koji sam zatvorila 2017. godine kad smo napustili Hrvatsku. Moram priznati da sam dobila poprilično veliku platformu već dva mjeseca od našeg dolaska u Vancouver i u nešto više od dvije godine obučila više od nekoliko stotina učenika, prešla skoro sve provincije i Academia je samo točka na i. U njoj radim pet dana u tjednu, moje klijentice dolaze i iz Seattlea i okolnih gradova , a vikendom ili letim držati edukacije ili učenici lete k meni. Sretna sam i ispunjena, a mnogo tek dolazi.
Neminovno je dotaknuti se aktualnog stanja vezanog uz pandemiju koronavirusa. Zanima me je li pandemija utjecala na tvoje poslovanje i koliko je zapravo teško opstati u ovakvim izazovnim uvjetima?
Morat ću zvučati malo sebično, ali meni je pandemija otvorila vrata online edukacija, live videa i mnogih suradnji, kako u časopisima za nokte, tako i gostovanja na natjecanjima kao tehnički sudac. Odmorila sam nakon osamnaest godina bez odmora, iskoristila čari obiteljskog života i posvetila se svojoj 8-godišnjoj kćeri Zoji i 10-godišnjem ljubimcu Arisu. Sada sam spremna za dalje. Pandemija je definitivno uzela danak, malo nas je poljuljalo jer tri mjeseca mi smo bili zatvoreni. Trebala sam imati edukaciju u Vegasu, suditi u Mexicu i Floridi, ići u Los Angeles i onda za kraj godine doma u Zadar i Šibenik, a evo u trenutku pisanja sve je odgođeno za dogodine. Uzdrmalo nas je, ali nadam se da smo naučili puno.
Jesi li mišljenja da je kriza ujedno i prilika, odnosno vrijeme u kojem je naglasak na kreativnosti i snalažljivosti koja potom može iznjedriti još bolje ideje?
Apsolutno da. Kao što spomenuh, ja sam odlučila napraviti sve ono za što nisam imala vremena sve ove godine. Trebalo je malo izaći iz zone komfora da se zapitamo svi vrijedi li i ako ne, kako promijeniti.
Što se tiče nail arta, koliko ti je bilo potrebno da savladaš tehniku?
Još dan danas smatram da učim i nema kraja. Samo vježba, preciznost i oči kao u tigra. Jako puno me učenika pita kako sam došla do te razine, a ja se smijem jer još uvijek sebi nisam na razini na kojoj želim biti. Veliki sam kritičar samoj sebi, a što sam starija, počinjem shvaćati da sam takva i takva ću uvijek ostati takva.
Možeš li izdvojiti najdraži stil, odnosno postoji li onaj neki po kojem si prepoznatljiva?
Definitivno bih rekla da volim apstrakciju; vodene efekte, mrlje boja, linije i nespojive medije. Volim čuti da su moji radovi svi nosivi, ali moj jedini cilj kad sam počinjala je bio da ljudi mog stila, alternativci, ljubitelji hard core, metal i grunge muzike, žele doći i nositi dio mog svijeta. Jer ja sam sve samo ne uobičajen tehničar noktiju.
Iza sebe imaš brojne suradnje s renomiranim imenima, ali postoji li neki projekt/suradnja koja ti je posebno draga i važna?
Kroz evo devet godina upoznala sam more divnih ljudi i umjetnika. Od hrvatskih poznatih lica, do onih manje poznatih, ali možda i više upečatljivih meni. Moja definitivno najdraža suradnja je kad sam jednog ljeta oko 2013. dobila poziv muške osobe koja je tražila baš moj salon i mene. I dolazi na vrata, nakon jednosatne šetnje, Edin Karamazov. E pa Edin je htio da mu napravim tri specifična ovalna nokta od akrila jer akril pod pravom debljinom i određene dužine stvara najljepši zvuk na žicama gitare. Nakon toga vidjeli smo se opet, a sada mi je žao što nije bilo i češće jer je bilo zadovoljstvo raditi s njim te slušati priče o suradnji sa Stingom.
Budući da je nail art svojevrsni vid umjetnosti, dogodi li se ponekad kreativna blokada i ako da, na koji način joj doskočiš?
Svakako, to se dogodi na mjesečnoj razini, kao loša migrena. Nema toga što ne postoji ili da se nešto nije već napravilo, ali složiti sve u lijepi paket s potpisom svog stila je ponekad jako zamorno i konkurentno. Kad sam sretna – planiram, kad sam tužna, sjetna ili ljuta – onda stvaram. Srećom ili nesrećom, puno češće samo to potonje pa materijala ne manjka.
Koliko je nail art zapravo težak i zahtjevan za izvođenje budući da zahtjeva preciznost i koncentraciju?
Kao što postoje tehnike slikarstva, sve te tehnike na puno manjem “platnu” nalazimo i u našoj industriji. Moram napomenuti da nokti nisu samo plastika nalijepljena na nokte u nečijem podrumskom stanu, već znanost. Čista matematika i fizika, zakrivljenja, kutevi, stupnjevi i puno više od onoga što ljudi smatraju noktima. Imamo svjetska međunarodna natjecanja gdje su nagrade veliki novci, ogromne suradnje i prestiž, časopise koji izlaze u stotinama tisuća primjeraka.
Upravo tamo se vide umjetnine na noktima; od akvarela, do Zhostova na noktima (ruske tehnike ocrtavanja keramike), 3D, 4D sculpture, tehničke kategorije, itd. To je puno više, ali mi nažalost ne zauzimamo nikakve “budžete” i onda sami guramo sebe i ovaj posao što dalje u svijet.
Kako u poslovnom smislu zamišljaš godinu koja dolazi? Koji su ti planovi za budućnost?
Uf, dobro pitanje. USA definitivno, obaviti suđenje i isplanirati edukacije. Raditi na novim programima edukacija, sklopiti mogući ugovor s jednom dobro poznatom kompanijom, otići kući, odraditi edukacije u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji i ove godine napokon doći do filmske industrije u Vancouveru ili nekog celebrityja. A kad me jedna osoba otkrije i pokaže , onda ću vjerojatno htjeti nešto više i bolje pa u krug. To je taj Dalmatinski dišpet.
Foto: Privatni album
