Second hand odjeća proživljava novu renesansu otkad je đir retro odjeće u modu vratio Demna Gvasalia, no jeste li znali kako je beauty second hand rastući trend u svijetu? Čak i u Japanu! 2013. godine pokrenut je danas najpopularniji online shop za rabljenu kozmetiku u SAD-u, Glambot. Pokrenula ga je Karen Horiuchi u vrijeme kada ljepota nije bila „toliko“ glomazno tržište, a Instagram još nije bio apsolutna meka beauty zaljubljenika. I tada je bilo limitiranih beauty izdanja, no ne bi se prodali u svega nekoliko sekundi. Složit ćemo se – vremena su bila manje hektična.
Glambot funkcionira na jednostavnom principu: pošaljete im novi ili lagano rabljeni proizvod, oni ga prouče i ponude vam cijenu, koju prihvaćate ili ne. Nakon toga svaki komad zaprimljenog makeupa koji odlučite prodati prolazi detaljnu laboratorijsku dezinfekciju koja se sastoji od kombinacija tehnika dezinfekcije, korištenjem topline, alkoholnih mješavina, ovlaživača, pa i uklanjanjem površinskog sloja proizvoda – i na kraju završava kao dio nove ponude na njihovoj stranici i aplikaciji. Međutim, ne očekujte popularne cijene od 4-6 dolara za MAC Cosmetics sjenilo ili Huda Beauty ruž – proizvodi ispadnu otprilike tek 15-20% jeftiniji. Osim u Veliku Britaniju, gdje su pridonijeli trendu ovakvog shoppinga, dostavljaju proizvode i u Hrvatsku!
Sljedeće veliko tržište je pomalo iznenađujuće – Japan. Prva asocijacija na Japan je vjerojatno higijena i strukturiranost, no njihove milenijalke su zaluđene nabavljanjem korištenih proizvoda, posebice od brendova koji se u Japanu ne mogu nabaviti, čime na neki način pridonose japanskoj kulturi skromnosti, Mottainai. Njihov najveći online shop je Mercari, koji je dostupan javnosti od 2018. i danas vrijedni preko 1,2 milijuna američkih dolara, no funkcionira malo drugačije od Glambota – prodaja između prodavača i kupca je direktna i moraju se pridržavati pravila da je make up u točnom stanju kakvom je na slici, i naravno, dezinficiran. Razmislimo li malo bolje, sjetit ćemo se da preprodaja šminke i nije tako nova, ali je sada definitivno bolje regulirana. Naime, prodavači na platformi eBay godinama nude korištene beauty proizvode po sitnim (ili astronomskim!) cijenama, no i dalje nemaju striktne higijenske regulacije, radi čega ovaj oblik prodaje možda nikad nije ni zaživio.
Iako su kupci svih dobnih skupina, second hand make up populariziran je među generacijom Z i milenijalcima – i to iz zapravo, hvalevrijednih razloga. Naime, prema Ipsosovim statistikama, kupci se odlučuju na rabljeni make up radi činjenice da je do limitiranih izdanja iznimno teško doći i jer su neki proizvodi puno preskupi, ali i radi dulje uporabe zapravo sasvim solidnih proizvoda što na neki način odgađa gomilanje novog smeća i pomaže planetu.
Veličina, ali i eksponenti rast ovog novonastalog tržišta nije definirana, no vidljiv je skok u popularnosti spram početka koji se drastično sporije razvijao od modnog second hand tržišta. Međutim, ono bi moglo pozitivno utjecati na razvoj, ali i prodaju samih brendova. Osim što preprodaja proizvoda osigurava „dulji život“ pojedinog beauty noviteta, stvara i potencijalne nove korisnike. Naime, nakon što dobijete priliku isprobati skuplji proizvod za manje novce, veća je vjerojatnost da ćete sljedeći put isti proizvod kupiti direktno od brenda.
Zavrti li se računica upravo tako, vjerujem kako ćemo vidjeti sve više tzv. pametnih pakiranja, koje poput Skintegre ili Drunk Elephanta, omogućuju korištenje proizvoda do zadnje kapljice na najviše moguće higijenski način – zaštićenom od dodira, zraka i sunčeve svjetlosti. Možda je i samo bilo pitanje vremena kada će se početi iskorištavati ovaj aspekt rabljenih dobara; ako je tržište rabljene odjeće biznis za sebe, a uopće da ne pričamo o rabljenom namještaju, makeup je svakako postao statusni simbol čija hiperprodukcija vodi do konstantnog FOMO osjećaja – no koliko ljudi u stvari ima toliko novca da si svako novo izdanje na tržištu može priuštiti?
S tom idejom slaže se i zagrebačka vizažistica Nika Doria Grbac, koja je počela organizirati make up buvljake; „Došla sam na ideju buvljaka s obzirom na posao i opsjednutost šminkom; stalno kupujem novitete koje nema šanse da potrošim. Ako ne mogu ja koja svakodnevno šminkam, kako onda mogu cure koje povremeno rade ili šminkaju samo sebe? Nakupilo mi se previše stvari, nisam imala više di skladištiti, a skužila sam da sveukupno koristim možda 30% makeupa.”
“Odaziv je bio super, puno mi je curki došlo i rasprodala sam većinu kvalitetnih komada. Cure su pogotovo bile zainteresirane za palete sjenila i palete za lice koje se kod nas ne mogu kupiti. I sama bih kupovala second hand, ali isključivo suhih proizvoda jer znam da je u njima manja mogućnost razvitka bakterija. Nisu baš pogodno tlo za to, lijepo se čiste i oko kupovine takvih proizvoda bih razmislila. Znala sam dosad kupiti neki takav proizvod preko blog sale-ova i preko frendica, primjerice curka je bila jedno vrijeme u Americi i kupila si je proizvode koji su meni tada bili nezamislivi, pa sam pokupovala sve što ona nije koristila jer mi je to bilo wow“, objasnila je Nika.
Nika nije jedina vizažistica ili beauty influencerica koja je primljene ili korištene proizvode prodavala, jer ta praksa već neko vrijeme postoji i na „Moje Krpice“, no izgleda da nije opća praksa! 86% mojih Instagram pratitelja na glasalici se izjasnilo kao „nezainteresirane za rabljene proizvode“, prije svega jer ne vjeruju u dovoljno detaljnu dezinfekciju, što svakako potvrđuje onu staru – svaki proizvod ima svoju publiku!
Foto: Instagram, Unsplash
