Deseto izdanje Brač Film Festivala obilježava značajan jubilej u svijetu filmskih manifestacija, a posebno u hrvatskoj kinematografiji. Ovaj jedinstveni festival nastao je iz strasti i upornosti mladih entuzijasta, a s godinama je prerastao u važan događaj na međunarodnoj filmskoj sceni. Za Brunu Mustića, osnivača i direktora festivala, ovaj trenutak predstavlja kulminaciju desetljeća predanog rada, inovacija, padova i uspona. Na čelu festivala koji je u deset godina doživio brojne transformacije i koji je okupio neka od najvažnijih imena svjetskog filma, Mustić se sa zadovoljstvom osvrnuo na sve što je postignuo, ali i na sve ono što tek dolazi…
Povodom ovog velikog jubileja, razgovarali smo s Brunom o njegovim najponosnijim trenucima, izazovima s kojima se susretao, kao i o planovima za vlastitu budućnost i karijeru, ali i budućnost samog festivala. U nastavku, vam donosimo ekskluzivni intervju u kojem Bruno otkriva kako je festival oblikovao njegovu karijeru, ali i kakve nam inovacije priprema u nadolazećim izdanjima.
Ove se godine održava jubilarno izdanje Brač Film Festivala. Kada se osvrnete na proteklih deset godina, na koje trenutke ili postignuća ste najponosniji? Postoji li neki trenutak koji vam je posebno drag?
Proteklih 10 godina prošlo je prebrzo. Kad sam počinjao ovu priču nisam mogao zamisliti da će festival izrasti u događaj kakav je danas. Kad gledam unatrag, najponosniji sam na prvu godinu jer je zaista trebalo hrabrosti proizvesti nešto od nule. Nakon toga su se nizali i divni i manje divni trenuci (uspjeli smo i u COVID fazi održati uz stroge mjere), a svakako je prekretnica po meni bila i gostovanje oscarovaca koji su festivalu dodali jednu novu internacionalnu dimenziju. Zapravo, ne samo njihovo prvo gostovanje nego i njihov povratak idućih godina – jer to je dokaz da im je na BFF-u bilo odlično.
Kako su se interesi i očekivanja publike mijenjali tijekom proteklih deset godina? Je li bilo izazovno prilagođavati se promjenama?
Smatram da se filmovi rade zbog publike, to su i filmovi kakve bih ja volio i producirati. Naravno, ne treba tu biti beskompromisan nego pažljivo vagati umjetničku kvalitetu filma, ali i dozvoliti da film komunicira s gledateljima. Zbog toga na BFF-u publika ima presudan glas te dodjeljuje nagrade ocjenama od jedan do pet. Kroz godine imali smo prilike pratiti prosječne ocjene svih filmova i dobiti uvid u to kako bračka publika reagira na različite filmove. To nam je svakako pomoglo daljnjoj selekciji.
Studentski filmovi su i dalje jedan od fokusa festivala, no s vremenom na festival ste doveli i velika svjetska imena poput Christophera Hamptona. Kako ste uspjeli privući renomirane goste i koliko je to utjecalo na razvoj festivala i interes mladih filmaša koji sudjeluju?
Imao sam čast raditi sa Sir Christopher Hamptonom u Londonu dugo godina. Pozvao sam ga na Brač jer sam smatrao da bih trebao iskoristiti svoj kontakt sa jednim od najtalentiranijih scenarista na svijetu kako bih mladim filmašima, debitantima i gostima iz regije koji dolaze na BFF pružio uvid u njegovo iskustvo i znanje. Christopheru se toliko svidilo na festivalu da se vratio još jednom, a trebao je doći i treći put ove godine ali je u zadnji trenutak morao odustati zbog novog filmskog projekta sa Florianom Zellerom s kojim je i dobio posljednjeg Oscara (za film The Father). Baš mi je prije festivala poslao poruku koliko mu je žao da nije mogao doći i da se nada da će se vratiti. Ove godine nam se (opet) vratio poznati britanski producent Graham Broadbent (Three Billboards Outside Ebbing Missouri, In Bruges, Banshees of Inisherin, Best Exotic Marigold Hotel) koji je održao masterclass, tako da nastavljamo s našom misijom povezivanja istaknutih filmaša s našim domaćim mladim nadama.
Kakvi su vaši planovi za naredna izdanja Brač Film Festivala? Postoji li nešto novo što želite uvesti ili promijeniti?
Mislim da je festival kroz godine organski rastao i razvijao se. Proširivali smo lokacije, povećavali kapacitete kina, povećali broj dana festivala, broj gostiju,… Sve se to događalo polagano i stepenicu po stepenicu – što mislim da je prirodno i zdravo, jer je onda i održivo. Želimo nastaviti takvim tempom, sustavno i kontinuirano raditi na razvoju festivala. Svakako želimo još više pojačati edukativni program na čemu smo već ove godine počeli raditi i što će nam i idućih godina biti prioritet.
Kako vas je život u Londonu promijenio, i kako to utječe na vaš rad u Hrvatskoj? Postoje li neka važna iskustva iz Londona koja redovito prenosite u rad na festivalu?
Kako mi je prva godina BFF-a ostala u najjačem sjećanju tako mi je i prva godina mog odlaska u London ostala u sjećanju. Najviše jer me osobno skroz izbacila iz zone komfora i promijenila neka moja mišljenja i stajališta. Svakako preporučam svima da pokušaju u sebi pronaći ono nešto što ih izbacuje iz komfort zone. To je mjesto na kojem mi rastemo i razvijamo se. U Londonu sam se na poslovnoj razini također susreo sa nekim drugačijim načinom rada i poslovanja. Sva moja nova iskustva i znanja koja učim tamo pokušavam primijeniti i na svoj posao u Hrvatskoj. Svugdje ima prednosti i mana, ali nekako pokušavam iskoristiti najbolje od oba teritorija i primijeniti to na sebe i svoj rad.
Kakvo je vaše mišljenje o trenutnom stanju hrvatske kinematografije? Mislite li da festival može pomoći mladim hrvatskim filmašima da se probiju na međunarodnoj sceni?
Festival je kreiran sa ciljem promocije debitanata i mladih filmaša kako bismo im pomogli pružiti platformu za prezentaciju njihovog rada i mjesto na kojem mogu steći dodatnu edukaciju od inozemnih filmskih profesionalaca. Forma masterclassa koju vodimo je opuštena i bliska tako da svi sudionici mogu i nakon masterclassa komunicirati s voditeljima. Svi naši voditelji masterclassova su neka od najcjenjenijih imena svjetske kinematografije tako da je privilegija slušati njihove savjete i to definitivno može pomoći našim mladim filmašima.
Tko su vaši najveći uzori u filmskoj industriji? Postoji li netko čiji rad posebno cijenite i tko vas inspirira?
S obzirom na to da se bavim produkcijom možda je najbolje pričati o tome tko su mi uzori u tom dijelu posla. Definitivno je jedan od njih i Graham Broadbent. On je prvenstveno moj prijatelj iz Londona s kojim imam i prijateljski i mentorski odnos. Filmovi koje je on napravio (a posebno filmovi koje je režirao Martin McDounagh) mislim da mogu biti uzor kombinacije filmova koji imaju umjetničku vrijednost, a ujedno i dobro komuniciraju sa gledateljima. Točno takve filmove i TV projekte želim i ja raditi.
Spomenuli ste već nekoliko puta da želite nastaviti raditi na produkciji dugometražnih igranih filmova. Možete li nam otkriti nešto više o projektima na kojima trenutno radite ili koje planirate u budućnosti?
Trenutno osim festivala pripremam i nekoliko drugih filmskih i TV projekata i to je definitivno put kojim želim ići. Ovo je ono što me ispunjava otkad sam bio mali i isključivo se u ovoj industriji vidim, jer dok se bavim ovim ja nemam osjećaj kao da radim. Često mi prijatelji ili obitelj govore da možda radim i previše, ali ja to tako ne doživljavam jer mi je to zaista i hobi i ljubav i posao i zabava. Nije uvijek lagano, ali me u potpunosti ispunjava.
