Kad bi proveli neko istraživanje o putovanjima i afinitetu prema otkrivanju novih mjesta, sigurni smo kako bi većina ljudi odgovorila kako bi rado svoj uobičajen posao od 9-17 zamijenili s ovim kakav danas vodi Lidija Lešić. Ona je model, dizajnerica modnih dodataka te jedna od omiljenih domaćih lica čije pustolovine rado pratimo na Instagramu. Svega nekoliko prvih redaka njenog Insta feeda otkrit će vam da Lidija obožava putovati i da joj razna egzotična mjesta nisu tek još jedna crtica na wish listi. Otkrivanje novih mjesta i dugačka putovanja dio su njenog posla, a ova posljednja avantura u koju se otisnula sa svojim mužem Kazimirom, vrijedna je svake pažnje.
Kad nam je Lidija otkrila kako će izgledati njen zimski godišnji odmor, moramo priznati da nam nije bilo svejedno. Kao malom djetetu ispred kojeg se maše najslađom čokoladom koja postoji, usta su nam zaslinila, a u glavi nastale kojekakve nevjerojatne fotografije kako će to njeno putovanje izgledati. Tri mjeseca, jedan kontinent i pregršt većih i manjih gradova sažeti je opis Lidijine avanture. Rijetko kad ju na putovanjima ne prati i Kazo čije pažljivo oko fotografira i snima divne prizore koje će pamtiti godinama kasnije, a u ovu novu 2019. godinu ušli su s velikim putovanjem u Aziju. Kako je opcija da joj se zavučemo u kovčege gotovo nemoguća (vjerujte nam, našli bi načina), zamolili smo Lidiju da nas i naše čitatelje virtualno provede kroz svoje veliko putovanje. Tako je nastao prvi u nizu mnogih putopisa, a prva stanica je azijski New York, očaravajući Hong Kong.
Petak, 11. siječnja. Nakon petnaestak sati provedenih iznad oblaka sletjeli smo u Hong Kong. Od Beograda preko Moskve do Hong Konga, iz temperaturnog minusa u veliki temperaturni plus. Za jednu ljubiteljicu ljeta poput mene – sreći nema kraja. Uzimamo transfer vlak od aerodroma do centralnog dijela Hong Konga i impresionirani smo koliko je sve savršeno organizirano te cjenovno prihvatljivo svima. Svega 75 kuna po osobi u jednom smjeru i za 24 minute naći ćete se na centralnoj stanici Hong Konga. Naš hotel udaljen je tek dvije metro stanice od centralnog dijela otoka pa kupujemo karte (koja je 4 kune u jednom smjeru ) te odlazimo u hotel… Nakon što smo stigli i smjestili se u sobu, odlučujemo se malo osvježiti i prileći…samo na nekoliko minuta. Nekoliko minuta ubrzo se pretvorilo u gotovo pet sati dubokog sna te odmora koji nam je bio prijeko potreban. Ipak, iako je već bila večer nakon što smo bili spremni izaći na ulice, svejedno se odlučujemo pješačiti jer je to Kazin i moj omiljeni način razgledavanja novih gradova i mjesta.
Na prvu, Hong Kong me jako podsjetio na Bangkok, a na drugu na New York zbog nebodera koju sežu visoko u oblake. Grad je čist, uredan, a ljudi su dragi i ljubazni. Oduševio me i tramvaj na kat koji je također dosta jeftin, tek 2.30 kune po vožnji. Moram priznati kako o Hong Kongu nisam znala puno, tek da je grad-država, da je dio Kine, no i da je u velikoj mjeri nezavisan. Moj prvi dojam i ukratko kako bih ga opisala svakom znatiželjniku jest kako je to grad za sebe, poput azijskog New Yorka. Ulice vrve ljudima, gužve je nemoguće izbjeći, ali s druge strane nitko nije nervozan, nema naguravanja i netrpeljivosti. Usudim se zaključiti kako je to posljedica odlične gradske strukture i organizacije. Pazi se na svaki detalj, od točno označenih linija na ulicama za pješake, automobile, javni prijevoz… A bilo je gotovo nemoguće kako su baš svi prolaznici u svom “virtualnom” svijetu. Air pods, mobiteli, tableti, laptopi u rukama su i mladih i starih, ne postoje iznimke, a s druge strane u zraku se ne osjeti otuđenost i introvertnost.
Uskoro smo ogladnjeli i vrlo brzo shvaćamo da vremenska razlika čini svoje pa se neuspješno borimo i s umorom. Nismo bili izbirljivi, pronašli smo restoran koji je bio dupkom pun i na kojem je hrana izgledala ukusno. Nismo virili u tanjure gostiju nego prolistali cijeli meni na tabletu te naručili nekoliko vrsta jela. Ipak je ovo jedinstvena prilika kako bi isprobali autentičnu kuhinju i neke nove okuse i nismo ostali razočarani. Naručili smo popularne krpice od tijesta dumplings, raznovrsne juhe te, naravno, sushi. Lokalna hrana i lokalna pića zapravo su dosta jeftini čak i usporedbi s hrvatskim cijenama te za razliku od moderne zapadnjačke kuhinje za koju ćete ovdje platiti pozamašnu cijenu.
Subota, 12. siječnja. Ono što moj muž i ja obožavamo i bez čega ne volimo započeti dan jest zdravim i obilnim doručkom. Iako se isprva neobično, ali u kineskoj kulturi nije neuobičajeno za doručak jesti razne juhice koje se obavezno srču, rižu, meso i kobasice te salatu. No moram priznati da je čak i za mene isprva bilo to nepojmljivo i ideja mi se nikako nije svidjela. Tako da smo uskočili u cool tramvaj na kat i otišli u Le Pain Quotidien na brunch. Puni energije, laganim hodom i s putničkom znatiželjom malo po malo upoznali smo ovaj divan grad. Najviše su me oduševili hongkonški Soho i Hollywood Road. Ipak, moram priznati da smo malo razočarani ovdašnjom modom. Nitko nije lijepo ni zanimljivo odjeven, modni odabiri dosta su dosadnjikavi, i to vrijedi i za muškarce i žene. Svako mjesto, od restorana i barova do uličnih kioska, sve je krcato ljudima i vibrantnom energijom. Nije bitno koji je sat u dan odnosno noći, ovo je definitivno još jedan grad koji nikad ne spava.
Na mnogim zgradama koje preuređuju ili tek grade koriste bambus kao materijal za izgradnju skela što nas je isprva iznenadilo. No, fun fact, bambus je izrazito lagan, a kažu da je čvršći od željeza pa je tako naše inicijalno čuđenje rezultiralo impresioniranošću. Hodajući dalje i ne mogu se oteti dojmu da me Hong Kong sve više podsjeća na San Francisco. Puno brdašca od kojih smo mi izabrali popeti se na Victoria’s Peek i to pješke, naravno. Obožavamo hodati i na taj način istraživati gradove, ali nakon nekoliko blokova strmih stepenica i uspinjanja, zaista smo poželjeli ugledati neku vrstu žičare. Na našu žalost, od žičare ni ž, a vjerojatnost da ćemo sutradan probuditi s upalom mišića, postala je sve izglednija (smijeh). Čak sam počela sumnjati u vlastitu formu jer nakon sat i pol planinarenja, sve o čemu sam razmišljala jest obećani divan pogled na cijeli grad. Ono što su nam zaboravili reći jest, iako je Hong Kong poznat po brežuljcima i visokim neboderima, također je poznat i po nevjerojatnoj zagađenosti i gustoj magli od smoga. Tako je naš pogled, nakon što smo napokon došli do vrha, bio sveden na tak nekoliko oštrih završetaka nebodera čija visina uspješno para oblake jer nas vrijeme nije pomazilo. No, kako kažu u svakom zlu neko dobro, pa smo tako otkrili da zapravo postoji uspinjača o kojoj smo nekoliko sati prije sanjarili i bez razmišljanja smo se istom odlučili provozati. Mala, ali učinkovita doza adrenalina uslijedila je nakon što smo se započeli spuštati nizbrdo pa put prema vrhu ipak nije bio uzaludan.
Kako se lov na pogled na grad pokazao bezuspješnim i samo nas je dodatno umorio, svejedno smo odlučili vidjeti kopneni dio Hong Konga. Kupili smo karte za brod čija je cijena radnim danom oko 2 kune, a vikendom tek za kunu viša te krenuli u pomalo nepoznatom smjeru. Stigli smo u luku Tsim Sha Tsui te nedaleko od nje otkrili niz ulica i trgovačkih centara rezervirani samo za luksuznu modu. Kinezi stoje u redovima, ustrajno čekajući ne bi li ugrabili must have komade za sebe te još ustrajnije hodaju od dućana do dućana s gomilom brendiranih vrećica naslaganih po rukama. Nismo se predugo zadržavali te smo se odlučili vratiti na otok te u ludi i živi dio grada. Ponovno smo otišli u Soho nešto ukusno pojesti te popiti čašu vina. Odabrali smo bar Cocktails On Top te naručili najmanja, ali najukusnija hot dog peciva i nije nam trebalo dugo da ponovimo narudžbu. Oduševljeni hranom, još jedanput smo se oduševili i ljubaznim ljudima poput konobarice s Filipina koja nam je otkrila tajne pojedinih otoka koje smo tek trebali posjetiti. Dobro smo se ispričali i nasmijali, a umora i sna ni u ludilu. Još jedanput jet lag je učinio svoje, a ja se ne mogu oteti dojmu kako je puno izraženiji čim putujem istočno. Na satu je otkucalo 4. 30 i dok se neki tek bude, nas lovi prvi san.
Nedjelja, 13. siječnja. Jutarnje buđenje započelo je dosta užurbano jer smo krenuli prema Macau. Gusta magla ni danas ne odustaje no svejedno smo odlučili da želimo vidjeti i taj veliki grad. No, nakon što smo došli u luku i potražili raspored trajekata shvatili smo kako nam se u kineski Las Vegas, kako nazivaju Macao, zapravo ne ide. Više nam se dopada opuštenija atmosfera pa smo tako odlučili još malo ostati u Hong Kongu. Sai Ying Pun naziv je četvrti blizu Soha, a opisala bih to jutro ispunjeno gužvom, nekakvim marketima te izrazito smrdljivom te još izrazitije skupom sušenom ribom.
Očekivano, sretni i nasmijani, još jedanput ulazimo u “naš” cool tramvaj na kat i ponovno uživamo u hrani u Wan Chai. Opušteni raspored i dan koji je ispunjen lagodnim šetnjama po ovom dijelu grada kojeg krasi niz lijepih zgrada te neobičnih piknika. Naime, iako smo isprva pomislili da se radi o velikom broju beskućnika, grupice ljudi koji leže po kartonskim kutijama i dijele hranu zapravo je uobičajen način druženja lokalnog stanovništva. Travu je zamijenio beton, a to ne čini nikakvu razliku jer danas slave nekakav praznik i ovo je dio njihove tradicije. Grad smo putem do hotela još malo razgledali, a po dolasku u sobu bacili se na pakiranje. Ipak, sutra letimo na čarobne Filipine…
Foto: Privatni album, Unsplash
