Nekada je uređenje dnevnog boravka gotovo uvijek počinjalo na isti način. Najprije bi se odredilo mjesto za televizor, zatim bi se oko njega rasporedili sofa, fotelje i ostatak namještaja. Cijela prostorija bila je organizirana tako da pogled prirodno završava na velikom crnom ekranu, koji je postajao središnja točka doma.
Posljednjih nekoliko godina taj se pristup polako mijenja, a danas ga sve češće napuštaju i arhitekti i dizajneri interijera. Televizor nije nestao iz naših domova, ali više nije element kojem se podređuje cijeli prostor. Umjesto toga, postaje tek jedan od dijelova dnevnog boravka, diskretno uklopljen među police, umjetnine, knjige i dekoracije.
Dnevni boravak ponovno je postao prostor za boravak
Razlog ove promjene prilično je jednostavan. Dnevni boravak više nije rezerviran samo za gledanje televizije. Ondje čitamo, razgovaramo, radimo od kuće, družimo se s prijateljima ili jednostavno odmaramo nakon napornog dana. Zbog toga mnogi žele da prostor djeluje toplije i opuštenije, a ne kao da je sav namještaj raspoređen oko jednog uređaja. Sve se češće mogu vidjeti dnevni boravci u kojima televizor nije prvo što primijetite pri ulasku u prostoriju. Smješten je među otvorene police, okružen knjigama i keramikom, ugrađen u drvenu oblogu ili skriven iza kliznih panela koji se po potrebi otvaraju. Neki se odlučuju i za televizore koji u stanju mirovanja prikazuju umjetnička djela, pa se mnogo lakše stapaju s ostatkom interijera.
Sve navedeno mijenja i način na koji doživljavamo prostor. Umjesto velikog tamnog pravokutnika koji dominira zidom, pažnja se prirodno raspršuje na različite materijale, teksture i detalje, pa dnevni boravak djeluje skladnije i ugodnije.
Zid više ne pripada samo televizoru
Promijenio se i način oblikovanja zidova. Klasični TV zidovi s velikim oblogama i naglašenim televizorom ustupaju mjesto policama od poda do stropa, kombinacijama zatvorenih i otvorenih elemenata, drvenim letvicama, nišama i umjetničkim djelima. Televizor više nije razlog zbog kojeg se gradi cijela kompozicija, nego se pokušava što prirodnije uklopiti u nju.
Zanimljivo je da se pritom ne radi nužno o skupim zahvatima. Ponekad je dovoljno pomaknuti fokus s televizora na ostatak zida, dodati nekoliko otvorenih polica, uvesti toplije materijale ili razbiti monotoniju slikama, knjigama i dekorativnim predmetima. Cilj nije sakriti tehnologiju pod svaku cijenu, nego postići ravnotežu između funkcionalnosti i estetike. I to je razlog zbog kojeg sve više novih interijera podsjeća na dnevne boravke u kojima se doista živi, a manje na prostorije uređene isključivo za gledanje televizije. Ekran je i dalje tu kada ga želimo koristiti, ali ostatak vremena ne određuje izgled cijele prostorije.
Trend je posebno vidljiv u projektima suvremenih arhitekata koji dnevni boravak promatraju kao prostor u kojem jednaku važnost imaju razgovor, čitanje, glazba i odmor. Jer, kada televizor prestane biti glavni element oko kojeg se sve vrti, otvara se puno više mogućnosti za uređenje, a prostor dobiva toplinu koju je teško postići kada je svaki pogled usmjeren prema jednom zidu.
Foto: Instagram
