Dizajnerica Marija Kulušić vodi vas kroz Tunis

Oduvijek su me privlačile arapske, egzotične države pa sam stoga odlučila posjetiti jednu od njih – Tunis. Tunis je vjerojatno jedna od najliberalnijih arapskih država, a to duguju svojem prvom predsjedniku Habibu Bourguibi koji je za svog predsjedanja donio brojne reforme pa ga se rado sjećaju. Valuta je tuniški dinar, a cjenkanje je sastavni dio kulture. Prije par godina Tunis je doživio revoluciju koja označava veliku prekretnicu za njih.

Putovanje je započelo dolaskom u turističko naselje Hammamet gdje smo se smjestili u naš resort u kojem se svuda širio miris jasmina kojeg smo viđali posvuda po Tunisu. Nakon dana izležavanja odlučili smo se uputiti prema glavnom gradu Tunisu. Sjever države je prepun plantaža maslina, cvijeća, a i stanovništvo je općenito bogatije nego na jugu.

 

Na ulazu u Tunis nalazi se avenija prvog tuniškog predsjednika Habiba Bourguibe koju još nazivaju tuniški Champs Elysees jer je građena po uzoru na njega. Baš tu smo zapazili mnoštvo metalnih ograda i žica koje tu stoje još od revolucije iz 2011. godine te će vjerojatno i ostati tu kao podsjetnik. Avenijom dolazimo do takozvanih morskih vrata do kojih je nekada dosezalo more, no dolaskom bivših kolonizatora, Francuza, nasuli su taj novi dio grada. Morska vrata danas označavaju ulaz u medinu – stari dio grada. Pošto je u muslimanskim državama trenutno vrijeme Ramazana, velikog posta, mnogo toga nije bilo otvoreno, a i cijeli način života odvijao se vrlo usporeno, no ipak, trgovci su nas okruživali sa svih strana, dozivali da posjetimo njihov dućan jer je kod njih najbolje, sve za dinar i naravno sve po posebnoj cijeni koju vam nude uz nezaobilaznu rečenicu ‘’for you my friend’’. Nije im strano ni pokloniti vam nešto, a onda kada to uzmete tražiti novac.

 

Obavezno je cjenkanje, njima je to zabavno i sami pokreću tu igru postavljanjem previsoke cijene, ali ponekad su se znali naljutiti ili reći kako je predložena cijena preniska te da ćemo ih dovesti do bankrota pa smo tako par puta odustali od kupovine žurno napuštajući dućan. Kada nam je dosadilo potezanje za rukav otišli smo u dućan s fiksnim cijenama kojih ima u gotovo svakom mjestu. Život u medini se svakako mora doživjeti ukoliko posjetite Tunis, bez obzira na ponekad dosadne trgovce, mamiti će vas mirisi jasmina, raznih mirisnih ulja te orijentalnih začina. Našu pažnju su pridobili prekrasni ručno rađeni tepisi, keramika, torbe i cipele od devine kože.

 

Nakon posjeta gradu, preko jezera Tunis uputili smo se prema Kartagi, gdje se danas nalaze ostatci rimske Kartage jer su Rimljani, nakon što su je osvojili, sravnili sa zemljom i izgradili svoj istoimeni grad. Na vrhu tog brda gdje je nekada bio centar Kartage puca prekrasan pogled na grad i jezero koji nas je ostavio bez teksta. Posjetili smo i mali, šarmantni muzej prepun skulptura i ostalih predmeta iz svakodnevnog života nađenih na tlu Kartage.

Nedaleko od centra stare Kartage nalaze se rimske terme koje su odlično očuvane pa smo imali uvid u svaku prostoriju te za što je služila i kako su stari Rimljani doveli pitku vodu koje nije bilo u blizini. 

Putovanje se nastavlja prema gradu Sidi Bou Saidu, plavo bijelom gradiću prepunom cvijeća, kao iz bajke, koji mnoge podsjeća na Santorini. Karakteristična je arhitektura u arapskom stilu, a sve u bijeloj i plavoj boji s ogromnim drvenim vratima i metalnim okvirima na prozorima. Tamo smo popili odličan čaj od mente s pinjolima (koji je nacionalno piće) u poznatom Café des Nattes, kafiću u koji su zalazili brojni umjetnici poput npr. Paul Kleea koji je često upravo tamo radio. Gotovo svugdje pa i tamo, dostupna je shisha, vodena lula za pušenje voćnog duhana. Baš tu se pruža zapanjujući pogled na cijeli grad jer je kafić smješten na vrhu grada. U Sidi Bou Saidu razgledali smo tradicionalnu arapsku kuću s mnoštvom sobica, terasa i divno dekoriranih prostorija.

Po povratku u hotel iskoristili smo dan za odmaranje na prekrasnoj kilometarskoj pješčanoj plaži gdje su nam također nudili voće, cigarete pa i jahanje na devi po basnoslovnim ciframa.

Pravi Tunis doživjeli smo na putu prema jugu i pustinji Sahari koja čini gotovo polovicu državnog teritorija. Kako smo odmicali prema jugu tako se naočigled mijenjala vegetacija i sve više smo vidjeli bijedu i siromaštvo, a temperatura je rasla do konačnih 50 stupnjeva. Prva stanica nam je bila El Jem gdje smo posjetili jedan od najočuvanijih rimskih amfiteatara na svijetu, iz 3. stoljeća koji je služio uglavnom za borbe gladijatora, a tamo smo se cjenkali za njihove karakteristične marame i pašmine koje smo kupili za svega par dinara.

 

Nastavili smo prema Matmati koja se nalazi već blizu pustinje gdje tradicionalnim načinom žive berberska plemena u trogloditskim kućama – podzemnim nastambama, što nas je potpuno oduševilo. Ručali smo u podzemnom hotelu te probali tradicionalnu tunišku kuhinju poput kuskusa jako začinjenog harissom (njihovom ljutom papričicom), kolače poput baklave i druge delicije.

 

Krenuli smo dalje prema Douzu, gradu kojeg nazivaju Vrata pustinje. Tamo smo, nakon što su nas zamotali i obukli u dugačke tunike otišli na jahanje jednogrbim devama, kraljicama pustinje, u maloj karavani gdje smo iskusili pravu pustinju te kupili tipičan suvenir, pustinjske ruže (kamen predivne formacije koji nastaje u pustinji ili u slanom jezeru). Deve su inače iznimno nježne i drage životinje i stvarno je pravi užitak promatrati pustinju s njih. Večer smo odlučili iskoristiti za noćno kupanje u hotelu pod vrućim zvjezdanim nebom. 

 

 

Idući dan već oko 4 sata prije izlaska sunca krenuli smo prema gradu Tozeuru u kojem se nalaze najveće i najljepše oaze palma datulja. Na putu smo stali na prirodnom fenomenu, na preko ljeta presušenom slanom jezeru, Chott El Jerid i dočekali izlazak sunca na bijelom tlu prekrivenom solju. 

U Tozeuru smo se ukrcali na kočije s konjima koji su uz deve tamo glavni transport. Posjetili smo jednu od velikih oaza palma datulja gdje smo isprobali datulje te vidjeli kako se uzgajaju. Obišli smo i mali zološki vrt gdje nas je šaljivi vodič isprepadao škorpionima i zmijama bacavši ih nam oko vrata.

Uslijedio je svakako upečatljivi dio puta, adrenalinska vožnja džipovima po pješčanim dinama te posjet vrhu Ong Jmel ili Devin vrat, gdje se snimao poznati film Engleski pacijent te s kojeg puca neopisiv pogled na beskrajnu pustinju. Tamo smo se valjali po pješčanim dinama i doživjeli prave čari Sahare na +50 što je nezaboravno i neopisivo iskustvo. Dalje smo nastavili prema malom selu, svemirskom gradu iz Ratova zvijezda Georgea Lucasa (prve epizode), koji se nalazi doslovno usred ničega.

 

Krenuli smo nazad prema sjeveru, a za kraj smo posjetili Kairouan, četvrti sveti muslimanski grad s ogromnom džamijom koju smo razgledali samo izvana jer nam je ulaz bio zabranjen. Tamo smo vidjeli kako se ručno izrađuju tepisi od vune i svile i kupili definitivno najjeftinije suvenire. 

Na cijelom našem putu posvuda smo nailazili na hrpe smeća koje njima očigledno uopće ne smetaju, iako im je unutrašnjost kuća izuzetno čista, izvan nje je posvuda prljavština. Zadnji dan smo iskoristili za odlazak u medinu u našem turističkom gradiću, Hammametu gdje smo nabavili razne začine i šešire po vrlo povoljnim cijenama te se po zadnji puta cjenkali za taxi do hotela.

 

 

 

I zaključili smo da se definitivno vraćamo opet iskusiti sve ono što nismo stigli (a toga ima puno) te ponovno doživjeti i još bolje istražiti čari Sahare.

 

Marija Kulušić

 

photos: privatni album