Razmišljam o načinima na koje mogu započeti ovaj tekst. Recimo, mogu se igrati Wikipedije i početi s lokalnim nazivima, nastaviti sa svjetskim varijacijama, pretjerati s molekularnom strukturom. Mogu zagrebati u povijest i prenijeti špekulaciju kako je neki Nizozemac u Sjevernu Ameriku donio krafne početkom 19. stoljeća. Mogu se praviti vrsnom kuharicom pa reći kako se uobičajeno prave od brašna, kvasca, mlijeka, šećera i jaja. Tu je i karta veljače na koju mogu igrati, jer nema logičnijeg sinonima.
Ako ćemo iskreno, svaki je od ovih početaka prilično dosadan. Dosadan je jer je ispisan milijun puta. Štreberski je, prepričan, izokrenut, preokrenut i nekako nedostojan te slatke, male, pahuljaste radosti imena krafna. Svi je znamo, svi smo je kušali, malo tko je ne voli. Izvlačim, stoga, kartu emocije iz džepa, moje najdraže, i kažem kako je ona naprosto djetinjstvo. Ona je uzbuđenje prije maškaranog kucanja na vrata susjeda i pjevanje fašničkih pjesmica. Ona je nos pun šećera i bakine spretne ruke. Ona je pekmez koji se cijedi po prstima, razmišljanje o dijeti od ponedjeljka i tradicija. Ona je topla i sigurna mamina kuhinja. Pauza na poslu, kasnonoćni ‘samo jedan griz’ i jutarnji doručak u tramvaju. Krafna je osjećaj sreće i evokacija doma, a jednako je tako krafna stara zagrebačka slastičarnica duge tradicije, ali i ljupki trendi kafić.
Naše su nas male mjesečne gastro putešestvije ovog puta odvele na mjesta gdje se proizvode upravo one, savršene krafne. Tri različite adrese, tri slična, no opet tako različita recepta i naš nezasitni apetit za najboljim. Predstavljamo vam naš izbor najfinijih slastičarskih krafni u Zagrebu. Slobodni ste ne zaustavljati se na jednoj.
Princess
U slučaju da vas mama ili baka u nekom trenutku u životu nisu odvele na kavu i kolač u malenu slastičarnicu u Gajevoj, ili vas nisu poslale po najbolje beze kore u gradu, vjerujemo kako vam je Princess nepoznat pojam u kontekstu slastičarnice. Ipak, Gajeva 4 je nezaobilazna adresa svih starih Zagrepčana i tajna koju žarko žele zadržati za sebe, do te mjere da se potiho protive bilo kakvoj promociji. To je jedno od onih toplih, domaćih mjesta na kojima ćete svakodnevno vidjeti ista lica kako dolaze pojesti svoju kremšnitu ili krafnu, i zbog toga ćete ga obožavati.
Slastičarnica je to obiteljske tradicije koja korijene i originalne recepte vuče iz poznate zagrebačke slastičarnice Šime u Petrinjskoj, gdje je radio otac Silvane Teslić, današnje vlasnice Princessa. 1947. godine u Gajevoj 4 se nalazila slastičarnica Lazić u kojoj je radio ujak Silvaninog oca, cijenjenog slastičara, a prije 30-ak godina je upravo na tom mjestu vrata otvorila Princess, održavajući svoj status do danas, jedva stižući proizvesti dovoljno slastica da zadovolji nepca svojih kupaca.
Osim poznatih kremšnita, pinci, beze kora i inih slatkih bakanalija koje se pripremaju u svega 15-ak kvadrata u Gajevoj, vitrine Princessa trenutno krase i božanstveno meke, ukusne krafne. Iako nešto skuplje, krafne u Princessu će vas s prvim grizom uvjeriti kako su vrijedne svake kune. Rade se u potpunosti ručno i ne sadrže aditive, a dolaze u tri verzije – standardne, male i mini krafnice, no u vitrini ćete vidjeti i koji zabavni oblik, poput ježa ili dječaka. Dnevno se malih krafni proizvede oko 600-tinjak, standardnih oko 300, a ono zbog čega ćete stalno htjeti doći po još je opojni okus limuna koji krafnama daje prepoznatljiv okus. Nimalo masne, pahuljaste, lagane i s marmeladom od marelice, ove će vas slastičarske krafne definitivno omamiti. Jedini problem bi mogao biti taj što znaju nestati već s polovicom dana…
Miss Donut
Nimalo ne razmišljajući o razini uspjeha koji će polučiti, Antonija Laginja je nakon života u inozemstvu i dvogodišnje slastičarske akademije te rada u nekoliko zagrebačkih restorana i slastičarni, provela godinu dana razvijajući savršenu strategiju i koncept kojim će vlastiti hobi i ljubav pretvoriti u posao. U tom je periodu na temelju proučavanja raznih stilova, načina pripreme i varijacija došla do vlastitog recepta za krafne te je otvorila ljupki maleni kafić u Maksimiru. Ostalo je, složit ćete se, povijest. Miss Donut je u Zagrebu doživio nevjerojatan uspjeh, nema portala koji nije pisao o šarenim krafnama i gotovo je nemoguće pobrojati sve fotografije koje su se okinule u fotogeničnom prostoru, s još fotogeničnijim krafnama u vitrini.
Ono što Miss Donut u Harambašićevoj 32A na čelu sa svojom vlasnicom zagovara jest kvalitetni i fer proizvod, što podrazumijeva sjajnu cijenu te ručnu izradu krafni prema klasičnom receptu, no oplemenjene inovativnim kremama, glazurama i punjenjima. Krafne iz noći u noć peče Antonija uz pomoć dviju slastičarki, a proces izrade traje od 6 do 8 sati. Priprema se i mijesi tijesto, stavlja se na prvu, potom i na drugu fermentaciju, nakon čega se razvlači i rasteže. U međuvremenu se rade kreme, kojima se potom pune ili glaziraju krafne. Rezultat je 15 vrsta krafni svakodnevno, među kojima su najpopularnije Kinder s mliječnom i bijelom čokoladom, Oreo te Raffaello s bijelom čokoladom, bademima i kokosom, kao i Brulée i cheesecake među punjenim krafnama. Nakon što smo ih probali nekoliko, možemo zaključiti kako je: a) ovisnost lako razviti, i b) Miss Donut je pravi mali slatki raj šarenih krafnica ispunjen pozitivnom energijom u kojem svačiji ukus može biti zadovoljen.
Slastičarnica Jakšić
Svratite li u slastičarnicu Jakšić negdje oko podneva, velika je mogućnost da vas dočeka veseli žamor opuštenih kupaca koji stoje u redu ispred vitrine s kolačima. Užurbani će gospodin s druge strane pulta pakirati kolače za van, slagati ih na tanjur za goste unutra, istovremeno objašnjavajući nestrpljivoj gospođi u redu kojoj je baš pao šećer u krvi kako će kremšnite biti gotove za pola sata jer se upravo dovršavaju krafne. Ostali će se gosti potiho smijuljiti i sudjelovati u raspravi o najboljim slasticama u Jakšiću dok sjedaju za stol s nekom od njih.
Tipičan je ovo dan u svima dragom Jakšiću u Zvonimirovoj 30, još jednom mjestu koje se redovito spominje u kontekstu finih kolača, ali i najfinijih krafni u Zagrebu. Tradicionalna receptura se u ovoj slastičarnici i dalje njeguje, a recepte stare preko 60 godina prate isključivo riječi hvale. Mnogi su Zagrepčani odrastali uz ovu slatku adresu, čuvajući zadnje novčiće za neku od slastica na putu iz škole. Kremšnite, štrudle, čajni kolačići ili kolači od kestena glavne su zvijezde ponude slastičarne koju vodi Sandra Marčić s obitelji, a koja korijene vuče još iz 1936. kada je Sandrin djed počeo brusiti svoj slastičarski zanat. Kad je riječ o krafnama, dileme nema. U Jakšiću su one božanstveno mekane, u pravoj mjeri slatke, nisu masne i naprosto je nemoguće stati na jednoj. Vjerujte nam.
Foto: Dora Šarić
