After work. Dvije male, čarobne riječi. Instant injekcija produktivnosti tijekom radnog dana. Plan koji se kuje danima prije, a ni u zadnji tren nikome ne škodi. Razlog za krađu nekoliko minuta od radnog vremena i posuđenica za ono u čemu smo oduvijek majstori zanata, ali i ono za što duboko vjerujemo da je krucijalna puzzla u slagalici naše ljudske sreće. Druženje.
U redakciji FASHION.HR-a druženja shvaćamo vrlo ozbiljno, a mjesta na kojima ista prakticiramo rangiramo od onih s najmanje do najviše duše. U gomili izbora i pregršt novih adresa koje naš Zagreb svakodnevno čine zabavnijim mjestom za život, ipak često završavamo na istima, onima koja su se već uvukla u naše rasporede i srca, i koja su se dokazala svojom nepretencioznošću, toplinom i karakterom. Različiti kakvi jesmo u redakciji, svatko sa svojim đirom i favoritima, u nastavku smo s vama podijelili gdje se to smucamo nakon posla. Idete s nama?
“Kako je ova jesen za mene poprilično užurbana, svo svoje slobodno vrijeme posljednjih tjedana provodim u kvartu. No, imam tu sreću da je on pun cool mjesta zbog kojih nemaš ni potrebu zalaziti u centar grada. Nakon napornog treninga moja trenerica i ja često znamo počiniti zločin te svratimo na večeru u restoran R’n’B food (Puljska 9) gdje su jedna od najboljih rebaraca u gradu (srećom su proteini u igri:)). Ne znam što sve stavljaju u taj umak, ali se definitivno ubrajaju među najsočnija rebarca koja sam ikad jela. Usluga je fantastična, a svakako isprobajte i pokoji desert. Naravno, ako nakon ogromnih porcija imate mjesta za još. Nadalje, jedan od najugodnijih, cool i urbanih kafića u Zagrebu nalazi se upravo u mom kvartu. U pitanju je caffe bar Kvart (Dinarska 34) na čijoj sam terasi provela cijelo ljeto, a s padom temperatura selim se u njegom ugodan interijer. Opuštena atmosfera, izvrsno osoblje i fantastična ponuda hrvatskih craft piva čini ovaj birc mojom nezaobilaznom jesenskom adresom. Tijekom dana uživajte u prelistavanju časopisa, navečer možete s društvom odigrati rundu pokera, a povremeno se organiziraju i posebni partyji.”
“Jedno od omiljenih ‘ajde-da-se-konačno-nađem-s-curama’ mjesta mi je svakako Botaničar, dražesni birc pored Botaničkog vrta sa super vibrom i odličnim interijerom. Prava ‘plant lady’ u meni posebno voli biljčice, a ‘vintage’ gospođa retro stolice i stare komode iz čijih ladica raste zelenilo. Očito sam slaba na retro interijere jer moram izdvojiti i Kak se šika, ‘raj vintage dvosjeda i fotelja’. Puno tamniji od Botaničara ali jako šarmantan i nekako starogradski.”
“Unatoč hrpi novotvorenih mjesta i lokala još uvijek najviše volim nakon posla sist i popit kavu (ne pijem kavu) u Kino Europa. Jedni od rijetkih u gradu imaju Pipi, a kad piješ Pipi k’o da si u Splitu. Ako se jede nakon posla onda volim svratiti u California Burrito.”
“Premda nije mjesto na kojem se ispija kava, započinjem s galerijom R3a na Ribnjaku. Prostor je kul, vibra skroz opuštena i urbana, uostalom kao i ekipa koja stoji iza projekta. Poželjeli su stvoriti mjesto gdje će se umjetnost razgledavati uz pivo, miješati sa ‘streetwearom’, glazbom i gomilom biljaka, i u tome su uspjeli. Jedino što njima (a i nama ostalima) želim jest da požive dugo. Nastavljam, a i ponavljam se po stoti put, s Mio Corazon. Ova je vesela, uređenjem bizarna, i latinoameričkom glazbom ispunjena španjolska jazbinica davno kupila konkretan komad mog srca i u centru grada nema mjesta koje me veseli kao što to čini ovo. Riskirajući da će moja lista biti kilometarska, ulažem i Basement u Tomićevoj. Wine bar u kojem će, koliko god im dugačak i naporan dan bio, sa smiješkom izdiktirati cijelu povijest neke vinarije i sugerirati mi ono vino koje bi moje okusne pupoljke toga dana moglo okrenuti na sreću. Poslušam ih svaki put, jer sreća je ozbiljna stvar. Dalje idemo u revijalnom tonu, izlazimo van centra grada te sjedamo na visoke stolice još jednog mjesta koje raduje dušu, a i samo posjeduje veliku. Vino u Malešnici je wine bar gdje će vam sam vlasnik predložiti vino te potom doći nekoliko puta, blago i sa smješkom, provjeriti je li sve u redu. Mjesto gdje se jednostavno osjećate dobro. Zadnju, no ne i manje bitnu adresu odaje već samo ime, a i najbolje je opisuje. Alegria je produkt dvoje velikih profesionalaca, topli restoran i eklektični kutak za ispijanje vina. Ovdje svaki detalj ima dušu, ovdje se konobar ponekad izjada o svom ljubavnom životu i ovdje se ljeti ćakula na terasi, uz lampice i livadu ispred.”
“Čovjek zapravo i ne zna koliko ima najdražih mjesta dok mu netko ne zada zadatak da ispriča nešto o svom najdražem mjestu. I zapravo , to je divan osjećaj. Divan je osjećaj znati da pored svega, još uvijek znamo uživati u malenim stvarima. Od mnogo mojih najdražih mjesta na koje volim otići poslije posla bilo mi je teško izdvojiti samo jedno. No, kako to obično bude i kako Bare kaže ‘Samo živi, samo budi, svi odgovori doći će sami’, tako je i meni došao moj odgovor. Shvatila sam da sam ovoga tjedna nekoliko dana zaredom završila na istom posebnom mjestu. Metodom velikih brojeva odlučila sam da će to biti moje ‘it’ mjesto koje ću podijeliti s vama. Naime, jedno od mojih najdražih ‘after work’ mjesta je Cogito coffee. Neću ga nazvati bircem, nazvat ću ga mjestom gdje mi kava miriši kao da sam na sedmom nebu. Neću ga nazvati isključivo uslužnim mjestom, jer me na tom mjestu prije ‘Izvolite?’ pitaju ‘Kaj ima?’. Na tom je mjestu hrpa ugode i miline. Onako kako se osjećaš kada dođeš k prijateljima i sjedneš u njihov dnevni boravak. Sve je friendly pa me i ne čudi što me čaše za vodu podsjećaju na čaše moje bake. Mjesto je to gdje dobijem vrhunsku kavu koja me uvede u raskoš i bogatstvo okusa. Svaki ponovni dolazak novo je otkriće i pomicanje granica nestrpljivosti koja titra u meni dok čekam svoju novu šalicu kave koja će me odvesti u avanturu po nekoj od zemlja iz koje dolazi – Kostarike, Konga, Etiopije, Ruande ili Hondurasa. Ovo me mjesto podsjeća na jedno drago mi, tematski slično mjesto u Pečuhu pa sam možda bila pomalo osebujnija u opisivanju (smijeh). Nadam se da mi nećete zamjeriti. Emocija je prekul pojava. Nadam se da sam barem neku izazvala kod vas (smijeh). Za to se živi. Za ljude, emocije i mjesta.”
Foto: Unsplash, Jure Perišić
