Iako je gastro ponuda hrvatske metropole iz dana u dan sve šira i kvalitetnija, postoji tek nekoliko restorana koje rado izdvajamo kad smo u potrazi za ukusnim jelima i inovativnom kuhinjom. Reći da je Zagreb go-to mjesto na karti Europe kad su u pitanju neki od najboljih restoran još uvijek je pretenciozno, no sudeći po trenutnom stanju i ponudi restorana, u skoroj budućnosti postat ćemo upravo to. Jedan takav zasigurno je Fidel Gastro. Otvoren prije svega nešto više od godinu dana, daleko od gradske verve, a dovoljno blizu baš svima, ovaj je restoran jedan od rijetkih čija se ponuda iznova nadograđuje i oduševljava. Stoga, kad smo dobili poziv isprobati novi jesenski meni, nije bilo dvojbe!
U posljednjih nekoliko godina, s ponovnim povratkom u život gastro scene nakon dugotrajne krize koja je ostavila osjetan trag, s veseljem smo popratili baš svaku novotariju. Kako i ne bismo kad su, Hrvati, osim ponovne nade, pronašli i potpuno novi pristup gastro sceni. Nemoguće je naići na novi restoran ili bar koji, osim što u ponudi imaju sjajnu hranu i piće, jednako a ako ne i više, brinu o interijeru, popratnoj ponudi te cjelokupnoj atmosferi. I dok je centar grada još uvijek zadržao epitet najpoželjnijeg kad je u pitanju adresa svakog objekta, postoje one iznimke koje su bile apsolutne sigurne u vlastiti koncept da su vjerovale da će gosti potegnuti i par kilometara dalje kako bi kušali novitete na njihovom meniju. Savršen primjer je restoran upečatljivog imena, Fidel Gastro, koji se smjestio na zagrebačkoj Trešnjevci i privukao brojne novopridošlice u atipičnu gastro četvrt. Nakon svega godinu dana rada, restoran je i dalje jednako atraktivan koliko je bio kad se tek otvorio, a za to je zaslužan cjelokupan koncept ponude. Interijer restorana uređen je prema trendovskom industrijskom stilu i podijeljen je na dva odnosno tri dijela. Ulazi se kroz prostrani bar gdje možete popiti piće prije ručka ili večere, a nakon nastavljate u veliki open space koncept prostora. Jasan je pogled na otvorenu kuhinju gdje hranu priprema glavni chef i brojno osoblje, a iz galerijskog prostora širi se ritmičan zvuk akustične glazbe live svirke benda.
U namjeri da isprobamo novi jesenski meni, spremno smo pročešljali ponudu i odabrali favorite no ono što je trebao biti jednostavan tasting menija, pretvorio se u jedinstveni intervju glavnog chefa Petra Tomaševića koji nam se pridružio na ručku. Jelovnik smo odbacili i onome koji je zaslužan za stvaranje istoga, prepustili da odabere umjesto nas. Uz ugodnu čašicu vina i pregršt dobre hrane, porazgovarali smo s Petrom o novitetima restorana, lokalnoj gastro ponudi, ali i stanju na svjetskoj kulinarskoj sceni pa čak i o muško ženskim odnosima. Isprva tih i samozatajan, Petar je jedan od onih chefova koji najradije prepuštaju da jelo govori umjesto njih. Uz par jednostavnih pitanja o tome što inače volimo, na stolu nas je dočekao širi spektar predjela raznih vrsta čija je okosnica fuzija južnoameričkih i azijskih okusa, glavna jela poput brancina i tune, patke i raznih priloga te, naravno, slatki deserti za čisto guštanje.
Tacosi od celera s brancinom u Panko mrvicama savršen su primjer toga. Maleni zalogajčići idealni za dijeljenje, dok je tuna tartar poslužen na krekeru od wasabija i tapioke jedan od onih koje bismo ostavili samo za sebe. Ako niste od ribljih jela, možete izabrati između tiradita što je zapravo goveđi carpaccio s adobom i guacamoleom ili primjerice foie gras odnosno kremasti namaz od guščje jetre. Kako nam je i sam Petar rekao nastoje koristiti sezonske namirnice u simbiozi s drugačijim okusima kako bi paleta onoga koji jede postala šira i raznovrsnija, a prema tome i sam gost odvažniji kad je u pitanju odabir na jelovniku. „ Mnogi nisu navikli na drugačije okuse, no to ne znači kako im se isti ne bi svidjeli. Primjerice, nekoć su dječji meniji u restoranima bili striktno svedeni na paniranu piletinu i pržene krumpiriće jer je uvriježeno mišljenje kako djeca ne vole eksperimentirati i uvijek posežu za onim na što su navikli. Vjerujem da su djeca puno više odvažnija i iskrenija kad je u pitanju kuhinja, ne povode se za mišljenjem drugih nego vlastitim okusima. Nemali broj puta sam iskusio da bi za pult dolaze djeca i hvale me kako nisu jela bolji odrezak od tune (smijeh)…mislim da je to dovoljna indikacija kako hranu treba iskušavati, igrati se njome i iznova pronalaziti novitete. Predjela u Fidel Gastru su izrađena upravo s tom premisom na pameti; ponudimo gostima opcije za koju nisu ni znali da postoje i dajmo im da iskušavaju, kombiniraju…“ I chef Tomašević apsolutno je u pravu jer je uspjeh restorana poput Fidel Gastra jedinstvena potvrda kako Hrvati itekako vole dobru kuhinju, posebice kad je u pitanju nešto na što nisu navikli.
Kombinacija tradicionalnih i sezonskih namirnica poput pačjih prsa, boba i ribe uz one nesvakidašnje poput algi, adobo umaka i umaka od avokada, wasabija i vrhunske ribe i mesa. Filet od tune u sezamovim sjemenkama s guacamole umakom koji je savršeno podatan i uravnoteženog okusa poslužen je s bijelim grahom i mladim kozjim sirom i sasvim je jasno zašto je jedno od najboljih jela na meniju. S tunom nema previše kalkuliranja, bitno je meso tretirati sa znanjem, a okus nadograditi sa zanimljivim prilozima. Slično je i s pačjim prsima koje Tomašević servira s mladom blitvom i pjenicom od cikle, wok biftekom i vegetarijanskim wokom kakav nećete probati negdje u gradu. Iako se našalio, chef Tomašević nije rekao ništa pogrešno kad je izjavio kako ljubav ie kroz želudac, samo je bitno imati to na umu. „I da pokušavate osvojiti najljepšu ženu na svijetu, uspjet ćete ako ju osvojite dobrom hranom i nepretencioznim humorom, stvar je toliko jednostavna. Svakog gosta tretiram kao onoga kojeg pokušavam osvojiti jer želim da sretni izađu iz restorana i da se još sretniji u njega vraćaju.“ A ako je suditi prema našem izlasku, vratit ćemo se opet, i opet, i opet…
Foto: Fidel Gastro
