Radni je zagrebački dan, jedan od onih kao netom došetalih s razglednice radnog imena idilična jesen. U intimi nimalo intimnog gradskog dvorišta u Vlaškoj 78 zrakom struji neka živahnost. Sat sugerira da smo negdje na pola radnog vremena. Neusklađeno s kazaljkama, šarena je terasa na kraju zagrebačkog dvorišta gotovo puna. Ako sam se ikada zapitala gdje se skrivaju sve fine zagrebačke gospođice, odgovor mi je serviran uz vintage šalicu posipanu cvijećem i izrezbarenu čašu vode na stalku s dva listića mente. Žamor iznutra, kuckanje šalica za šankom, prigušeni engleski iz kuta miješa se s listanjem novina kraj prozora, koja interna šala u prolazu, dok se naručuje kava s mlijekom, koji s mukom probrani kadar i skrivena fotka za Instagram.
Između stolova i stolica jednom spašenih s otpada, srebrnih vaza s ružičastim ružama koje bi pobijedile na natjecanju u najviše ornamenata i ispod bogatih, antiknih lustera, atmosferu nadgleda, pa čak i diktira, mladi momak u crnom od glave do pete. Brza uputa konobarici, simpatična dosjetka susjedu koji je upravo zauzeo svoju poziciju, tu i tamo okinuta fotka, nasmiješeno mahanje u smjeru stola oko kojeg se netom okupilo, pa energično i iskreno pojašnjavanje u mom pravcu o novitetima u Finjaku, lamentiranje o domaćoj modnoj sceni, Instagramu te glavnom krivcu za prokleto zavodljivu energiju mjesta u kojem se upravo nalazimo, antiknom namještaju.
Proteklih je dana internet bio dupkom pun Finjaka, jednog od najšarmantnijih zagrebačkih kafića iza kojeg se krije obitelj Svirać, nekoć vlasnika Antikviteta Svirać. Nakon tu i tamo koje fotografije prostora blogerica na Instagramu, nije trebalo dugo čekati da se vijest o preuređenju Finjaka poput domino kockica prelije redcima većine domaćih medija. Zaintrigirani količinom vjernosti koju je Finjak stekao u svega tri godine poslovanja, poželjeli smo doznati od samih autora ideje jednadžbu uspjeha te smo se naoružani fotoaparatima (jer, ipak je riječ o Finjaku) uputili u najfotografiraniji zagrebački kafić na čijem je ulazu gotovo zlatnim slovima ispisano upozorenje Instagram worthy. No, u slučaju Finjaka, taj Insta worthy dolazi s dušom veličine svemira, kako smo otkrili nedugo nakon dolaska i prvog gutljaja kave iz retro šalice. Suprotno nekim očekivanim pravilima obiteljskog posla, s nama nije sjeo popričati gospodin Željko Svirać kao glava obitelji i vlasnik Finjaka, već onaj energični mladi momak u crnom od kojih dvadesetak godina, Denis Svirać, Željkov sin.
„Nakon što smo se godinama bavili antikvitetima, prije otprilike tri godine odlučili smo otvoriti caffe bar Finjak, mjesto u Zagrebu gdje će se ljudi osjećati kao kod svoje kuće, mjesto koje će nas vratiti u neka prošla vremena, u stari grad u kojem se nekad ispijala kava i gdje se uživalo u opuštenoj atmosferi. Svidjela nam se ideja prostora u kojem se ljudi druže, u kojem postoji interakcija i ugodna atmosfera“, otpočeo je priču Denis, u jednom dahu otkrivajući već gotovo pola uspjeha Finjaka. „Iza naše priče stoji naša obitelj koja je s ovim projektom spojila svoje dvije strasti – antikvitete i ugostiteljstvo. Jako puno putujemo po sajmovima antikviteta u Hrvatskoj, a i u inozemstvu, gdje i nabavljamo stvari. Glavna misao vodilja mi je bila urediti prostor u profinjenom i šarmantnom stilu starog Zagreba s vrhunskim eksponatima, tako da možemo pokazati da je Zagreb jednako impresivan kao i mnoga svjetska središta, poput Beča ili Pariza, koji su nam i stalna inspiracija. Sve stvari u Finjaku su iz naše privatne kolekcije, koje ujedno sami i restauriramo.“
Denis Svirać
Kada Denis u prvom licu govori o uređenju prostora, pomalo iznenađeno saznajem, doista se ne šali. Ovaj je mladi student kiparstva potpuno involviran u čitavo poslovanje, od samog starta. Količina entuzijazma kojom mi priča o lusterima koje je objesio nad šank, a koji su dotad skupljali prašinu na tavanu u obiteljskoj kući, ili pak pločicama koje je sam odabirao i, usudim se pomisliti, postavljao, proporcionalna je oduševljenju s kojim priča o kuhanom vinu kojeg dijele za vrijeme adventa (“Najbolje u gradu, garantiram!”) te mi istodobno pokazuje fotografiju tog veličanstvenog napitka na svom mobitelu. Ni šećer se u Finjaku ne može dobiti standardni i ne, zaista nema kutka koji nije ispunjen detaljem s pričom. Spominje se tako u kontekstu ove prave zagrebačke ugostiteljske štorije i terasa hotela Esplanade iz 1930. Ne zaobilazi se u raskošnom interijeru ni barok, secesija i rococo, a ni momenti poput aparata za bombone iz 20-ih i 30-ih prošlog stoljeća. Svaka je pločica ovdje pomno odabrana i pozicionirana, svaki se detalj gleda i potom uklapa u nepretencioznošću natopljen ambijent, svaki je sok u ponudi posebno biran. „Stvari su posložene sasvim slučajno, ali nekako harmonički i sa stilom. Uvijek smo težili eklektičnom stilu koji ima vrlo fine klasične elemente, ali koji su bezvremenski i šarmantni. Od starih kristalnih lustera koji su nekada krasili dvorce preko antiknih tepiha, u kombinaciji s Krašovim policama za bombone, tablama sa zagrebačkih ulica, poput one iz Draškovićeve koju sam dobio na poklon od svoje stalne mušterije. Kako smo se razvijali mi, tako je i ponuda postala bogatijom. Jako volimo detalje, što gosti itekako primijete i to mi je jako drago, a te detalje prenosimo i u našu ponudu. Svakako se trudimo da ambijent i atmosfera budu na nivou i da se naši gosti uvijek osjećaju dobrodošlima u našem prostoru.“
Ćaskajući s Denisom, čiji je entuzijazam apsolutno zarazan i koji se u minuti sposoban dotaknuti tuceta tema, gotovo da sam poželjela potpuno promijeniti karijeru i odati se magiji restauraterstva, čineći obilaženje Hrelića diljem Europe načinom provođenja slobodnog vremena. Ovaj obiteljski posao svoj uspjeh, čini se, zaista temelji na ljubavi i entuzijazmu Denisa i roditelja mu. Angažiranost je stopostotna, atmosfera domaća i opuštena, prava starozagrebačka, na što gosti, očekivano, reagiraju pozitivno. Nešto udjela u popularnosti Finjaka svakako ima uređenje koje je do izražaja došlo s društvenim mrežama, no jasno je kako samo ovaj aspekt posla ne bi mogao dugotrajno isti održati. “Osim dobre ponude i ambijenta, jako je bitna atmosfera. Gost se mora osjećati dobrodošlim i mora poželjeti doći ponovno. Ponuda je pak jako birana, pa tako kavu za naše goste nabavljam od svog prijatelja Nika Orosija koji je jedan od najboljih barista u Europi. Tu su vrhunski francuski čajevi, a top ponude je kuhano vino po starom receptu hotela Esplanade… Trudimo se stalno nešto novo uvoditi pa tako odsad imamo i najfiniji tost u gradu, odnosno doručak koji je posebno napravljen samo za naše goste. Gosti mogu uživati i u finim cijeđenim sokovima i vrhunskoj limunadi koju cijeli grad dobro poznaje”, govori Denis i daje do znanja kako sa svojih dvadesetak godina i umjetničkom senzibilitetu usprkos, ima vraški dobar nos za business. U poslu djeluje intuitivno, na mailove, govori, odgovara u roku par minuta (“jer inače se nemoj ni truditi odgovoriti”), posebno se trudi oko društvenih mreža i svakom gostu pristupa s jednakom količinom pažnje. I da, jako dobro zna prodati mjesto u koje je utkao svoju umjetničku energiju i na kojem provodi vrijeme između svojih predavanja. Denis je najbolja reklama Finjaka, i to ponajprije zato što student kiparstva svoj Finjak zaista obožava. “Prošle godine smo bili proglašeni jednim od najljepših lokala u Europi u The Guardianu. Još jedan detalj me jako veseli, a to je da smo postali top Instagram destinacija u Hrvatskoj. Na društvenim mrežama pristup nam je – jednostavno i bez neke pretencioznosti. Instagram i Facebook vodim sam i to mi je jako veliki gušt. Fotke su sve spontane i nastale su u trenutku inspiracije. Jako nas veseli i to što naši posjetitelji iskazuju svoju kreativu i što nas svakodnevno oduševljavaju svojim fotografijama Finjaka.”
Mira Denis nije imao ni nedavno, kada se odvažio na proširenje popularnog caffe bara u Vlaškoj. U novom su se prostoru tako udomaćili originalni komada namještaja iz privatne kolekcije obitelji Svirać. Pod iz Španjolske je pomno osmišljen i ručno oslikan samo za Finjak, kristalni lusteri mijenjaju atmosferu ovisno o dobu dana, a Finjak, na kraju svega, i dalje služi kao komadić zagrebačkog šarma i pozitivne energije po koje gosti obožavaju svraćati. Tajna uspjeha je, ponovno se potvrdilo, kombinacija ljubavi, ustrajnosti, kvalitete, posvećenosti, nešto njuha za business i malo, sasvim malo, Insta-worthinessa.
Foto: Zvonimir Ferina
