Jutro je u kuhinji u zagrebačkoj Kustošiji započelo radno. Dok sunce stidljivo daje naznaku svog postojanja i dok se radni dan za mnoge oboružane svojim jutarnjim kavama tek počeo zahuktavati, u ovoj je kuhinji atmosfera već užarena. Kuhinjski su elementi prekriveni alatima, kreme se prelijevaju preko špatula, miješaju se preljevi, režu biskviti i koncentracijom neurokirurga nad operacijskim stolom se ukrašavaju prvi slatki proizvodi proizašli iz spretnih ruku nekog gastro entuzijasta ili pak chefa.
Prizor je ovo gotovo svakodnevni u Cook Hubu, prvoj hrvatskoj coworking kuhinji. Mjesto je to u kojem su svoje utočište (i uporište) pronašli brojni foodieji i strastveni ljubitelji kuhanja u potrazi za platformom koja će im omogućiti proizvodnju slatkih i slanih kreacija, odnosno uz pomoć koje će im ulazak u industriju hrane biti olakšan. Premda su coworking prostori i na domaćem tlu već poznat koncept, suradnička kuhinja i dalje spada među one jedinstvene, a iza ideje se krije mlada magistrica ekonomije Josipa Bračanov koja je svojedobno sama osjetila potrebu za mjestom na kojem bi mogla proizvesti konkretnu količinu bio pudinga. Potreba je rezultirala projektom coworking kuhinje, a ona pak našom znatiželjom koja se brzinom postavljanja postera Nicka Cartera na zid tinejdžerice u devedesetima zalijepila za ovu mladu poduzetnicu. U vremenu u kojem nam je za potpunu obeshrabrenost sistemom i zemljom u kojoj živimo dovoljno tri pokreta mišem po portalu s dnevnim vijestima, genijalno je svjedočiti mladim ženama koje stvar uzimaju u svoje ruke, ne dajući da ih pokoleba spomenuti sistem i kolektivna sklonost samosažalijevanju. Umjesto da se izgubimo u moru političkih prepucavanja, loših vijesti, društvenih i ekonomskih nepravdi i apokaliptičnih misli o robotima koji će nam za par godina preuzeti poslove, punimo se dobrom energijom, inspiriramo pozitivnim pričama, a Josipin Cook Hub je svakako jedna od njih. U jeku raznih gastro radionica koje se trenutno održavaju u Cook Hubu, točnije u dodatnom kulinarskom studiju na Velesajmu koji je Josipa prije godinu dana otvorila u suradnji s Enzita.hr, poželjeli smo s inspirativnom autoricom projekta popričati o ideji, pokretanju vlastitog posla, izazovima s kojima se susretala na tom putu, kao i prednostima bivanja vlastitim šefom. Malo je reći kako nas nakon razgovora ne bi moglo pokolebati ni dvosatno surfanje ekonomskim forumima o nejednakosti dohotka u svijetu.
Prije godinu i pol si otvorila prvi coworking prostor u Zagrebu namijenjen kuhanju. Ideja se čini jako zanimljivom, ali i uspješnom, uzimajući u obzir događanja u sklopu Cook Huba kojih ne manjka. Možeš li nam ipak malo približiti cijeli koncept?
Coworking, odnosno suradna kuhinja je prostor namijenjen malim proizvođačima torti, kolača, džemova, ajvara i inih koji nemaju vlastiti prostor i uvjete za proizvodnju, da u njemu po propisima proizvode i prodaju svoje proizvode.
Sa svega 26 godina odlučila si napustiti posao account menadžerice u IT sektoru i pokrenuti vlastiti posao. Što je presudilo u ovoj odluci i kako si shvatila da je pravo vrijeme za promjenu?
Presudilo je to što me stari posao nije više ispunjavao na način koji sam htjela i htjela sam se okušati u nečem skroz drugačijem! Teško je reći je li to bilo pravo vrijeme, nekad mi se čini da je, nekad da ne, ali znam da sam tad bila uvjerena da je pravo vrijeme i ne bih bila mirna nikad da nisam napravila taj korak i dala otkaz!
Jesi li imala kakvih dvojbi u ovom procesu tranzicije, s obzirom na to da ovakva odluka nije jedna od najlakših, posebno na ovim našim prostorima?
Svaki dan su pratile dvojbe, ali mi nije žao jer sam na tom putu upoznala toliko divnih ljudi i to je najveća vrijednost. Dvojbe još uvijek postoje jer ponekad razmišljam kako bi bilo opet raditi do 17 sati, ostaviti laptop na poslu i doći doma bezbrižno. Imala sam puno podrške bližnjih i to je olakšalo tranziciju!
Rekla si kako si radila mnoge poslove prije Cook Huba i IT-a. Koriste li ti i kako znanja i vještine koje si kroz njih usvojila i danas u vlastitom businessu? Što je ono najvažnije što si kroz sve “bitne” i “nebitne” poslove naučila?
Apsolutno mi koristi sve što sam radila. Najvažnije što sam naučila su predanost, profesionalnost i to da je svaki posao vrijedan. Od dijeljenja letaka i hostesiranja do odličnih poslova. Prijateljica i ja smo znale raditi po dva posla i nakon toga ići na faks i onda na trening navečer. Ne sjećam se kako sam sve stizala, ali mislim da su rezultat svega toga dobre radne navike i zdrav odnos prema novcu za koje smatram da novijim generacijama nedostaje.
Inspiracija za Cook Hub bila je vlastita potreba. Naime, poznato je da si željela proizvesti bio puding. Možeš li mi opisati proces od ideje o Cook Hubu do njene realizacije? S kojim si se sve izazovima susretala na putu?
Presmiješno mi je što je sve počelo chia pudingom. Doslovno sam tražila kuhinju gdje mogu napraviti puno chia pudinga jer me dosta prijatelja tražilo da im ih napravim i da bi ih kupovali od mene! I kako nije bilo kuhinje koju bi si mogla priuštiti, shvatila sam da rijetko tko tek počinje s proizvodnjom prehrambenog proizvoda si može priuštiti profesionalnu kuhinju i zadovoljiti sve uvjete koji su potrebni i logično se nametnula ideja za zajedničkom kuhinjom koja se može dijeliti između subjekata i tako im smanjiti troškove i pojednostaviti ulazak na tržište. Bilo je prepreka pa je trebalo i dosta kreativnosti za rješenja!
U godinu i pol poslovanja, Cook Hub je dosta narastao. Održavaju se brojne radionice, otvoren je kulinarski studio na Velesajmu u suradnji s Enzita.hr, organizirani su razni kulinarski teambuildinzi za tvrtke, snimane su reklame… Koje sve djelatnosti danas uključuje Cook Hub i kako projekt vidiš u narednom periodu?
Cook hub zaista ima prostora za rast, ali zbog toga što sam bila jedina zaposlena s puno administrativnih stvari, rast je bio usporen (za moje pojmove). Sad sve ide brže i bolje jer imam asistenticu Luciju i jer sam izbacila suvišne dijelove posla, a druge delegirala. Cook hub je postao zaista mjesto gdje možete dobiti sve iz kulinarskog svijeta. Imamo kuhinju za proizvodnju, kulinarski studio za radionice, teambuildinge i razne druge evente, video produkciju te surađujemo s puno kuhara, food blogera i tvrtki. Sigurna sam da će se i dalje razvijati u dobrom smjeru, godina je lijepo počela i neka takva i ostane – a dugoročno, ambicije su velike!
Raznovrsne su radionice održane dosad u Cook Hubu. Filip Lipnik je nedavno dijelio svoje znanje o koktelima, popularna je sushi radionica pod vodstvom Marija Čukmana, tajne savršene pizze je otkrivao Dalibor Rajković Stric iz Dukse… Kako biraš suradnike na radionicama i možeš li nam otkriti neke nadolazeće gastro radionice u sklopu Cook Huba?
Biram top voditelje radionica koji su profesionalci za temu koju vode. Sushi majstor koji je godinama radio u europskim sushi barovima drži nam sushi radionice (jedna je već idući tjedan), najbolji pizza majstor u Hrvatskoj je održao radionicu pizze za Valentinovo, a jedan od najboljih koktel majstora vodi radionicu koktela na koju vas pozivamo!
U Hrvatskoj su coworking prostori i dalje u relativno malom broju. S obzirom na to da si ti jedan pokrenula, kakav je tvoj dojam – postoji li potreba za ovakvim konceptima kod nas i kakvu im budućnost predviđaš?
Mislim da su potrebni i logični, ali nisu dosegli pravu popularnost kakvu imaju vani, a nisam sigurna ni hoće li jer još uvijek većina radi na ‘fiksnim’ radnim mjestima. Osobno, kad ne moram biti u svom prostoru, najradije radim iz omiljenih kafića.
U posljednjih nekoliko godina, foodieji i gastronomija su sveprisutni, više-manje zahvaljujući društvenim mrežama. Kako vidiš razvoj ovog trenda u narednim godinama i koje je on promjene donio u gastro industriji, koje je i Cook Hub dio?
Društvene mreže su doprinijele food biznisu i otvaranju novih zanimljivih restorančića, caffe barova, zdravijih cateringa i proizvoda. Ali možda i preopsjednuti izgledom jela. I izgledom svega općenito. Jer većini nam je draže pojesti štrukle, dobar grah ili pašticadu, nego bezglutenski tost s avokadom, zar ne? Ali fotke graha nekako zaobiđu Instagram. Nadam se da će se dalje razvijati trend, no u smjeru veće svjesnosti ljudi o tome što jedu, ali se nadam i da će se više okrenuti lokalnim namirnicama jer umjesto indijskih oraščića možemo odabrati orahe i bademe, a umjesto avokada i ananasa, murve i smokve! Iako se sjećam da sam kao dijete maštala o kikiriki maslacu (jer je bio u svakoj TV seriji!) i nije ga bilo moguće kupiti u bilo kojoj trgovini, ali sad, kao odrasla, više cijenim našu kuhinju i sretna sam što sam imala priliku odrasti uz mamu i baku koje su me naučile starim dalmatinskim receptima i tehnikama. Kako takva jela ne bi pala u zaborav, uskoro ćemo imati i radionice tradicionalne hrvatske kuhinje.
Vjerujem da je kroz Cook Hub prošlo mnogo entuzijastičnih chefova i kulinarskih nada za koje javnost još uvijek ne zna. Možeš li nam otkriti neke zanimljive indie brendove kojima je Cook Hub bio sjajna odskočna daska?
Nevjerojatno koliko je malih, a odličnih brendova. Istaknula bih Kokolach brend sirovih slastica u Greencajg trgovinama, Nutri kulti zdrave grickalice, My3Cakes cupcakes torte, praline Krocka… A ima i puno food blogera koji me očaravaju svojim kulinarskim remek djelima!
Možda su pudinzi bili okidač poslovnoj ideji na kojoj počiva Cook Hub, no ovih dana na tržište dolazi nešto novo s tvojim potpisom – OhJam!, brend džemova od luka. Možeš nam ispričati malo više o ovom projektu i gdje ćemo ga sve moći pronaći?
OhJam! je brend džemova koji su nastali u jednoj ludoj priči kada sam prije godinu i pol imala sudar u Rovinju i nisam se imala kako vratiti u Zagreb jer je auto bio totalka te me poveo prijatelj Marko iz jedne poznate marketinške agencije. U priči smo došli do ideje da krenemo u to jer oboje volimo ‘chutney’ od luka, a nema ga gdje kupiti kod nas. Godinu dana smo razrađivali sve jer smo oboje bili u drugim poslovima, usavršavali recept i konačno je tu OhJam – My Heart Will Go Onion! Džemovi se zovu po pjesmama, ovisno o okusu, a očekujte još 2 nova luda okusa! Za početak će se moći naći u manjim trgovinama poput Greencajga, ali se nadamo i restoranima, hotelima… Najbolje pašu uz sireve, pogotovo kozji sir, burgere, nareske…
Mlada si i nevjerojatno poduzetna, stoga te moramo upitati koju osobinu smatraš najvažnijom kad je riječ o vođenju vlastitog businessa?
Mudrost u prepoznavanju kad biti uporan, a kad odustati od nečeg i mudrost u tome koji savjet prihvatiti, a koji odbaciti.
Što je ono što bi svi koji žele pokrenuti vlastiti posao trebali znati, no o tome se ne priča često?
Da u početku neće biti “slobodniji”, “svoji”, “raditi s kim žele i kad žele”, “imati više vremena za sebe”, “biti kreativniji nego na sadašnjem poslu” i slično. Hoćete – ali onda ćete biti bez novca, vrlo vjerojatno. Treba naći balans između dovoljne zarade i sveg navedenog, osim ako niste vrhunski stručnjak u nečem ili ako ste već u fazi da možete sve to.
Što je ono što smatraš najboljim dijelom svog posla, a što je ono najbolje kada radiš sam za sebe?
Najdraži dio mog posla su mi kulinarske radionice i snimanja, a najbolji dio toga što radim za sebe što nisam vezana svaki dan uz isti prostor nego što nekad radim u kulinarskom studija, nekad imam sastanke u gradu, nekad sam cijeli dan u kafiću, nekad doma… To što ipak imam relativnu slobodu u vremenu otputovati kad želim bez da pitam nekog šefa i što nemam fiksno radno vrijeme iako je to nekad dobro, nekad ne jer se znaju protegnuti zadaci.
Za kraj, što je za tebe uspjeh?
Slobodan život bez kompromisa.
Foto: Zvonimir Ferina
