Po čemu se Visibaba pivo izdvaja od ostalih pivovara? Što je u njemu belgijska tradicija koju ste sa sobom donijeli, a što ‘ekscentrična inovacija’, kako sami kažete?
Mislim da je filozofija ta koja nas totalno odvaja od konkurencije. Nismo opterećeni s velikim financijskim planovima. Nismo si postavili granice kad je riječ o kreativnosti i inovaciji, već sve radimo po osjećaju, kako nam se sviđa u tom trenu. Bitno je da je posao u simbiozi s privatnim životom. Veseli smo ljudi, konkretni i inovativni, pa se to odražava i na pivu. Radimo trenutno na suradnji s belgijskom pivovarom, kao i na jednoj švedskoj kolaboraciji. Pokušavamo širiti jednu općenitu svijest o kvaliteti i lifestyleu, što uključuje i zabavu. Otuda i Visibaba Beats koji često organiziramo u Swanky Mint hostelu, a mislim da se i po interesu naših uvoznika iz Njemačke, Rusije, Italije i ostalih može vidjeti da smo stvorili zanimljiva piva i priču o hrvatskom brendu koji se konzumira i van granica zemlje.
Prvi se dogodio John Lemon. S obzirom na to da koristimo sušene korice limuna s otoka u Dalmaciji, Yvesu je na pamet pala ideja da se ta vrsta pšeničnog piva zove upravo ovako. Dalje smo krenuli u istom smjeru, zamijenili bismo samo jedno slovo imena tako da dobijemo naziv sastojka koji pivo sadrži. U nekom zadimljenom brainstormingu meni je, kao pravo prosvjetljenje, sinulo ime Janis Hoplin. Nakon toga je došao i Bob Barley, pivo u kojem koristimo vrstu slada Barley. Kroz svoje prethodne profesije razvili smo vlastitu kreativnost, a tu je i naša belgijska strana koja sigurno pomaže u idejama. Kreativniji smo kad radimo zajedno, a operativom se bavim uglavnom ja.
Visibaba pivo jedno je od najsimpatičnijih na našem tržištu uvelike i zbog etiketa koje ga krase. Tko je osmislio vizualni identitet?
Cijeli smo koncept uglavnom osmislili sami, a imali smo sreću što smo upoznali prave osobe koje su naše ideje mogli i realizirati. Tako nam je, primjerice, prve ilustracije za vizuale napravila draga umjetnica Maja Maar, a dalje smo ih proslijedili grafičaru, DJ-u i umjetniku Mariju Franiću. Na kraju svega, jedan Yvesov poznanik iz Poljske je završio dizajn našeg loga, kao i finalni izgled labela.
Prije svega je bitno sakupiti najkvalitetnije glavne sastojke, a to su voda, slad, hmelj i kvasac. Nadalje, proces kuhanja traje oko četiri sata, na što se dodaje još i priprema, što ovisi o opremi s kojom se raspolaže. Prvo se lagano kuha slad kako bi se izvukao fermentirajući šećer. U ovoj fazi se dobiva baza za pivo, boja i šećer, a sljedeća faza uključuje ubacivanje hmelja tijekom kuhanja. Slijedi ubacivanje kvasca i jedan mjesec dana čekanja da sve fermentira. Nakon toga nastaje pivo koje se može kušati. To je u kratko proces proizvodnje piva.
Čini se kako unazad godinu-dvije craft piva i male pivovare u Hrvatskoj niču iz dana u dan. Kako komentirate tu poplavu?
Mislim da su se ljudi osvijestili kad je riječ o kvaliteti, što se reflektiralo kroz sektore proizvodnje piva, ali i kroz restorane, barove, kulturu hrane… Kad smo se tek pojavili na tržištu kao prvo regionalno craft pivo, osim pravih ljubitelja piva, rijetko tko se odlučio naše pivo staviti u ponudu svog lokala. Put na tržište nam je malo otvoren kad je kolega iz Zmajske pivovare u medijima progovorio o nama. Na sve to smo gledali kao na pozitivan pomak kod tvrdoglave hrvatske publike. Kad je pak riječ o trenutnoj poplavi craft pivovara, razumijem i dozu negativnosti koja se veže uz cijelu stvar. Primjećujem da je u Hrvatskoj tradicija da kad se nešto novo napravi, uslijedi bjesomučno copy pasteanje, većinom nažalost nauštrb kvalitete. Drago mi je s aspekta poslovanja, ali nije mi drago što se uz ime craft sada veže doista svašta…
Je li vam kao strancima u Hrvatskoj lakše ili teže pokrenuti vlastiti posao?
Teže je sigurno. Prvo, bez poznavanja jezika nemoguće je pohvatati administraciju, tako da sam osobno po hitnom postupku učio hrvatski. Drugo, uvijek će nas smatrati Belgijancima, umjesto da nas se gleda kao uspješnu hrvatsku tvrtku koja se širi i van granica zemlje… Usprkos tome, ne živimo lošije, samo nam navedeno predstavlja smiješan dodatni izazov.
U Zagrebu je Visibaba prisutna u Swanky Mint hostelu, Baru A’e u Novom Zagrebu, Craft Roomu na Opatovini, Rakhia Baru u Tkalči, u California Burritu, Burgeraju, Beertiji, u London caffeu na Novoj Vesi, Stross Baru i na aktualnom artOmatu. U Splitu smo u To je To, odličnom BEPA!, Leopold Delicatesen, Woku na Rivi i u legendarnom Malom Dućanu kod Matejuške. Kad je pak riječ o trgovinama, pivo možete kupiti u zagrebačkom GEM Shopu (Nova Ves 19), Svijet Piva (Maksimirska 16), Pivoteki, Beer Shopu na Remizi, u Vrutku, zatim u Beer Shopu u Zadru… Imamo i pivo u Rijeci i Istri, no cilj nam je ostati na manjem broju prodajnih mjesta kako bismo mogli održati kvalitetu piva, kao i dobre odnose s našim partnerima.
Tu kolaboraciju bi poželio svaki pivar jer je to pivovara poznata po inovaciji. Kabinet ima istu viziju kao i mi, ali i slične afinitete, tako da se slažemo u filozofiji vođenja poslovanja zasnovanog prvenstveno na zadovoljstvu potrošača. Naše obožavatelje stavljamo u centar pozornosti i pokušavamo ponuditi što više vrsta piva kako bi se moglo napokon uživati u raznolikosti. Ni jedni ni drugi se nismo orijentirali na brzu zaradu kroz lansiranje dvije vrste piva, nego ćemo izbaciti sada 20 vrsta u sklopu Kabineta. Čar crafta je upravo u tom istraživanju i ne baziraju poslovanja isključivo na brojevima. Gledamo dugoročno, što se već pokazuje dobrom odlukom.
Spremate li nam neke novosti u bližoj budućnosti, planirate li možda koju novu vrstu piva uvesti i sl.?
Kako ne! Radimo trenutno na još jednoj pivi u seriji John, Janis i Bob, čije je ime još uvijek tajna, ali mogu reći da biti lijepo iznenađenje za one koji vole bogatstvo okusa u pivi. Nedavno smo lansirali novo pivo napravljeno za MTV Adria – Maćedo, s posebnim sastojcima iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Također lansiramo Rufaro, umjereno Kabinetovo hemp pivo koje čuva svoj poznati cool dizajn i sjajan okus…
