Dragi, večera je isprintana!

 

Da vas malo zabavim. Znate onu priču – iza sedam mora, iza sedam gora, iza sedam gradova, iza sedam sela živio jedan zmaj? E pa tamo negdje je i taj Šentjanž 😉 Što je tako zanimljivo u tom mjestašcu? To je Gostilna Repovž, tj. eko kmetija Repovž.

Gostilna Repovž je jedno od onih mjesta koje vas osvoje na prvu. To je samo naizgled obična slovenska gostilna, jer čim počnete uočavati detalje oko sebe shvatite da su oni sve samo ne jedni u nizu. Imaju stoljetnu tradiciju ugostiteljstva, a od 1999. imaju i eko farmu na kojoj uzgajaju voće, povrće, žitarice i razno bilje. Sve što uzgoje, koriste u restoranu. Tako na primjer od pira i heljde rade brašno, griz i krupicu pa se kod njih jede domaći kruh od pira i organski keksi od pira. Ipak, najveća kultura koju uzgajaju je jabuka Topaz od koje rade jabučni ocat, 100%-tni jabučni sok, čips od jabuke, pire od jabuke i još štošta što se od jabuke napraviti može.

 

 

 

Temelj njihove kulinarske filozofije je namirnica – organska, čista, s imenom i prezimenom, uzgojena kod njih ili njihovih dobavljača kojima toliko vjeruju i ponose se njima da imaju svoj wall of fame. Jela koja pripremaju su moderna interpretacija njihovog gastronomskog nasljeđa – tehnički vješta, okusno pročišćena i suvremeno prezentirana. Užitak su za oko i za nepce. Jedan su od rijetkih restorana u kojima se veselite svemu što dođe na stol jer je sve zaista fino. Toliko istinski fino da jednostavno traži da pojedete još i jedva čekate sljedeće jelo koje vam dolazi – bila to jednostavna skuta, pastrva, kunić, meso ili desert. Jesam li spomenula da imaju i slastičarku?

Ovaj vikend radili su 27. Kulinarični večer u Gostilni Repovž u kojima su im gosti bili istarska vinarija Roxanich i design studio Aklih. Za večeru je bilo toliko zainteresiranih da su na kraju rasprodali dva dana. Ne čudi to ni najmanje, ukoliko pratite njihov rad. Koliko su progresivni najbolje govori činjenica da su nedavno su u suradnji s design studijom Aklih počeli s 3D food printingom. Da, printaju hranu na 3D printeru. Kako to točno izgleda, pogledajte na linku.

 

 

 

 

Na večeri se printala krema od graška i mogu vam reći da je bila jako fina. #3Dfoodprinting na stranu, cijela večera je bila fantastična, a izbalansirati takve večere je zaista zahtjevno. Najveći chefovi i najbolji restorani s puno staffa pokleknu na tom izazovu. S jedne strane, potrebno je dobro sljubiti hranu i vino, a s druge je bitno imati dobru dinamiku i tempo kako bi svi gosti dobili istovremeno dobili isti slijed. Hrana i vino su bili savršeno sljubljeni, tanjuri divno izbalansirani, vina u izvrsnoj formi, a servis i tempo besprijekoran. Znate, kad sljedećindan komentirate da je večera od 10 sljedova bila „lagana“, što zvuči kao oksimoron samo po sebi, onda znate da ste pametno jeli. A pametno jesti je umijeće.

    

  

 

 

 

 

Lucija Bilandžić