‘Ogledna soba’ Saše Šekoranje u Galeriji Kranjčar

Ovakva podjela cjelokupna umjetnikova rada, međutim, uvjetna je i zapravo nepotrebna te služi isključivo u svrhu isticanja odnosno osvještavanja njegove već spomenute svestranosti. Sve pobrojane umjetničke djelatnosti kod Saše su, naime, na specifičan način povezan. One se u pravilu organski prožimaju, nadopunjavaju i uzajamno nadograđuju. Izložbe slika ili crteža što ih ovaj umjetnik priređuje svojim postavom nerijetko zazivaju stanoviti prizvuk brižljivo osmišljenih interijera, baš kao što i njegovi autorski dekorirani odnosno aranžirani interijeri neizbježno asociraju na specifične, svakodnevnom životu prilagođene, izlagačke istupe.

U Sašinim vizijama, dakle, muzejske ili galerijske prostorije u sebi nose i zametak topline doma, ali vrijedi i obratno; intimni prostori stanovanja u pravilu posjeduju jasno naznačenu izlagačku komponentu. U oba slučaja, dakako, riječ je o naglašeno humanim ambijentima, svojevrsnim oazama ljudskosti. U najnovijem projektu, osmišljenom ekskluzivno za prostor Galerije Kranjčar, Saša Šekoranja svoja dekoratersko-dizajnerska i crtačko-slikarska promišljanja integrira na do sada najradikalniji i najcjelovitiji način. 

Umjetnik galerijski prostor transformira u svojevrsnu trodimenzionalnu skicu za planirano uređenje vrta i unutrašnjosti jedne kuće u Istri. Izložba sadrži nacrte, slike, objekte, bilje i foto-albume pomoću kojih je moguće rekonstruirati tijek stvaralačkog procesa kao takvog, ali i neposredno osjetiti njegove konačne učinke. Svakako valja istaknuti kako se radi o kući koju Saša uređuje za svoje vlastite potrebe. Uslijed toga, naime, njegov karakterističan i svima nam dobro poznat stilski individualizam ovoga će puta biti prožet i naglašeno intimnim ugođajem.

U prostore vlastita življenja Saša Šekoranja ponajprije unosi svoju memoriju. U početku bijahu doživljaji, rekli bismo. Proživljene impresije. Umjetnik ih nastoji zabilježiti pomoću fotografija, ali i brzih, u nekoliko poteza nastalih crteža. Tako nastaju albumi, uglavnom sačinjeni od svojevrsnih fotografsko-crtačkih diptiha. Mjesta su to gdje je memorija posredovana sinergijom tehnologije i ljudske ruke. Potom nastaju slike većih dimenzija, nadasve sugestivne u svojoj pretežito bijeloj akromatici. Intimna sjećanja sada su monumentalizirane, pritom nimalo ne gubeći na prisnosti i uvjerljivosti.

Sašine slike uvijek, naime, izviru iz posve konkretnih prostornih i mentalnih ozračja da bi potom sudjelovale u sukreiranju nekog novog, u ovom slučaju stambenog konteksta. A tu su, dakako, i različiti objekti odnosno upotrebni predmeti: stol, stolice, šeširi, lonac, vrtna skulptura, umivaonik. Svaki od njih sa svojom poviješću i memorijom na okolnosti u kojima je nabavljen. Stvaralački proces uređenja jedne kuće u Istri ovdje je sažet tek na ključne akcente, ali akcente posve dovoljne za dočaravanje ugođaja. Jer, riječ je o doista istinskome majstoru akcentuiranja. I stoga nipošto nije pretjerano zaključiti kako ulaskom u Galeriju Kranjčar ovih dana ulazimo u specifičan, prepoznatljiv i umjetnički nadasve raznolik svijet Saše Šekoranje, i to prezentiran intimnije i neposrednije nego što je bio ikada ranije.