Poznata domaća glumica Lana Gojak Bajt se prije pet mjeseci posvetila novom projektu, podcastu “Mame kod Lane”. Simpatičnu Puležanku po prvi puta imamo priliku vidjeti u voditeljskoj ulozi, a kako i sam naziv sugerira, sa svojim gostima u podcastu razgovara o temama vezanim uz roditeljstvo. Njezine su sugovornici redom Lanini poznati prijatelji i kolege, poput operne pjevačice Martine Tomčić, komičara Marija Petrekovića i glumice Marijane Mikulić, a kroz proteklih 12 epizoda otvorili su mnoga važna pitanja – od metalnog zdravlja do odgoja djece. Podcast “Mame od Lane” je izazvao velik interes javnosti, a glumica nam je u velikom intervjuu otkrila detalje o projektu, vlastitim iskustvima i planovima za budućnost.
Kako i kad se rodila tvoja ideja o pokretanju podcasta o majčinstvu?
Prije nešto više od dvije godine postala sam mama prekrasne curice. Majčinstvo me potpuno zaokupilo, usrećilo i ispunilo na jedan poseban način. U trudnoći sam čitajući knjige i odlazeći na tečajeve naučila puno, ali kad sam postala mama više nisam imala vremena za knjige pa sam se prebacila na podcaste koje sam slušala i dok sam kuhala, dojila, gurala kolica… Osim edukacije, služili su mi kao zabava, terapija pa i najbolja frendica s kojom nemaš vremena otići na kavu.
Kako sam i prije no što sam postala mama, osjećala potrebu da se počnem baviti još nečim, da izađem iz vlastite comfort zone, da se okušam u nečem novom, tako mi je, trčeći Maksimirom, sinula ideja od koje mi je zatitralo u trbuhu. Inače mi dok trčim padaju razne ideje na pamet, ali ih dok dođem doma i istuširam se, često već zaboravim. Kako ovu nisam, počela sam istraživati sve što je potrebno za pokretanje podcasta i na kraju sam odlučila poslušati instinkt. Razradila sam koncept, isprezentirala suprugu projekt, uvjerila ga da uložimo trud i ušteđevinu i bacili smo se na posao. Pokrenuli smo podcast o majčinstvu i roditeljstvu u kojem uz javnosti poznate roditelje, ali i stručnjake otvaram razne teme roditeljstva, od začeća, trudnoće, poroda, dojenja, odgoja, priprema za vrtić, ali i mentalnog zdravlja, burnouta, baby bluesa, postporođajne depresije, iskustva razvoda te raznih tabua o kojima nas je stid pričati…
I sama si majka, koji su najveći izazovi s kojima si se susrela u ovoj važnoj ulozi?
Izazovi su svakodnevni, svaka faza i period nosi nove izazove s kojima se nosim na razne načine, kako koji dan. Nekad plačem, srećom, ipak se češće smijem, a sve ionako brzo zaboravim. Kod mene taj “mummy brain” traje nešto duže od uobičajenog. Period teškog nespavanja je napokon prošao pa je sad je lakše. Imati strpljenja, staviti živce u frižider i zadržati vlastiti mir je u mom slučaju jedan dugoročni izazov. Moram se vratiti meditaciji što prije.
O kojim bi se temama vezanim uz roditeljstvo, po tebi, trebalo više razgovarati u javnosti?
Općenito govoreći čini mi se da se majčinstvo nekako uzima zdravo za gotovo, što je s jedne strane razumljivo jer majke postoje otkako je svijeta i svugdje su oko nas. Biti roditelj je važna i velika uloga za koju žena osjeti iskonsku potrebu, prirodnu ako hoćete, međutim nemamo znanja o toj ulozi dok se u njoj ne nađemo. Uz dijete ne dolaze uputstva za upotrebu. Biti roditelj je iznimno izazovna uloga u kojoj se ne radi samo o djetetu i njegovom odgoju, već i o pronalaženju sebe u toj novoj ulozi, osobnom rastu pa čak i preodgoju samog sebe. Ne zaboravimo da se uz fizičke i mentalne promjene uvelike mijenja i odnos s partnerom. Dakle, hrpa velikih promjena preko noći plus što uz sve to paralelno želimo zadržati i prijašnji život. Čini mi se da lakše govorimo o fizičkom zdravlju i promjenama dok je mentalno zdravlje zapostavljenije. Sve te silne promjene koje sam nabrojala, uz raznorazna očekivanja koje si namećemo dovode do postporođajnih depresija o kojima se, ako se govori, govori sa stidom jer postoji uvjerenje da te žene nisu dobre mame. Postoji puno tema o kojima ne govorimo, a definitivno jedna od njih su i pobačaji. Statistike su velike, trudnice strahuju od njih jer su svjesne da se događaju često, međutim o njima se šuti. Zašto? Zato što smo poučene da se prva tri najkritičnija mjeseca o trudnoći ne govori što onda, posve logično, nameće šutnju i kad se dogodi gubitak djeteta. Žena ostaje sama sa svojom boli što opet dovodi do emotivnih i mentalnih posljedica po zdravlje.
Tvoje prijateljice i kolegice, ali i kolege, u iskrenim su razgovorima otkrili svoja vlastita iskustva o roditeljstvu. Je li bilo teško okupiti ovako zanimljive sugovornike i motivirati ih da se otvore o ovim temama?
Kad razmišljam i tražim sugovornike vodim se time da su meni osobno inspirativni, zanimljivi, da imaju što za reći. Ne moram ih nužno poznavati. Zapravo većinu dosadašnjih sugovornika znam samo iz viđenja. Da budem iskrena, teže mi je razgovarati s osobama koje dobro poznajem. Uskoro izlazi genijalna epizoda s opernom divom Martinom Tomčić koju primjerice uopće nisam poznavala. Nabavila sam broj preko zajedničkog trenera, nazvala ju I kad je s veseljem pristala bila sam presretna. Kad mi je rekla da prati podcast od prvog dana, mojoj sreći nije bilo kraja. Jedva čekam da epizoda izađe jer je toliko iskrena, životna, poučna… Bilo je I nekoliko njih koji su me odbili iz osobnih razloga, ali i to je okej jer je pošteno. Ne osjećaju se svi ugodno dijeliti osobne stvari, a ja ne želim sugovornika koji će muljati, lagati ili neće reći ništa. Svoje se sugovornike trudim dočekati u maksimalno opuštenoj atmosferi, pijemo kavicu prije snimanja, slušamo muziku, zezamo se, imam neke svoje taktike tako da nije ni lako ni teško, ali je uvijek zanimljivo. Najdraže mi je kad završi snimanje, a gost se ne da iz studija doma jer nas je razgovor povezao na nekom dubljem nivou.
Kakve su reakcije na podcast? Javljaju li ti se mame i tate s feedbackom ili možda nekim potpitanjima?
Reakcije su stvarno odlične. Inbox mi je pun poruka, komentara, upita, prijedloga, savjeta… Trudim se na društvenim mrežama maksimalno komunicirati s publikom koja prati podcast jer su upravo međusobna komunikacija, uzajamna podrška i edukacija kroz zabavu cilj podcasta. Zanimljivo je čuti i različita mišljenja na određene teme, dogode se i diskusije među pratiteljima. Podcast s psihoterapeutkinjom Tanjom Hrvatin Šimičić je definitivno izazvao najburnije reakcije do sada, jer smo se bavili temom odgoja djece što je samo potvrdilo koliko je ta tema velika, važna i još uvijek na neki način, kamen spoticanja.
Format podcasta u inozemstvu je vrlo popularan, no u Hrvatskoj tek doživljava svoj uzlet. Zašto si se odlučila za upravo za ovaj format?
Podcasti su vani jako in, ali evo, ni ja sama do nedavno nisam znala što su. Sviđa mi se što je format vrlo slobodan, opušten, trpi sve i svašta, ali najbitniji je kvalitetan sadržaj. Ja sam htjela kvalitetan zvuk i sliku pa sam se odlučila za dobro opremljen studio Bion TV-a, koji sam zatim malo preuredila, ali mogla sam snimati i doma na kauču. Sadržaj bi bio isti. Svakako me privuklo i to što sve možemo suprug i ja sami isproducirati – to je super osjećaj.
Dosad smo te viđali u različitim glumačkim ulogama, a čini se i kako ti voditeljska uloga sjajno leži. Kako si se u njoj snašla, je li ti došla prirodno? Vidiš li se u budućnosti u voditeljskim ulogama, osim u svom vlastitom podcastu?
Hvala, baš je lijepo dobiti pozitivan komentar. Pred kamerama sam opuštena, tematika me zanima pa je to onda valjda okej kombinacija. Iskreno, par dana prije prvog snimanja uhvatila me panika hoću li to moći. Nakon par epizoda sam dobila opuštenost kojom sam zadovoljna, ali sklizak je to teren, za čas možeš kliznuti, odlutati, za čas gubiš misao. Trudim se ne misliti previše o tome prije snimanja da se ne “zblokiram” i zato je za opuštenost i lakoću razgovora najvažnija dobra priprema. Da ste me ovo pitali prije majčinstva, rekla bih – nema šanse. Danas, kažem vrlo rado i imam već neke ponude u tom smjeru.
Kojim bi još teme iz ovog područja voljela obraditi u narednim epizodama podcasta?
S vremenom bih se voljela pozabaviti temama o kojima se manje govori kao što su posvojenje, postporođajna depresija, pobačaji, gubitak djeteta, razgovarati o porodu iz perspektive babice il ginekologa… Malo “zaozbiljiti” cijelu tu priču. Ideja ima puno, ali puštam da se cijela stvar prirodno i spontano razvija. Vjerujem da je ovo tek početak jedne lijepe priče.
Foto: Siniša Bajt, Instagram
