Poznata domaća redateljica Andrea Buča prošle se godine odvažila na snimanje još jednog dokumentarnog putopisa i to na Magistrali. Iako svatko od nas ima svoje sjećanje na cestu kojom se putuje do mora, Andrea je i u ovom serijalu ostavila dio sebe te otkrila do sad nepoznate slike. Tijekom snimanja Andrea i njezin tim prešli su duž istočne jadranske obale, uživali u ljepotama Hrvatske, jeli finu hranu i upoznali nove ljude.
Na prvu bi se nekome moglo učiniti kao posao iz snova, a Andrea nam je otkrila kako ona doživljava svoj posao:
„Uvijek je gušt putovati, osobito kad sve klizi i ide po planu, međutim na setu ili snimanju događaju se neplanske situacije i izazovi koji znaju biti i mentalno i fizički iscrpni i radi te i takve težine ne bi ovo zvala poslom iz snova, ali je moj posao i ja ga volim.“, kaže Andrea koja ne skriva da je tijekom snimanja bilo i stresnih situacija:
„Kroz godine snimanja putopisa i terenskog rada naučila sam putem rješavati nerješivo, ne uzrujavati se oko prolaznih stvari i ne siliti nešto što ne ide-mislim da je ovo ključ uspjeha, ne možeš svaku ideju realizirati, od nekih treba i odustati.“.
Do sada je publiku oduševila serijalima publiku oduševila serijalima „Stani u Lici”, “Stani u Zagorju” i “Stani na otoku”, a kako kaže, nije uvijek lako prilagoditi život životu na cesti.
„Zahtjevno je, da nije bilo bi puno više putopisnih serijala. Paralelno hendlaš i stalno se isprepliću zahtjevi seta i životni izazovi, al to te na kraju dana čini sposobnijom osobom, računam ako mogu izrežirati serijal, neće mi valjda život proklizat kroz ruke.”
No, puno je više onih trenutaka koji, kako kaže, griju dušu.
„Najdraže su mi nepredvidive, a divne situacije, kad te ljudi i priroda po ne znam koji put iznenade. I kad misliš da si sve vidjela, da poznaješ svaki kutak ove zemlje, dogode se senzacionalni pejzaži i atmosfere, ogoli te pogled na Pag iz Karlobaga ili pogled na Karlobag s Baških Oštarija, panorama s Biokovskog Vošca, zora na ušću Neretve, u kojoj se pojave i dupini – bude nestvarno lijepo!“
Kaže da se drži jednostavnog pravila: dobra priprema je pola posla. Budući da često ima višestruke uloge, trudi se što bolje pripremiti za svaki zadatak: kao redateljica ima ideje i komunicira ih sa snimateljem, a kao voditeljica mora znati sve o tome što se snima.
A naravno – uz sebe ima i cijeli tim na koji se može osloniti.
„Dugo radimo skupa, više smo kao mala zajednica, obitelj nego suradnici. Kao i u svakoj obitelji, tako i u našoj bude i uspona i padova, iscrpljenost i vrućina natežu živce i toleranciju, ali na kraju dana se volimo i ponovno ćemo skupa u neki novi projekt.“, objašnjava Andrea te dodaje:
„Znam s čime raspolažem, znam za što sam ja sposobna i što ću dobiti od Marjana, Mikija, Nike na terenu ili od Ane, Sandre i Lee u post produkciji. Na koncu zato i radim s njima, jer su profesionalci, vole posao i daju 200 posto sebe.“
Svako snimanje, pa tako i ovo o Magistrali, ima svoju priču i svoj utjecaj:
„Promijeni me iskustvo, to je 40 dana teškog terena više, novih situacija, poznanstava, ljepote, težine, iscrpljenosti, ispunjenosti. To je vječno guranje vlastitih granica i gomila sitnih pobjeda koje se na kraju dana broje.“, kaže Andrea koja je s nama podijelila i najbolji savjet koji je dobila tijekom snimanja ovog dokumentarca:
„Uvijek se dogodi neki čudesan lik, ovaj put je to bila jedna Tanja iz Brela koja je pješice išla 400 km od Brela na vrh Durmitora jer je osjećala potrebu i kako kaže negdje na granici s Crnom Gorom joj je sinulo – „sve što trebam imam oko sebe“, otad živi u maloj kućici na Biokovu, stopljena s prirodom, jede što ubere, penje, planinari, bavi se keramikom, istražuje, diše, živi onako kako bi svi trebali. Žudim za takvom jednostavnošću.“
Andrea je dokaz da nikad nije kasno za nadogradnju znanja ili učenje novih vještina, a svoje je životne savjete podijelila sa svima onima koji bi voljeli krenuti njezinim putem:
„U dokumentarni film i režiju sam ušla kao formirani televizijski čovjek, ADU sam upisala s 32 godine i mislila sam da sam sve znam, da imam sve alate u rukama, samo ih malo trebam izbrusiti. Mhm, bila je to najveća obmana ikad! A onda je krenuo proces pospremanja ega u ladicu, pristupanju novim znanjima od nule jednom posve novom pogledu na svijet. Danas je borba neke druge vrste, svaki je projekt na svoj način težak i u svakom administracija koči kreativnost, kreativnost probije rokove, postane prevelik zalogaj i na kraju se pitaš je li sve to vrijedno truda? Al upravo je u tome čar dokumentarne režije, ona je nepredvidiva, živa i beskonačna, uključuje neprestani rad na projektu i sebi, svoje filmove i serijale nosim sa sobom i živim svaki dan, ako ste na to spremni – navalite na dokumentiranje stvarnosti!“
Serijal “Na Magistrali” možete gledati svakog utorka u 20:15 na HRT1.
Foto: Andrea Buča/HRT/Sanjin Kaštelan
