Prošlog mjeseca u Milanu održana je dodjela nagrada Archiproducts Design Awards na kojoj je titulu najboljeg dizajna zaslužila Josipa Maras. Ovo je treća godina za redom da je nagrada otišla u njezine ruke, a ovog puta razlog je dizajn pod nazivom „Žitna polja“.
Iza nagrade stoji jedna topla priča koju smo imali prilike čuti iz prve ruke. Kako sama Josipa kaže, dobiti ovakvo priznanje treću godinu za redom divan je osjećaj.
„To je veliko priznanje za puno veće firme od Studija. Takve nagrade su na čast i ponos firmama koje svojim poslovanjima mijenjaju BDP svoje zemlje. Kad dolaziš iz Vitine, pa te stave rame uz rame s firmama poput Minotti, Natuzzi, Gessi, Ditre, Saba itd. onda je posebno veliko. U poznatom žargonu, to je kao da osvojiš Ligu prvaka.“, s razlogom se hvali dizajnerica Josipa Maras te naglašava da je ovako priznanje potvrda da se ne treba ustručavat sanjati, čak i onda kad te vlastiti snovi plaše.
Iza ovogodišnjih pobjedničkih tapeta „Žitna polja“ stoji obiteljska priča:
„Žitna polja su nastala u želji da za jedan projekt u Slavoniji kojeg je radila moja prijateljica Klaudija Zubčić napravimo tapetu koja će prikazati Slavoniju u luksuznom stilu. Crtala sam u fazama. Prvo sam crtala podlogu s uzorkom Đakovačkog veza, pa sam ilustrirala iskopine iz Vinkovaca budući da su Vinkovci najstariji grad Europe. Dugo sam se zadržala i na uzorcima hrvatskog pletera. Kad smo došli do žita, već se vidjelo svjetlo na kraju tunela. Uglavnom, iza svake dobre tapete stoji puno više loših. Budući da sam ja veliki fan ravnice jer mi je muž Slavonac, s posebnim entuzijazmom sam pristupila tom zadatku. Moja želja je bila da se tapeta zove „Ne dirajte mi ravnicu“, no nismo htjeli imati prste u kršenju autorskih prava, pa je odluka pala na Žitna Polja. Sad već malo pametnije biram imena jer razmišljam kako ćemo ih prevodit, budući da nam izvoz jako raste. Takvo iskustvo nisam imala dok sam tapete nazivala „Zlatna vaka naka“, „Nije ni skupa koliko valja“ ili „Darkan ubrao“ – naziv se odnosi na cvijeće koje meni moj tata ubere i pošalje u Zagreb. Meni znači puno, nekom tko naručuje tapetu u Dubai-u znači znatno manje.“
Kao i većina umjetnika, Josipa svoju inspiraciju pronalazi na svakom koraku:
„Obožavam kombinaciju putovanja i lijepih interijera s dugim šetnjama ili trčanjima negdje duboko u prirodi. Overdose i detox kombinacija s dobrom fermentacijom, to bi bio moj recept za inspiraciju.“
Danas je njezino ime sinonim za kvalitetu i moderan dizajn na svjetskoj razini. No, sam početak nije bio lak zbog čega je količina ponosa još veća.
„Meni osobno je bio velik izazov činjenica da sam pri osnivanju Studija bila i u ranim fazama majčinstva s dvoje male djece i mužem na terenu kojeg nema po mjesec ili više dana. Malo nakon pokretanja tapeta saznali smo da nam je sin u spektru autizma. Rastrganost između svih uloga i želja da posao ne stane. Jer posao sam ja, a ja ne smijem stati. Rijetko tko ima privilegiju tako puno uloga doživjeti istovremeno. Razvijati proizvod je jedna stvar, a razvijati firmu je druga stvar. Kad to zapaprite s majčinstvom dobijete ženu s trajno zaključanim layerom podočnjaka i punim srcem radosti i zahvalnosti za svaku prijeđenu stepenicu.“
Kako kaže, oduvijek je znala da se želi baviti nečim kreativnim, a tek kasnije slika se dodatno iskristalizirala.
„Ja sam sebe uvijek zamišljala kao neku osobu koja je sretna i posložena, koja nešto crta, ima lijep ured i u restoranu ne mora čitat jelovnik s desna na lijevo. Otkad pamtim sebe, pamtim i te želje. Ta strast prema slikarstvu i osjećaj dok stvaram je nešto što obožavam i nešto od čega nisam mogla ni hitjela pobjeći.“
Za sve one koji možda nisu u toku kad su u pitanju tapete i dizan pitali smo i sljedeće pitanje:
Koja je razlika između Vaših tapeta i onih koje smo u osamdesetima i devedesetima lijepili na zidove dnevnog boravka u nadi da se neće odlijepiti?
„Studijo tapete osim dizajna kojeg je svijet prigrlio i nagradio, nudi i vrhunsku izradu i visokokvalitetne materijale. Danas se tapete rade na potpuno drugi način nešto što su se radile prije 30-40 godina. Sama tehnologija tiska je puno napredovala, pa tako sve naše tapete imaju Green Guard Certifikat koji potvrđuje sigurnost boja i materijala za korištenje u zatvorenim prostorima, materijali na kojima se naše tapete izrađuju imaju najveći stupanj otpornosti na habanje stoga su omiljeni način zaštite zidova. Ogromne promjene doživjela su i ljepila. Sve u svemu, iskustva s tapetama koja neki nose iz prijašnjih godina će se znatno razlikovat od današnjih.„
Iako je u svijetu dizajna uvijek dobro pratiti trendove, Josipa se ponosi činjenicom da u svom Studiju stvara vlastita pravila.
„Usudila bih se reći da Studijo nameće trendove. Uz povremeno osluškivanje tržišta i praćenje što je „in“ u svijetu interijera, najbolje se pokazalo kad ja crtam po svojoj nekoj viziji. Volim i situacije kad je u pitanju neka dobra suradnja, pa kad se crta posebno za neki projekt. Naš cilj je u dizajnu ponuditi više od zahtjeva tržišta.
Dotakli smo se i teme poduzetništva u Hrvatskoj, no kako kaže, trudila se uvijek na sve gledati pozitivno.
Sve je stvar prihvaćanja i preuzimanja odgovornosti. Ja na status poduzetnika u Hrvatskoj nikad nisam gledala s neke kritične, da ne kažem, negativne strane. Naravno da sve ima dvije strane i nisam pobornik idealiziranja, ali ja se bavim samo onom stranom na koju osobno mogu utjecat. Nekom će status poduzetnika u Hrvatskoj poslužiti kao izgovor, nekom kao motivacija. Na nama je koji scenarij ćemo odabrati. Ja sam sretna i zahvalna sto živim i radim u zemlji u kojoj je mir, u kojoj slobodno i sigurno šetam ulicama, u zemlji gdje nam je omogućena zdravstvena skrb i u zemlji koja ti daje mogućnost „besplatnog“ školovanja. Naravno da svaka stvar koju sam nabrojala ima manjkavosti, ali mislim da moramo biti svjesni činjenice da je ovakav scenarij san mnogih ljudi na svijetu koji su otrgnuti od svog doma.
A svima onima koji su krenuli ili će tek krenuti njezinim stopama, Josipa je poručila:
„Samo krenite – otpustite očekivanja, pojačajte snove, zagrijte stolicu i nabildajte strpljenje.“
Foto: PR Studijo
