Premotajte film nekoliko desetljeća unatrag. Reklame za određene proizvode, billboardi i plakati izgledali su mnogo drugačije. Razlika se, jasno, nalazi u estetici vremena, no to nije jedina razlika. U njima je žena bila jasno postavljena u podređeni položaj i čini se kako je to bila praksa koja je nekoć (još dominantnije nego danas) vladala marketingom.
Ovakve situacije nažalost nisu strane ni danas, iako naravno, nisu ni približno radikalne kao što su bile nekoć. 1940-ih, 50-ih i 60-ih godina muškarac je bio glava obitelji jer ipak, patrijarhat je bio na vrhuncu. Muškarac je bio taj koji je određivao pojam idealne žene pa su i reklame (jer su u marketingu radili muškarci) bile nabijene stereotipima o ženama (žena kao domaćica, žena kao seksualni objekt, itd). Nametanjem takvih ideala, razvojem industrije ljepote i pornografske industrije, žena je uvjerena da je potrebno odbaciti stereotip majke i domaćice i prihvatiti novu ulogu žene kao utjelovljena seksipila. Tijekom godina, žene su počele imati sve veće pravo glasa, feminizam počinje jačati i ženska svijest počinje nešto značiti. Iako još uvijek situacija nije idealna i žena je nerijetko i danas „ona koja kuha i pere“ i ona koja predstavlja seksualni objekt, neke stvari se mijenjaju. Cijeloj situaciji doskočio je i 31-godišnji fotograf Eli Rezkallah iz Libanona koji je odlučio rekreirati reklame stare nekoliko desetljeća u nešto drugačijoj verziji. Eli je stavio muškarca u podređenu poziciju, u stereotipnu poziciju u kojoj je desetljećima živjela žena. Moramo priznati da je ovo jedna od boljih ideja koje smo vidjeli u zadnje vrijeme. Digao se glas protiv šovinizma i problem je predstavljen na potpuno drugačiji način.
Foto: Eli Rezkallah
