Kako izgleda jedan vaš radni dan? Otvarate oči na prvi prodorni zvuk alarma, uzimate mobitel u ruke? Pregledate Instagram, bacite oko na mailove, spremate se za posao, pa pokušavate u 10 minuta ubaciti doručak zajedno s meditacijom jer ste čitali da je to must have u vašoj jutarnjoj rutini? Probijate se do posla kroz standardnu gužvu, a na istom biste pak mogli ostati do zauvijek jer je lista zadataka i obaveza rupa bez dna? Jurite li potom i na kavu s prijateljicom koju usprkos svim dogovorima i trudu niste uspjeli vidjeti posljednja dva mjeseca? Ne smijemo zaboraviti, dok je čekate, svraćate u Zaru po onu haljinu što se neko vrijeme nalazi na vašoj wishlisti apetita debeljuškastog djeteta.
Nakon kave, vrijeme je za trening jer ljeto samo što nije. K vragu sve, ubacit ćete u dan i brzinski posjet supermarketu jer vaš hladnjak krasi nestašica avokada. A i on je, kažu magazini, must have. Na kraju dana, u krevetu prije spavanja pregledavate dnevne vijesti nakon kojih u vama počinje tinjati nervoza. Zaključujete kako je ipak bolje uzeti knjigu u ruke jer ionako dobrano kasnite s hit naslovima. A s njima u toku naprosto morate biti kako biste mogli sudjelovati u razgovorima s trendi ekipom u novom hit baru u centru petkom navečer.
Šturi je ovo prikaz svakodnevnog tempa mnogih od nas, a čak i ako se ne pronalazite u tom komadiću teksta, dovoljno je površno prelistati raznim publikacijama kako biste shvatili da smo se kao društvo malo pogubili. Vječna nas je jurnjava, često glorificirana, izmorila. Gutamo sve češće članke o tome kako suzbiti vječni umor, kako biti sretniji uz pomoć nekoliko jutarnjih mantri i istovremeno slažemo wishliste. Nove, svježe, u skladu s godišnjim dobima, raspoloženjima, događajima. Naglasak na novu kolekciju, na trendi, na još.
Desetljeća kulturološkog klesanja društva u svrhu potrošnje i tog ekonomski opjevanog rasta, učinilo nas je nezasitnima i nezadovoljnima. Bajno je razvijeno društvo usprkos najvećem standardu u povijesti depresivno, usamljeno, opterećeno egzistencijalnim krizama koje pucaju već s 25 i tinejdžerima koji prema statistikama vikendom radije ostaju kod kuće s Netflixom i mobitelom nego vani s društvom. Nekako smo uspjeli zatrpati sva područja svog života, od ormara do uma, što informacijama, što stvarima, no i dalje smo generacija koju ubija stres, koju na dnevnoj bazi muči anksioznost i koja podivljali ego hrani likeovima.
Nemojte nas krivo razumjeti, sami smo kao medij krivi po nekim točkama optužnice, no nemojte si ni uskraćivati kontrolu koju posjedujete niti se stavljati u poziciju žrtve jer ste baš u svakom trenutku vi ti koji od silnih sugestija svjesno odabirete ono što vas zanima i što bogatijim čini vaš život i um. Jasno, lako je izgubiti fokus u svom tom oceanu informacija, u silnom moranju i u definiciji uspjeha koju nam moderno društvo nameće. I baš zato je pažnje vrijedan pokret o kojem se sve više raspravlja.
Način života o kojem stoljećima pišu filozofi i mislioci, posebno oni istočnjačkog senzibiliteta, napokon je, čini se, u kolektivnom sluhu naišao na odobravanje. Sve se više ljudi okreće minimalizmu, i pritom ne mislimo samo na onaj u uređenju interijera. Minimalizam na svim područjima života stigao je kao logični odgovor na nezadovoljstvo modernim načinom bivanja i kao logičan civilizacijski korak dalje. Nakon imanja svega, mnogi su se poželjeli vratiti onome što je uistinu bitno, odnosno nematerijalnom bogatstvu. Nakon ekscesivnog gomilanja trendi krpica u high street trgovinama, slažu funkcionalnu garderobu. Nakon dupkom punih supermarketa i hiperproizvodnje, blago se okreću ka zero waste filozofiji, lokalnim proizvođačima i kupovanju isključivo potrebnih količina. Nakon vila i dekadentnih rezidencija, sve je jači pokret malih mobilnih kuća, digitalna detoksikacija i wellness su vodeći trendovi na području putovanja, a danskom Hyggeu ili pak švedskoj Fiki se svijet kolektivno divi.
Brojni zagovornici minimalističkog lifestylea tvrde kako im je izbacivanje suvišnog iz života oslobodilo prostor i energiju za osjećaj sreće. A čisti se baš sve – od ormara i interijera pa sve do bookmarksa na laptopu. Mantra manje je više stigla je nakon godina konzumerizma i postala je lifestyle o kojem se priča.
Poželite li krenuti jednostavnijim putem minimalizma, stručnjaci govore kako to možete činiti na razne načine. Možete, primjerice, početi s onim logičnim – poklanjanjem odjeće koju ne nosite ili pročišćavanjem bespotrebnih make up proizvoda i odbacivanjem gadgeta koji vam ne trebaju. Krenuti s čistkom možete i na konkretnijim područjima, poput eliminiranja nepotrebnih troškova i toksičnih odnosa. Slobodno možete reći ne obavezama koje vam predstavljaju zamor, kao i konstantnim notifikacijama na zaslonu mobitela te smatranju sebe žrtvom. Možete se probati ne žaliti jedan cijeli dan, prestati prokrastinirati i početi bilježiti svoje misli u dnevnik. Sve su ovo, naime, mali koraci na putu minimalističkog načina života kojim se nastoji postići veće zadovoljstvo i istinsko ispunjenje.
Usprkos tome što je stigao s brojim plusevima, kao i sve ostalo danas, i minimalizam je brzo naišao na kritike. One su većinom usmjerene na pokret kao isključivo privilegiju bogatih i licemjerstvo koje ide uz to, no bez obzira na ovakva mišljenja, vratili bismo se na onu svjesnost s početka priče. Naime, nitko ne kaže da moramo slijepo slijediti tuđe tumačenje minimalizma, niti moramo ogoliti svoje zidove, živjeti poput budističkih svećenika ili provesti ostatak života putujući busom po svijetu (premda ne bismo imali ništa protiv). Ali, osvješteniji način života u kojem se vodimo isključivo za vlastitim poimanjem sreće i bogatstva te osobnom definicijom duhovnosti, pitate li nas, ne zvuči nimalo negativno.
Foto: Pexels
