Nedavno sam vidjela fantastičan post na Instagramu: slika hipsterskog goblena na kojem je, otprilike, pisalo kako „mi“ idemo na psihoterapiju radi ljudi koji na nju ne žele ići uz opis „sve balkanske obitelji“ – ako te ovo na prvu nije upiknulo, možda ovaj tekst nije za tebe.
Ne kažem da nužno i ja imam problem sa svojom „balkanskom“ obitelji, ali zapravo, nemamo li svi? Ne kažem ni da su blagdani u prosincu potencijalno najstresniji period godine – ali, opet, nije baš da smo pod stresom tijekom ljeta, a još manje ako ga ne provodimo s obitelji. Jednostavno ima nešto u tome kada se po nekoliko dana, tjedana ili mjeseci ne vidiš sa „svojima“ i onda provedete 5 dana skupa. Najčešće sve pođe po krivu, makar si se veselio Božiću otprilike od zadnjega Božića. A možda je samo prošlo dovoljno dugo vremena da zaboraviš kako je izgledao i taj prošli Božić…
Nije stvar ni izbora hrane i pića, previše slatkoga, ljudi i druženja ili u 101 obavezi, već isključivo u granicama. Izgleda da je obiteljski ručak, nebitno je li šira ili uža rodbina, kao parlaonica za škakljive teme. Tada svi postaju Aleksandar Stanković, iako nisi u „Nedjeljom u dva“. Baš tada baka pita kad ćete se ti i partner više udati, roditelji krenu pričati o želji za potomcima, a neka lijeva teta ili ujna će se potruditi naglasiti uspjehe tvojih rođaka kako bi ti ponovno bio/la crna ovca obitelji. Možda se i potegne pitanje para jer si nezaposlen/a, slabo zarađuješ ili pak zarađuješ više od svih ostalih – ako si ne daj bože single, tebi je vjerojatno i najteže. Ne smijem zaboraviti ni one koji su uvijek najpametniji, najglasniji, najpričljiviji ili najpijaniji – e, ti nekako uvijek idu protiv svih tvojih uvjerenja, po deafaultu! Ti su oni koje zapravo ne želiš sresti i podsjećaju te na to da i u tvojoj obitelji, nažalost, postoje seronje.
Znaš kako to ide, ne smijem previše reći jer nikad ne znaš tko čita, ali primjerice, trebalo je proći dobrih 7-8 godina prije nego li se moj „hobi“ (novinarstvo!) počelo gledati kao posao. Nije bilo bitno jesam li volontirala ili zarađivala okej novce, vječito je to bilo „trošenje vremena za laptopom“, „posao od kojega nikad neću moći dobro zaraditi“, „svi ste vi prevaranti“. Onda je bilo i, naravno, dobronamjernih komentara oko toga kako bi se trebala oblačiti više ženstveno, manje ženstveno, više usko, manje usko, trebala bi nositi šminku, trebala bi se manje šminkati… i pritom se ponašati kao žensko, a ne biti ponosna na to što s 25 i dalje ne znam skuhati pošteni ručak. Ponekad se spominjao i taj fiktivni muž koji ima para (ali me neće htjeti takvu koja ne zna kuhati, premalo/previše se oblači i šminka, puno pije – srećom, zadnje sam prerasla sredinom 20-ih), a povremeno su u centru pozornosti bili i tuđi problemi s kilama, ponašanjem, parama ili alkoholom. Bili su jednako, ako ne i više neugodni, jer sam se s komentarima redovito nosila dobro – najčešće bezobrazlukom.
No kako smo stariji, valjda smo i mudriji pa shvatimo kako je, s obitelji prije svega, najbolje funkcionirati tako da kroz jedno uho uđe kroz drugo izađe. Oni su poput prijatelja koje nisi izabrao – tu su i ne možeš ih se riješiti, nekako ste povezani, ali realno, ne smiješ si dopustiti da se zbog njih osjećaš loše. Obitelj ti, zapravo, u nijednom slučaju ne smije biti razlog zašto se ne veseliš Božiću. Jer realno, Božić je zakon.
Iako je super hladno i nikad ne padne snijeg pa si u startu razočaran što nemaš prilike uživati u toj amerikaniziranoj verziji blagdana, period je kada si dozvoljavamo previše popiti i pojesti sva čudesa koja inače ne bismo jer sada imamo fiktivno opravdanje. Sve je lijepo ukrašeno i nekako se vrti oko toga da jedni za druge trebamo raditi lijepe stvari. Uz sve to, postoji i blagdanska depresija koja je karakteristična za kraj godine – a statistički sve veći broj ljudi je njome pogođen, prvenstveno radi stresa oko obaveza, rokova i novaca.
Upravo zato, ovim blagdanima ćeš dominirati samo ako ih dočekaš spremne, ako treba i s popisom obaveza. U redu je ne ići na obiteljska okupljanja ako ti se ne da ići jer nisi obvezan na ništa. Ne trebaš skuhati svečani ručak za obitelj ako ga ne znaš pripremiti jer je i naručena hrana jednako super. Isto vrijedi i za poklone koji ne trebaju biti skupi, već samo do srca. Ako ne misliš da su blagdani opravdanje za pojesti previše kolača, ne daj se pokolebati jer se za razliku od ostalih brineš o svom tijelu, a ako imaš problema s održavanjem „cool faktora“ kad popiješ koju čašicu previše, radije je preskoči. Nitko te ne može natjerati da kitiš drvce ako ti je to trošenje vremena, izbjegavaj teme religije i politike – ne jer si glup, već jer nisi šupak – i pusti ih da se svađaju do preksutra ako treba, tako da upališ Netflix i uživaš u novoj epizodi najdraže serije.
Jednostavno je, zaista. Svi prolazimo iste stvari, samo u pomalo drugačijim ulogama, pa prije nego podivljaš i pošalješ ih tamo gdje im (ni)je mjesto, sjeti se da uvijek možeš duboko udahnuti, odraditi trening ili naprosto maknuti se. Priprema, pozor – blagdani!
Foto: Unsplash
