Obožavatelji Eurosonga diljem Europe su složni – Hrvatska je najveće iznenađenje ovogodišnjeg natjecanja. Otkako se Baby Lasagna isprofilirao kao najveći favorit na Dori, Hrvatska se počela rapidno penjati ljestvicama eurovizijskih kladionica. Izlazak njegovog spota za pjesmu “Rim Tim Tagi Dim” bio je dovoljan da nas lansira na visoko treće mjesto, a ubrzo nakon finala Dore postali smo glavni favorit za pobjednika. Eurosong u Zagrebu, hrvatski izvođač kojeg s oduševljenjem sluša cijela Europa, sve je to preko noći postalo itekako moguće. Naše nade su se probudile po prvi put u trideset godina i teško je ne postaviti pitanje – zašto tek sad?
Hrvatska se kao samostalna država natječe na Eurosongu od 1993. godine, a među top pet finalista se našla svega tri puta. Tri najbolja plasmana osigurale su nam pjesme Maje Blagdan, Danijele Martinović i Doris Dragović, redom veliki hitovi s kraja 90-ih, a čini se kako nas je od tada polako počela napuštati naša eurovizijska sreća. Do 2007. smo redovito bili u finalu, iako s nešto slabijim plasmanom, da bi zatim naš prolazak u završnicu natjecanja postao više iznimka nego pravilo. Pojedini su nastupi uspjeli privući pažnju publike, ali ni približno u razmjerima u kojima je to pošlo za rukom Baby Lasagni.
Je li Baby Lasagna zaista najbolji, najoriginalniji i najtalentiraniji glazbenik kojeg Hrvatska trenutačno može ponuditi europskoj publici? Vjerojatno ne. No ne smijemo zaboraviti da Eurosong nije internacionalni pandan “The Voiceu” ili sličnom natjecanju. Na Eurosongu karizma, vizualni identitet i poruka nerijetko znaju prevagnuti u odnosu na vokalne sposobnosti. Dakle, glazbeni talent vas neće spasiti ako niste pomno razradili koncept svog nastupa i uspješno vizualno zaokružili cijelu priču. Ne, to ne znači da nužno morate imati četu od dvadeset plesača oko sebe, krinolinu i divovska krila (uvijek se natječe taj jedan s krilima). Prošlogodišnja pobjednica Loreen bila je na pozornici potpuno sama, njezina koreografija i kostim bili su jednostavni, ali dojmljivi, te su savršeno podcrtali emocije koje je željela prenijeti pjesmom. Imamo i sjajan primjer iz susjedstva, Mariju Šerifović, čije je klasično crno odijelo u pobjedničkoj izvedbi “Molitve” bilo puno veći “statement” od većine ekstravagantnih kostima kakve u pravilu biraju kandidati na Eurosongu.
Međutim, “Rim Tim Tagi Dim” nije emotivna balada već energična numera zaraznog ritma i humorističnih stihova koji kriju ozbiljnu društvenu poruku. A spot za pjesmu potvrdio je eurovizijskim fanovima da Lasagna shvaća kakvim je vizualima treba popratiti. Problem iseljavanja mladih iz Hrvatske provukao je kroz tradicionalne istarske ruralne elemente – od običaja do ambijenta i nošnji, a kadrovima koji se brzo izmjenjuju naglasio je dinamiku pjesme. Čini se kako su se apetiti eurovizijske publike zadovoljili i njegovim nastupom na Dori, koji zadnjih dana ne prestaje kružiti TikTokom. “Rim Tim Tagi Dim” je otpočetka imao veliki viralni potencijal, što je posljednjih godina na Eurosongu velika prednost. Fanovi Eurosonga vole dramu i show, vole zabavne koreografije i “catchy” refrene, ukratko – sve ono što ima sposobnost zavladati TikTok algoritmom.
Baby Lasagna je pronašao dobitnu formulu za eurovizijsku pozornicu i zaslužuje svaku pohvalu, no moramo se zapitati zašto baš niti jedan hrvatski nastup, još od zlatnog doba Dore, nije bio niti blizu ovakvim prognozama. Kako je moguće da unatoč velikom broju prijava (ove godine ih je bilo dvjestotinjak) na Dori iz godine u godinu gledamo toliko zaboravljivih nastupa – čast iznimkama. Kako je moguće da je Baby Lasagna, aktualni favorit za pobjedu na Eurosongu, žiriju Dore bio tek prva rezerva? Koliko još Baby Lasagna imamo u Hrvatskoj, a da nikada nisu dobili priliku da se predstave široj publici? Problem nije u glasačima na Dori, oni su ove godine potvrdili da itekako prepoznaju potencijal za uspjeh poklonivši Baby Lasagni više glasova nego svim drugim kandidatima zajedno. Regionalni žiriji također su mu se većinom priklonili kada su shvatili da je njegova pobjeda jedini logičan ishod. Dakle, u pitanju je očito selekcijski propust i nerazumijevanje Eurosonga kao natjecanja 21. stoljeća. Koliko nam je još “rezervi” moglo donijeti barem solidan plasman na ranijim natjecanjima nećemo nikada saznati, no ovogodišnji scenarij mogao bi nam biti ozbiljna lekcija te nas motivirati da počnemo preispitivati način na koji biramo svog predstavnika.
Foto: Renato Branđolica/HRT, Instagram
