Put iz Zagreba je trajao 20-ak sati, ali nisam to doživio toliko tragično s obzirom na to da je adrenalin koji me cijelim putem držao nadvladao strah od tako dugog putovanja, kakvo do tada nisam bio iskusio. Kako sam na forumima prije puta čitao, a i čuo savjete poznanika, razina higijene na Kubi je dosta upitna, stoga sam se naoružao kilometrima toaletnog papira i svega na čemu je pisao antibakterijsko te krenuo u šarenu kubansku avanturu.
Prije posjeta Kubi sam mislio kako je moja odjeća najšareniji miks koji mogu zamisliti, ali Kuba je sve to i još na kvadrat. Toliko zanimljivih detalja, kombinacija boja, oblika i ljudi iz cijelog svijeta – zaista poslastica za sva osjetila. Glazba je na svakom uglu, pogotovo noću, kada veliki broj barova i restorana preferira live bend, tako da je nakon večere i nekoliko Cuba libre ili Pina colada (zaista je dovoljno samo nekoliko jer se tamo ne štedi na rumu) znalo biti zanimljivo sve do jutarnjih sati.
Iako siromašna zemlja gdje se živi potpuno drugačije nego kod nas i gdje su nama vrlo dostupne stvari zaista luksuz, ono što me se najviše dojmilo su upravo Kubanci, koji su toliko susretljivi i pozitivni da se stvarno u svakom trenutku osjećate sigurno i dobrodošlo. 24 sata dnevno su svi na ulicama i u bilo koje doba dana ili noći je živo i zanimljivo.
Trgovine su vrlo oskudno opremljene i često se svode na svega nekoliko osnovnih namirnica, a da ne govorim o buticima s odjećom koje se mogu prebrojati na prste dvije ruke. Kubanci odjeću najčešće dobivaju od svojih prijatelja ili rođaka koji žive izvan Kube, pa tako na ulicama možete vidjeti pregršt različitih stilova ili čak jednako odjevene ljude. Moram priznati da me je muški dio kubanske populacije modno ugodno iznenadio jer unatoč silnom siromaštvu i nedostatku mjesta za shopping, zaista se trude izgledati moderno i zanimljivo.
Hrana je ono na čemu zaista nismo štedjeli jer smo htjeli u potpunosti doživjeti i gurmanski aspekt Kube. Na jelovnicima su tako svakodnevno bili jastozi ili škampi, koji su vrlo jeftini i vrlo ukusni, kao i riža na milijun načina. Kad je pak riječ o liquid food, na meniju su svakodnevno bili flaširana voda i kokteli koji su također smiješno jeftini, no obilati i puni alkohola. Bez imalo sumnje, dva koktela su sasvim dovoljna da tečno progovorite španjolski.
Kubu smo proputovali od Havane do Santiaga te na toj ruti posjetili i nekoliko zanimljivih turističkih gradova, i to uglavnom u prepoznatljivim oldtimer taksijima koji su specifični za Kubu i koji krase skoro svaku razglednicu. Naravno, svaki put smo nekako uspjeli završiti u najmanjem taksiju, tako da su s nas šestero na +30 putovanja od nekoliko sati trajala cijelu vječnost. Ali sve se to naposljetku ubraja u čari Kube. Uz gradove, obišli smo i nekoliko plaža koje su pravi raj na zemlji. Tirkizno more, bijeli pijesak i palme, baš onako kako gledamo na televiziji.
Sada, kada se s odmakom prisjećam Kube i svega što smo doživjeli, naučili i spoznali, mogu zaključiti jedino to da je zemlja koju definitivno vrijedi posjetiti želite li odmor, avanturu ili inspiraciju. Tome je tako i zato što, nažalost, vrlo brzo više neće biti ono što je nekad bila i po čemu je svi poznajemo.
