Možemo se složiti kako je glazba uvijek bila ono nešto što pokreće, spaja i inspirira ljude; one koji ju stvaraju, ali i one koji ju konzumiraju. Kada svim blagodatima koje note nose, pridodamo dašak posebnosti i nešto drugačijeg te neobičnijeg ritma, kao rezultat imamo savršene melodije koje će nas zauvijek osvojiti.
Aklea Neon je ime iza kojeg se krije mlada i nadasve specifična kantautorica koja u svojoj glazbi vrlo uspješno spaja afro soul ethno harmonije. Ono po čemu se definitivno izdvaja iz mase je specifična melodioznost, no i karizmatičan izgled popraćen sjajnim talentom i pričom. Aklein debitantski singl ‘Da mi je’ snimljen je u Londonu, dok je za kadrove spota zaslužan daleki Brazil. O tome kako je sve počelo, odakle crpi inspiraciju te kako to da se je odlučila baš za ovaj neobičan stil glazbe, porazgovarali smo s Akleom, a u nastavku vam donosimo što nam je sve otkrila.
Tko je Dorotea?
Dorotea je jedna žena gazela (smijeh), ta glazbena obrada High5-a me obilježila, ali ne mogu reći da ne rezonira s onim što jesam, iako bih rekla da sam i vučica. Volim zavijati, ali još više pjevati i svirati. I putovati! Tako da bi me riječi putujući one-woman-show nekako najbolje okarakterizirale. A zašto one-woman-show? Jer nastupam sama s jednom rukom na gitari, drugom na midi controlleru, nogom na pedal looperu i glasom, ključnim sastojkom. Sve ove elemente onda u nastupu uživo slažem jedne na druge i stvaram pjesme na licu mjesta.
Imaš vrlo specifično umjetničko ime, sigurna sam da iza njega stoji neka sjajna priča?
(smijeh) Stoji, ali odlučila sam ju sačuvati za sebe. To je moja mala tajna. Mogu samo reći da sam ga dobila na poklon od nekog tko me dobro zna.
Glazba koju stvaraš je vrlo posebna, kako to da si se odlučila baš za takve specifične harmonije?
Hvala ti, lijepo je čuti ovakvu povratnu informaciju, no meni takav izričaj dolazi prirodno, a kada bih mu trebala dati ime bilo bi afro-soul ethno-beats. Volim puno ritma i plemenskih momenata. Uvijek ubacim neki mantrički dio jer je tako organski i jednostavan je za ponavljati pa lako povezuje s publikom, a cilj nam je svima na kraju osjećati se dobro skupa. Grupna energija je transformativna – na neku gažu možeš otići osrednje raspoložen, a vratiti se ekstatičan. Naelektrizirati ljude, to volim.
Pjevaš na nekoliko jezika, kako je došlo do te odluke?
Pjevam na hrvatskom uglavnom, no u mojim NeonOn Sessiona na YouTubeu, ima i španjolskog i engleskog. Zapravo pišem pjesme onako kako se i izražavam u svakodnevici, u mom prvom singlu koristim riječ ‘keeper’ i zbunjujem ljude po radijskim eterima (smijeh).To su neke riječi koje su uplivale u naš jezik, anglizmi za koje nema zamjene pa mi prvi dođu i ne branim se od njih rukama i nogama. No na hrvatskom se jeziku stvarno najljepše izražavam, to je jezik na kojem živim. Na njemu mi baka tepa i na njemu mi je prvi put netko rekao ‘Volim te’. Takve stvari se urežu, bliske su, sljubljene s onim tko ja jesam. A hrvatski je sam po sebi tečan i pjevan i vrlo poetičan. Puno naših kantautorica odlučuje se za engleski, razumijem ih, i ja slušam većinom glazbu iz vana, tržište je puno veće, pristup glazbi progresivniji, kvaliteta nemjerljiva. Ali mene prilikom stvaranja vuče naš, nisam purista, kombiniram jezike, kao i u životu, ionako je većina klinaca bilingvalna. Razumijemo se, globalni smo suseljani.
Sjećaš li se svojih prvih glazbenih koraka? Je li glazba s tobom od malih nogu?
Već od šeste sam bila u osječkom dječjem zboru Zumbići, a s vokalnim ansamblom Brevis sam proputovala svijet i zavoljela te grupne moćne harmonije kojima i sada rado sama stvaram uz pomoć loopera, da se nisam preselila u Zagreb još uvijek bih pjevala s tim curama. S njima sam dijelila pozornice u svim dijelovima svijeta od Kine i Kanada do prestižnog newyorškog Carnegie Hall-a- Prvi smo hrvatski zbor koji je tamo pjevao i preponosna sam na taj trenutak. Preseljenjem sam počela gravitirati samostalnom glazbenom izričaju i prije nepune dvije godine sam se dovoljno odvažila da dam otkaz i u potpunosti se posvetim stvaranju glazbe. U tom sam se trenutku osjećala kao da ponovno startam, nije mi pomogla niti Osnovna glazbena škola koju sam završila za gitaru, prsti i žice su se morali ponovno upoznati, ali sad smo si bff-s. 🙂
Imaš li glazbene uzore, i ako da, koliko su utjecali na tvoj glazbeni izričaj?
Naravno, najbolje učimo oponašanjem, svjesna sam toga i volim imati soundtrack za svaki trenutak u danu pa slušam štošta od duba, rootsa i soula do psy-trancea. Uvijek mi prva padne na pamet mama neo-soula Erykah Badu i cijela soulquarians ekipa. Od nje sam naučila mantru ‘vjeruj u sebe’ i čula tako jednostavne, a nevjerojatno groovy stvari, od kojih većina nastane kroz spontanu improvizaciju, što kroz zadnju godinu često prakticiram u jam sessionima ili bubnjarskim krugovima. Obožavam Kayu project, Merkabu, Chancha via Circuito i Nicolu Cruza iako ne znam u koji žanr bi ih uopće stavila. Ma nadžanrovski su, to je ta neka ethno electro glazba koja putuje i transformira se iz takta u takt. Budućnost glazbe! A definitivno najdraži album 2018. mi je Bittersweet vol.1 od dvije psihodelične hip-hop ženske glave koje umjesto zlatnih lanaca oko vrata nose kristale, zovu se Oshun. Sve rime znam napamet i za mene su djelotvornije od molitve – baš osnažuju. Rising Appalachia ne smijem zaboraviti, isto dvije osviještene žene, i Ibeyi i Femina – sve neki afro folk soul prizemni zvukovi, prizivanje predaka, pletenje pletenica, šuštanje šušarki i te stvari.(smijeh)
Kako publika u Hrvatskoj reagira na tvoju glazbu?
Odlično, stvarno. Prvo, zanimljivo im je što sam jedna na sceni, a napravim toliko zvuka. Kada ih tako namamim, ostaju jer imam specifičan zvuk, pa me ili gledaju kao eksponat na izložbi ili uhvate ritam i njišu glave, a oni odvažniji i bokove. U svakom slučaju imam njihovu pažnju. I uvijek napravimo lijepu razmjenu. Svaki grad koji sam posjetila do sada je stvarno dobro reagirao, volim upoznavati ta mala alternativna plemena, a Hrvatska ih je puna kao i susjedne zemlje. Tako da svuda poželim ostati još barem dan duže jer se odmah osjećam kao kod kuće.
Što se krije iza tvog recentnog singla ‘Da mi je’? Što te je inspiriralo za njegovo stvaranje?
‘Da mi je’ je pjesma o ljubavi preko sedam mora i sedam gora, a kod mene se između našao i ocean. Danas su veze na daljinu realnost pa je i mene jedna uhvatila u tu slatko-gorku spiralu. Zaljubila sam se u nomada koji putuje svijetom i iz te odvojenosti nastala je najljepša glazba i najiskreniji tekst, a iz ponovnog susreta najljepši video. Audio je snimljen u Londonu, a video u Brazilu. Jer me Španjolac o kojem pjevam pozvao da mu se pridružim na putovanju, samo što je moj princ umjesto konja imao motor pa sam se ja, koja nikad do tada nije sjela na jedan, odvažila otići i s njim tri tjedna putovati brazilskom obalom – u starkama, bez zaštite od kiše i s laptopom koji je otkazao treći dan, ali bolje da to sve vidite u spotu ili vlogovima s putovanja u playlisti na mom Youtube kanalu. Jer nekad niti ja ne vjerujem što smo sve prošli, dok to ne vidim na ekranu. Dođe mi da si dam peticu. (smijeh)
Što te generalno inspirira?
Inspirira me kada se dovedem u ono zlatno stanje u kojemu na sve gledam kao na čudo. Tipa osvijestim da šetam po rotirajućoj kugli i to mi bude nevjerojatno. Sprijateljujem se s vješticom u sebi kako bi što češće vidjela da je svijet pun magije. Inspirira me kada vidim ljude koji žive autentično, nomade koji prkose normama društva, ženama koje isijavaju ljepotu, a nemaju ni trunke šminke. Inspirira me jutro i fina kava s prijateljicama kada niti jedna ne žuri i nova glazba, a najviše kad me grli netko koga volim. Ljubav prije svega. Šalila sam se sa Španjolcem da od WhatsApp razgovora možemo izdati knjigu poezije.
Baviš li se isključivo glazbom ili imaš još neke skrivene talente?
Obožavam plesati, kad god i gdje god imam priliku. Demonstriram to i na svakom nastupu uživo, nekad do te mjere da pustim loop i odem se u publiku isplesati. (smijeh) Znam raditi i one narukvice prijateljstva. Znam motati kablove kako spada. Kuhanje jedino, nikako da savladam.
Gdje te možemo čuti u budućnosti?
U Zagrebu ću u trećem mjesecu imati dvije svirke, KSET i Vinyl, tako da se vidimo brzo, malo ću i do Beograda i Novog Sada promovirati ‘Da mi je’, a do tada će Undular production pripremati drugi singl koji idem snimiti idući tjedan u London. Karte su već kupljene i za neka prekooceanska putovanja, ali prije toga dovršavam cijeli album. Ovog ljeta me nećete moći zaobići. Vidimo se na festivalima… svima! 😉
Foto: Mislav Mesek, Instagram
