Prvo smo naišli na remiks The Weekndovog hita I Feel It Coming koji je bio uron u čiste osamdesete. Potom nismo mogli odoljeti singlu This Is What You Came For Calvina Harrisa i Rihanne, također remiksiranom u stilu ere natapiranih šiški, širokih ramena i zvuka sintesajzera.
U međuvremenu, modne su nas piste (ponovno), posljednično i high street trgovine, navikle na siluetu koja je onima rođenima na pragu 21. stoljeća predstavljala nešto novo, a starijima povratak u dane mladosti, pa i djetinjstva. Ne treba zaboraviti kako smo dotad već dobrano bili navučeni na možda najveću (aktualnu) odu osamdesetima, seriju The Stranger Things. U jeku ovog nostalgičnog pogleda u prošlost, jedan je mali val pop pjesama remiksiran u stilu, pogađate, osamdesetih, odnosno glazbenog stila koji je danas prva asocijacija na ovu eklektičnu eru, postao trend koji se živahno počeo kotrljati YouTubeom, više-manje oduševljavajući sve koji na njega stisnu play. I ne jenjava. Retro obrade koje aktualne pop hitove pretvaraju u pjesme koje bismo lako mogli pomiješati s autetničnim hitovima iz 80-ih, sa sinkopiranim ritmom sintizajera, saksofonom i ostalim prepoznatljivim folklorom, postale su hit. Niša je zaživjela toliko da je dobila i svoju Wikipedia stranicu, a pionir žanra, ako ga tako uopće možemo tako nazvati, je kanadski producent i YouTuber Tronicbox. Nije trebalo čekati dugo da ovi remiksevi zaintrigiraju i druge producente, pa se danas na kanalima Sainta-Laurenta, Calluma Warrendera ili pak Jakea Ziggityja Stevena mogu pronaći snimke čiji se pregledi broje u tisućama, pa čak i milijunima, a koje donose Justina Biebera, Lady Gagu, Arianu Grande ili Brunu Marsa u potpuno neočekivanom i dosta zabavnom izdanju. Mnogi su se zakačili na ovaj retro val koji prate i vizuali u maniri VHS kazeta, a kritičari i mediji ga opisuju kao “čudnovato sjajan” povratak u “slatke, plitke i veličanstveno plastične” osamdesete.
Uistinu, nostalgija je zgodna, sveprisutna pojava i osjećaj na koji se volimo kačiti poput pčela na tučak. Gotovo smo sigurni da ne postoji generacija kojoj nije usred nekog razgovora pobjegla ona “u naše je vrijeme bilo bolje”, i gotovo smo sigurni da mišljenje o tim nekim davnim boljim vremenima kreiramo na osnovi selektivnog pamćenja, odnosno činjenice da loše momente jednostavno zaboravljamo. Jednako je tako jasno i da mlađe generacije (kojima pripadaju i neki producenti zaslužni za ove obrade) koje su o osamdesetima, tim manje opterećenim i radosnijim godinama, slušale od roditelja i YouTubea, njima fascinirane, kao što je svaka generacija dosad imala eru koja ih je oduševljavala. Bilo da je riječ o kolektivnoj nostalgiji koja nas je nakon devedesetih odvela u osamdesete ili manjku inspiracije koji uvijek vodi direktno u prošlost, ovi su remiksevi jednostavno vraški zabavni, vješto i profesionalno napravljeni, što čini veliki dio njihove popularnosti. Volite li ovaj “plastičan” zvuk osamdesetih, uživajte u nekoliko genijalnih obrada koje vam donosimo u nastavku.
