Zalutate li na Instagram profil Andreija Lacatusua, vrlo lako će biti zaključiti kako je riječ o fotografu specijaliziranom za arhitekturu. Redovi su tu pročelja zgrada, nizovi prozora, ulaza i inih urbanih momenata koji čine minimalistički i oku vrlo ugodan profil rumunjskog umjetnika.
No, Instagram o kojem pričamo i pripadajuće fotografije nisu bile krucijalni razlog medijske pažnje koja se u posljednje vrijeme nakuplja na imenu ovog samoukog digitalnog umjetnika. Razlog tome je intrigantna serija fotografija, odnosno 3D rendera koji prikazuju neki budući trenutak u kojem je svijet, to jest, čovječanstvo, napustilo društvene mreže. Stavljajući natpise društvenih mreža poput Facebooka, Pinteresta, Instagrama, Twittera te Tindera u kontekst neke oronule, stare i napuštene radnje, umjetnik je uspješno dirnuo pravu žicu kod mnogih. Andrei se u seriji Social Decay uspješno poigrao s percepcijom (ali i Photoshopom, Autodeskom 3d i V-Rayjem) i potaknuo misao o nekom imaginarnom kraju za koji je neminovno da će se kad tad dogoditi, koliko god to u ovom trenu, kada su se društvene mreže uvukle u naše živote i kreiraju njegove mnoge aspekte, zvučalo nerealno. Napušteni i potrgani natpisi u potpunom su kontrastu s trenutnom snagom društvenih mreža, a govorimo li o umjetnosti u službi buđenja nekih škakljivih, pa čak i još neosviještenih pitanja, Andrei Lacatusu je obavio dosta dobar posao.
O ovoj su seriji pisali mnogi svjetski mediji, i to ne čudi jer ona budi neka realna pitanja, poput „koliko dugo će ovi duboko integrirani brendovi zapravo biti relevantni i aktualni“. Što bi to novo i sjajno moglo doći i zamijeniti svakidašnji Google, u zaborav baciti nikad popularniji Instagram? Što bi se to moralo dogoditi da Facebook i Twitter budu stvar prošlosti, a ne nešto što toliko snažno utječe na naše svakodnevice? Na odgovore ćemo morati pričekati još neko vrijeme, ali oni će neminovno stići. Svaki proizvod ima svoj životni ciklus, pa tako i Google, Facebook i Twitter. A u fazi rasta se baš nijedan proizvod dosad nije našao zauvijek.
Foto: Andrei Lacatusu
