Sve je započelo kroz igru, samostalnu igru uz maštu. Prvi susret s crtaćim materijalima dogodio mu se s navršene 3 godine u razdoblju kada je kretao u vrtić, a danas je igračke zamijenio bijelim papirom koji mu predstavlja poziv na slobodu izražavanja. Da bi postao ilustrator, Nikola Grabovac (poznatiji pod umjetničkim imenom Ahro), prije svega trebao je postati dobar crtač kojem je ilustracija danas nova verzija umjetnosti.
Iako ima svega 20 godina i još uvijek nema epske priče u svojoj karijeri, Nikoline sanjive ilustracije govore kao da je proživio dva života i iza sebe ostavio brojne priče i iskustva iz kojih crpi najviše inspiracije. Svoje emocije pretače u umjetnička djela i oslikava svoje strahove, postignuća, propitkivanja pravila i društvenih normi u fiktivne likove. Miks nadrealizma, zagonetnosti i raznovrsnost koju možemo vidjeti u svakom Nikolinom potezu olovkom daje poseban šarm njegovim ilustracijama. Iako je po struci grafički dizajner i trenutno studira na Akademiji likovnih umjetnosti, smatra da ga obrazovanje ne definira nužno kao umjetnika, već mu samo pomaže izgraditi tehniku i posložiti sklop razmišljanja. Umjetničko ime Ahro koristio je kao svoj potpis još prije nego što je znao napisati svoje ime, kao dijete, a danas za njega ima osobnu simboliku očuvanja mašte i djeteta koje živi u njemu. Karizmatičan, ambiciozan i radišan, to su tri riječi kojima možemo opisati ovog mladog ilustratora koji udiše i živi umjetnost punim plućima. Zbog svog vrlo otvorenog uma i sklonosti eksperimentiranju, shvatio je da ne želi biti unutar jednog područja umjetnosti, pa ga nerijetko možemo vidjeti kako se bavi litografijom i slikanjem portreta u sklopu Akademije.
Imaš li recept po kojem izrađuješ ilustracije od ideje do finalnog proizvoda?
To ovisi o puno faktora. Najbolji recept za bilo koju vrstu kreativnog posla su ideja, istraživanje i prikupljanje informacija pa tek onda rad. Ako se radi o ilustraciji za koju želim da ima jasan i moćan koncept onda provedem više vremena razmišljajući nego crtajući. Rijetko kada unaprijed skiciram stvari jer kada dobijem ideju želim ju što prije izrealizirati, a u procesu rada mijenjam likovne komponentne. Proces je najbitnija sastavnica kreativnog rada.
Ne zadržavaš se samo u jednoj grani umjetnosti i jedini fokus ti nije na ilustracijama. Između ostalog baviš se grafikom i dizajnom, na kakvim projektima si radio do sada izuzev ilustracija?
Radio sam na raznovrsnim projektima i to ne samo crtačkog tipa. Osim ilustracije i grafike bavim se i dizajnom. Vodio sam kreativne radionice s djecom što je bilo poprilično zahtjevno, ali naučio sam ponešto iz toga. Nedavno sam napravio grafiku u sklopu projekta “12 grafičara-12 pjesnika” koja je bila izložena u čitaonici Vladimira Nazora.
Većina umjetnika kaže da su na njih i njihovo razmišljanje značajan utjecaj imali određeni umjetnici u čijem smjeru si naposljetku i krenuli. Da li je bilo jednako i u tvom slučaju?
Naravno da ima velikih umjetnika koji su utjecali na mene, ali ne dopuštam nečemu što me na prvu zadivi ili mi se svidi, da me definira. Pametnije je uvijek “kopati” po svojim idejama, ilustrirati iz svog iskustva jer to poznaješ najbolje.
Što te opušta i daje ti energiju za kreativno stvaranje?
Kako kada. Volim glazbu, jer mi daje energije i elana. Ponekad volim tišinu da mogu razabrati vlastite misli. U svakom slučaju, kava je dobro došla. Ne doživljavam proces ilustriranja kao hladno sjedenje za stolom dok ti kičma ne utrne. Non-stop se krećem, razmišljam, ali dok ne budem zadovoljan, ne stajem.
Kao što je vidljivo po tvojim radovima, ne koristiš samo jednu tehniku crtanja, već dosta eksperimentiraš s različitim alatima, kako to?
Da, koristim stvarno svašta. Zadnja serija radova je bila crtana tušem i digitalno dorađivana na računalu. Volim široku paletu mogućnosti, zato ne shvaćam ljude koji po 20 godina crtaju isto. Mene ne definira crtež, ja definiram njega.
Uspijevaš li konkurirati na tržištu s obzirom na to da je umjetnost ponekad teško monetizirati?
Nije mi to jedini izvor zarade, ali polako počinjem zarađivati kroz ilustriranje. Ponekad je teško jer, baš to, ljudi ne shvaćaju koliko je truda uloženo u to i baš zato mislim da danas bez društvenih mreža teško možeš uspjeti ili se probiti jer one pružaju mogućnosti virtualne i viralne platforme, sve informacije su vrlo dostupne i brzo cirkuliraju. Naravno, cilj mi je jednoga dana izgraditi život na onome što volim, a to je umjetnost.
Imamo dva tipa slikara i umjetnika – oni koji završavaju svoju umjetninu u jednom navratu i oni koji vole uzeti po nekoliko dana i čekati da im dođe trenutak za nastavak. Koji si ti tip?
Ovisi, ali najčešće ga nastavljam po nekoliko dana. Ponekad je dobro pustiti da vrijeme odradi svoje, tako i percepcija o onome što radiš se mijenja. Uvijek mi sine neka dodatna ideja. Po prirodi puno razmišljam pa uvijek uzimam puno mogućnosti u obzir. Iz iskustva mogu reći da su mi najbolji radovi oni kojima sam posvetio puno vremena jer su rađeni s dušom i uz puno pozornosti.
Postoje mjesta na koja dođemo i crpimo inspiraciju, dopustimo da nas prožmu emocije i samo postojimo i stvaramo. Imaš li ti svoje mjesto za skupljanje inspiracije?
To može biti bilo koja okolnost ili okolina, ponekad iz bizarnih situacija izvlačim najbolje. Zadnjih godinu dana me ispunjavaju prijatelji, ljubav i sreća.
Kako izgleda tvoj radni stol na kojem crtaš, jesi li u kreativnom kaosu ili si pedantan kao što su i tvoje ilustracije?
Definitivno sam po tom pitanju tipičan umjetnik, kreativni kaos. Dok crtam, brzo razmišljam pa ostavljam stvari po svuda. Bilo je prolijevanja, gubljenja i svega, ali trudim se da prezentacija bude uredna jer time dajem dojam organiziranosti i truda. “Nikada nemoj izlagati ili prodavati ono što sam ne bi kupio”, to je ono čime se vodim. Radni prostor mi je često krcat, ali po pitanju umjetnosti sam često perfekcionist. Jedna prijateljica me nedavno nazvala umjetnikom koji dizajnira crtež.
Promatrajući tvoje radove primijetila sam da si izrazito emotivan i ne libiš se pokazati svoje strahove, ljubav i slabosti kroz ilustracije. Što želiš postići i kakvu emociju izazvati kod ljudi koji upijaju tvoje crteže?
Generalno, želim da ljudi osjete barem djelić onoga što osjećam i ja, da prenesem neku misao ili ideju. Želim da moje ilustracije potiču ljude na vlastito kreativno izražavanje, da vjeruju u sebe. Uvijek ilustriram iz srca i na neke radove sam znao i plakati dok sam ih radio jer bih uspio emociji dati oblik.
Ilustracija Mravi
Od svih radova koje si napravio, postoji li „tvoje najdraže dijete“ za koje možeš reći da si najponosniji, a da ujedno ima određenu simboliku i značenje za tebe?
Mislim da mi najdraža ilustracija mora biti naziva “Mravi” iz 2017. koju sam radio za naslovnicu časopisa “Skica” u sklopu broja “Umjetnost suradnje”. Morao sam nekako vizualno objasniti pojam suradnje koja je neizbježan faktor ljudskog djelovanja. Odlučio sam se za mrave koji žive unutar sistema, a zajedno su jači. Mravi se međusobno naslikavaju što je u prenesenom značenju prikaz simultanog stvaranja i egzistencije. Uzajamno povjerenje. Poanta je ta da smo zajedno jači.
Kada smo već kod zajednica, surađivao si s mnogim umjetnicima iz različitih branši i to na različitim projektima, možeš li izdvojiti onaj najdraži?
Najdraži projekti su mi uvijek oni s ljudima koje volim, koji su mi bliski. Jer nema tenzija, i ona socijalna barijera je već svladana. Prošle godine sam surađivao s modnim brendom DeLight za koji sam radio digitalne fotokolaže na temelju fotografija arhitekture koje sam fotografirao. Bio mi je veliki izazov baviti se fotografijom, pogotovo jer sam po tom pitanju uglavnom samouk. Uskoro planiram s jednom meni vrlo dragom osobom započeti projekt koji će promijeniti sve. Pozitivna stvar je ta da umjetnost u meni guši introverta.
Pristaješ li raditi na projektima koji nisu u skladu s tvojim stilom i razmišljanjima?
Naravno da ih je bilo, ali uvijek pokušavam svemu pristupiti otvorenog uma i sagledati situaciju realno. Ponekad je sve stvar pozitivnog kompromisa. Umjetnost je kao i život, ponekad te se stavi u iznenadnu situaciju kojoj moraš naći rješenje. Obično najviše zazirem od stvari o kojima najmanje znam, ali nakon što se upustim u to i naučim, odjednom postane lakše.
Osim ilustracija primijetila sam da oslikavaš i majice, je li i to isto jedna od vizija umjetnosti u kojoj si se jednostavno želio okušati ili si odlučio ozbiljnije se time pozabaviti?
Svidjela mi se ideja oslikavanja nečega što ljudi nose svaki dan. Unošenje umjetnosti u nešto svakodnevno. Iz toga se prošlo ljeto razvio projekt “Ljeto na majici” s tipičnim ljetnim frazama i motivima. Osim toga, oslikavao sam svoje majice jer zašto bi kupio nešto što svi već imaju, ako to mogu napraviti sam, a da bude originalnije. Po pitanju mode nisam baš ekstravagantan jer se ti procesi odvijaju u mojoj glavi, ali volim tu i tamo ubaciti nešto originalno u odjevnu kombinaciju.
Za pojedine crteže mogu reći da mi naginju ka nadrealizmu, da li je to puka slučajnost ili namjera?
To je namjera, tako je. Volim umjetnost koja je nejasna na prvu pa da onda tek kasnije, kroz razgovor ili pojašnjene shvatiš poantu.. Sviđa mi se i što različiti ljudi različito tumače moje radove.
Uz svakodnevno izmjenjivanje ljudi (jer umjetnost sama po sebi ne može biti potpuno autonomna), katarzično proživljavanje emocija tijekom svog stvaralaštva, sve osmjehe i suze koje ti je umjetnost donijela, koje su ti najdraže stvari u ovom poslu, a koji su izazovi koji ti se postavljaju?
Najteži dio je zapravo odnos s ljudima jer umjetnost ne funkcionira bez socijalne komponente. S druge strane, svima nam treba dobar feedback za obavljeni posao i to je jako bitno. Najviše volim ono zadovoljstvo nakon obavljenog posla, kao mini pobjeda koju osjetiš kad si u nešto uložio puno truda pa se konačno isplatilo.
Kao što si već i sam rekao, svoje radove i projekte povezuješ s iskustvima i emocijama. Shodno tome, idući projekt na kojem radiš je samostalna izložba u Vinylu pod nazivom „Pobijedi svoj strah/ Overcome Your Fear“, u kojem periodu u životu si se odlučio suočiti sa svojim strahovima i realizirati koncept ove izložbe?
Tako je, 9.3 u Vinylu otvara se moja druga samostalna izložba. Ideja za izložbu nastala je najprije iz osobnih razloga, iz određenih vlastitih sumnji i nedoumica. Cilj mi je bio preispitati strah i pokazati mu zube. Poticao sam druge ljude da mi se javljaju putem društvenih mreža. Javilo ih se mnogo sa svojim fobijama i strahovima, začudilo me što su u velikoj mjeri bili spremni za komunikaciju. Izložit ću 10 ilustracija od kojih će svaka predstavljati jedan od strahova uz poslane poruke. Konačno sam svojim ilustracijama dodao još jednu bitnu razinu, onu socijalnu i stvarnu. Treba vjerovati u sebe!
Foto: privatni album
