Svakodnevno se u životu susrećemo s ljudima različitih zanimanja i životnih usmjerenja, no postoje one neke profesije koje nas ugodno iznenade i probude u nama dodatnu znatiželju. Danas smo među našim recima ugostili mladog dirigenta Darijana Ivezića s kojim smo razgovarali o karijeri, planovima i stavovima te saznali što je to toliko specifično i jedinstveno u njegovom životnom pozivu.
Porijeklom iz Novske, Darijan je glazbenik koji je diplomirao dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ali uz samo dirigiranje vrlo uspješno spaja sviranje klavira i aranžerski rad. Trenutno je zaposlen u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu gdje djeluje kao umjetnički voditelj opernog studija te na Muzičkoj akademiji kao asistent na dirigentskom odsjeku; umjetnički je voditelj baroknog ansambla Projekt Lazarus te broji mnoge suradnje s renomiranim hrvatskim orkestrima. S Darijanom smo porazgovarali o tome što sve donosi čaroban svijet glazbe i umjetničkog stvaralaštva , kakva je perspektiva mladih kreativaca u društvu te što je osim talenta presudno za uspjeh u ovom poslu.
‘Kao i svaki srednjoškolac, dvojio sam oko izbora fakulteta, pa su tako u igri jedno vrijeme bile matematika i geografija u kombinaciji s jezicima, ali glazba je pobijedila. Iako je nakon završene muzičke škole za klavir, logičan nastavak bio studij istoga, izbor je pao na dirigiranje, zapravo ne izbor, to je bio poziv’, kazao je Darijan.
Sam dirigent je individua, ali bez orkestra ili ansambla koji su izvor zvuka, ne znači mnogo, no uz pravu dirigentsku sugestiju i usmjerenje te međusobnu suradnju i otvorenu komunikaciju moguće je proizvesti fantastična glazbena djela. ‘Dirigenti vrlo često rade aranžmane i obavljaju funkciju korepetitora, i tako pobliže upoznaju glazbu i kolege s kojima je onda kasnije lakše komunicirati i ostvariti kvalitetnu suradnju. Potrebno je odsvirati stranice i stranice djela kako bi se kasnije u karijeri bolje razumijela sva kompleksnost dirigentskog poziva.’ Studij dirigiranja vrlo je opsežan i u svojoj strukturi sličan onom teorije glazbe, s predmetima poput solfeggija, harmonije, polifonije, uz dodane dirigentske predmete kao što su sviranje partitura, poznavanje operne literature i orkestar. ‘Studij je opširan i studenta zaista pripremi za daljnji rad te slobodno mogu reći kako je svježe diplomirani dirigent odmah spreman za prve profesionalne zadatke, no s druge strane osobna je stvar koliko ćete iskoristiti sve što vam studij daje i raditi na sebi, kako tokom, tako i nakon studija. Dirigiranje je nešto što nikada ne možete naučiti do kraja i nešto o čemu tijekom cijelog života morate učiti.’
Budući da su dirigenti ‘žila kucavica’ orkestra, moraju posjedovati određeni autoritet i uživati poštovanje kolega glazbenika koje se, naravno stječe s godinama rada i dokazivanja. ‘Godine su neizbježne, ja sam svojih 28 sigurno ne mogu imati isti status kao puno stariji kolege, ali autoritet se bez obzira na godine može stvoriti raspolažete li znanjem, kvalitetom i argumentima; u tom slučaju godine doista postaju samo broj. Naravno, kao mladi dirigent dodatno se moram dokazivati radom na svojem znanju, ali i na neznanju, jer upravo se takvim ponašanjem stječe autoritet i poštovanje starijih kolega.’
Darijan je do sada surađivao s orkestrom HNK u Zagrebu, Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom Hrt-a, Varaždinskim komornim orkestrom…ali klasična glazba nije njegovo jedino područje interesa. U slobodno vrijeme voli poslušati kvalitetnu pop glazbu, jazz varijacije, gospel i soul, a okušao se kao aranžer popularnih hitova u klasičnom ruhu zajedno sa ansamblom Col legno FM kojeg je i osnovao. ‘Razlika u dirigiranju suvremene glazbe i one klasične poprilično je velika, no pristup partituri je jednak. Učenje ovisi o pojedincu, neki apsolutnim sluhom proučavaju partiture, neki sviraju i kombiniraju oba pristupa, ali svako djelo, bez obzira bilo ono za dva instrumenta ili za orkestar, zaslužuje maksimalnu posvećenost. Poznavanje glazbenog stila i instrumenata ključno je za oba žanra i u tome nema razlike. Pitanje što je teže, a što lakše, također je individualnog karaktera’, objašnjava Darijan.
Kod mladih je prisutna određena odbojnost prema klasičnoj glazbi i operi, uvriježeno je mišljenje kako je ona naprosto dosadna i preozbiljna, no klasična glazba je izrazito raznovrsna i baza je bilo kojoj drugoj glazbi, a u mnoštvu žanrova i formi, može ponuditi ponešto za svakoga. ‘Zagrebački orkestri i instrumentalni ansambli već se neko vrijeme sve više trude održavati koncerte pop/rock glazbe u klasičnoj obradi, što u koncertnim dvoranama, što na otvorenim festivalskim događanjima. Mislim da je to izvrstan pristup jer mnogi se pozitivno iznenade kada čuju omiljenu pjesmu u nešto drugačijem ruhu. Osobno sam mišljenja kako škole trebaju što više dolaziti na modificirane koncerte klasične glazbe i na operne predstave koje u sebi nosi šaljive dramske momente; na taj način će kasnije izrasti u ljude kojima orkestar neće biti apstraktan pojam i koji će sa zanimanjem širiti svoje glazbene vidike. Klasična glazba se premalo poznaje i to je jedan od najvećih razloga zašto nije omiljena.’
Kao svaki mladi umjetnik, Darijan ima velike želje i aspiracije, a uz neizmjeran trud i predanost s kojim obavlja svoj dirigentski poziv, ne sumnjamo da je pred njim jedna sjajna i blistava budućnost.
Foto: Jazz Saletović Photography
