Ovogodišnja dodjela nagrada Oscar po mnogočemu je bila posebna. Iako se u europskim medijima više pričalo o opipljivoj kemiji Lady Gage i Bradleya Coopera, američki već danima ne prestaju hvaliti veliki pomak koji je filmska industrija pokazala prema afro-američkoj zajednici. Iako se redatelj Stan Lee kritički osvrnuo na kategoriju najboljeg filma te pokazao nezadovoljstvo jer je zlatni kipić odnio film Green Book, a ne Black Klansman, najboljim glumcem prozvan je sjajni Mahershala Ali, Regina King najbolja je sporedna glumica, Ruth E. Carter pokazala je najbolji kostimografski rad za film Black Panther, Stan Lee i Kevin Willmott nagrađeni su za najbolji scenarij… Sveukupno sedam Oscara podijeljeno je upravo zajednici koja je u proteklih nekoliko godina aktivno pokazala veliko nezadovoljstvo i nepravdu radi preferencijalnog odabira bijelaca kad su u pitanju ovako velike nagrade. Osim sedam fantastičnih i zasluženih zlatnih kipića, Oscare je obilježio i još jedan veliki trenutak za afro-američku zajednicu, ali i žene diljem svijeta.
Nakon što je Nike reklama s Colinom Kaepernickom izazvala kontroverze diljem Sjedinjenih Američkih Država te, još jedanput, potaknula predsjednika Donalda Trumpa da izazove desnicu da bojkotira veliki brend, podijeljenost američkog naroda još jedanput je postala opipljivom. Naime, američki sportaš Colin Kaepernick koji je igrao za veliku NFL ligu, u znak protesta radi nejednakosti i rasizma, na utakmicama je, tijekom slušanja američke himne, odlučio klečati. Njegov čin izazvao je kontroverze diljem zemlje, ali i inspirirao mnoge da prestanu šutjeti i svoj javni status iskoriste kao politički čin. Društvene mreže u tom trenutku podijelile su se na one pojedince koji su svoje Nike tenisice, nakon odobravanja Trumpa, odlučili spaliti i uništiti, dok su drugi odlučili prestati podržavati NFL. Primjerice, mnoge glazbene zvijezde poput Rihanne i Pink odbile su nastupiti na ovogodišnjem Superbowlu, jednom od najiščekivanijih i najunosnijih događaja za Amerikanace, a Nike je postao više od samo još jednog sportskog brenda.
Tako je na ovogodišnjim Oscarima prikazana druga u nizu „Dream Crazier“ reklama, a glavna zvijezda je još jedna velika sportašica, Serena Williams. Kroz dinamične kadrove i energičnu naraciju, prikazane su neke od najtalentiranijih i najuspješnijih ženskih sportašica koje su se upisale u povijest.
Izjavila je Serena Williams koja se tijekom impresivne teniske karijere borila se s raznoraznim uvredama i prozivanjem od strane sportske zajednice i medija o njenom načinu igre, izgledu, ponašanju pa čak i odabiru odjevnih komada. Tako je nedavno Francuska teniska federacija javno prozvala i posramila uski crni „catsuit“ kombinezon koji je odjenula nakon što je rodila svoju kćer te isti odlučila zabraniti. Njihov komentar bio je kako nekim stvarima na sportskom terenu nije mjesto te da je ovakav „modni“ odabir bio neumjestan. Zvuči nevjerojatno znajući da su ultra kratke mini suknje i uski topovi jedna od prvih asocijacija kad je u pitanju tenis, a cijela situacija nadilazi granicu neboluznih izjava budući da je njen “modni” odabir zapravo bio “zdrastveni“. Crno catsuit odijelo bilo prvenstveno namijenjeno prevenciji nastanka krvnih ugrušaka s kojima se Serena bori već godinama i zbog kojih je u dva navrata gotovo morala karijeru privesti kraju.
Zar za stvari poput ovih zaista svijet može nazivati žene ludima? Dvostruki standardi na radnom mjestu, bilo da se radi o sportašicama ili pak ženama u politici, kreativnoj industriji ili sektoru financija još uvijek su duboko utkani u srž društva. Ako pitate svijet, biti domaćica znači da ništa ne radite po cijele dane, ako se profesionalno bavite sportom, najvjerojatnije ste homoseksualne orijentacije, a ako prednjačite svojom karijerom kao odvjetnica, doktorica ili pak u sektoru financija, najvjerojatnije ste ‘žderačica muškaraca’. Surovo, ali istinito… Posljednjih nekoliko godina obilježili su pokreti za ženska prava, a ovakvi potezi poput Nikeove reklame sjajan su primjer kako poludjele, nenormalne i nadljudske žene društvo slobodno može osuđivati…sve dok ne uvide da ih zapravo obožavaju.
Pitanje neravnopravnosti spolova aktualnije je no ikad. Nedavno se domaćim medijima proširila vijest kako je u Rijeci iznenadila pojava “ženskog” semafora. Uobičajeni simbol čovjeka koji prelazi cestu iz nekog razloga smatra se muškarcem pa je tako ovog puta taj isti čovječuljak zasvijetlio odjeven u suknju ili haljinu. Što više mislite o tome, shvatit ćete koliko je cijela stvar paradoksalna. Tako je borba za ravnopravnost u ovom slučaju svedena na uobičajene odjevne kodove i simbole koji se primarno vežu uz neka davno zaboravljena vremena jer je očigledno nezamislivo da suvremena žena nosi hlače i ujedno bude promatrana baš takvom, kao ženom. Zamislite još kad bi ti isti koji su došli na tu briljantnu ideju znali kako su prve potpetice u povijesti nosili, ni manje ni više, nego muškarci, kako su se upravo oni prvi šminkali i više od svega pazili na svoj izgled… Ne bi li bilo logičnije da je medijima odzvonila vijest kako je ženama izjednačena plaća s onom predviđenom za muškarce na jednakim pozicijama? Ili da smo odlučili pridržavati se zakona o radu i na radnim mjestima vidjeti predviđen omjer žena i muškaraca? U kojem trenutku ćemo odlučiti da je vrijeme podignuti taj prahistorijski tepih i riješiti sve probleme koje godinama guramo ispod? Koliko još semafora i reklama moramo vidjeti da bi odlučili da o nekim stvarima nije dovoljno samo čitati?
Činjenica je da će mišićava žena uvijek biti medijski portretirana kao muškobanjasta, glasna kao neuračunljiva, osjećajna kao ženskasta i fragilna, ako je na visokoj poziciji, istu je stekla preko kreveta, ako je lijepa, onda je glupa, ako voli muško društvo, onda je promiskuitetna… mogla bih nabrajati u nedogled, nažalost. Društvo je odavno formiralo svoje mišljenje o ženama i sada se protiv njega buni, no za to nije dovoljno tek jedna reklama i nekoliko žena koje su godinama trpjele uvrede i neugodnosti. Velike promjene dolaze od malih ljudi, a pojedinci poput Serene ovdje su da pokažu cijelom svijetu da biti lud, u nešto luđački vjerovati i jednostavno bez pardona “gristi” za najluđim snovima, nije ludost.
Foto: Youtube, Instagram
