Istina, bavim se mnogim stvarima, oduvijek je to kod mene bilo tako. Uživam u stvaranju i kreativnosti. To je za mene smisao, pokretač, tako crpim energiju i to me čini sretnom. U zadnje vrijeme su me pripreme za koncert i izdavanje albuma sasvim obuzele, s druge strane pripremam i natjecanja s mojim učenicima u glazbenoj škole gdje radim kao nastavnik pjevanja. Gdje god se okrenem „gusto“ je od stvaranja. S obzirom na to da sve iziskuje puno vremena i energije, kad god mogu pokušavam se odmoriti, biti što više sama sa sobom i pisati poeziju. Ponajviše me odmori pisanje, ali do točke stvaranja treba doći. Naravno, obožavam moje najdraže prijatelje… Komunicirati, izmjenjivati s njima događaje dana, osjećaje… Sve volim podijeliti s njima… Mislim da stvari i događaji dobivaju još veću vrijednost kad ih podijelimo ili tada, kad ih podijelimo, uvidimo da su višak i jednostavno otpadnu.
Jeste li oduvijek znali da se želite baviti isključivo glazbom?
Oduvijek… Točnije, oduvijek sam znala da želim biti pjevačica. Ni ne pamtim sebe bez želje za pjevanjem. Pjevanje je dio mene, a glas je dar koji sam dobila rođenjem, on me je oblikovao, on je moja vodilja, kroz njega učim o sebi i o životu. Mislim da su se svi važni događaji u mom životu desili upravo radi mog glasa i želje za pjevanjem. Dan danas učim osluškivati svoj vlastiti glas jer glas će vam sve dati, samo ga trebamo pustiti.
Prvo ‘Barok kakav niste čuli’, a potom i Sevdah i Panonika. Što vas to privlači svojevrsnim glazbenim fuzijama, spajanju urbanog i tradicionalnog?
Kao malu djevojčicu od 5 godina roditelji su me upisali na folklor u rodnom Đakovu. Na folkloru je sve počelo, tamo sam se zaljubila u tradicijsku glazbu, a potrebu i želju za pjevanjem sam mogla kao jako mlada javno ostvariti jer sam brzo počela nastupati. U pubertetu, počela me je zanimati klasična glazba, pa sam tako krenula u Osijek na sate pjevanja, a moja velika želja je bila ostvarena kad sam upisala i studij pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Klasično pjevanje je prekrasan svijet i u njemu se glas izrađuje do najsitnijih detalja kao bi se postigao najljepši zvuk i izučio stil svake glazbene epohe. Tradicijsko pjevanje za mene ima drugo značenje, ono je dodir s korijenjem, dodir s pjesmama koje su pjevale naše prabake i koje su stvarane iz duha ljudi jednog podneblja. Upravo taj osjećaj prisutnosti duha naših predaka koji me svaki puta obuzme, bio je prejak i nisam ga se htjela odreći… Tako da je uz klasično pjevanje uz mene stalno bilo prisutno i tradicijsko pjevanje. No, ja sam kreativka i ja volim mijenjati stvari… Tako sam radila obrade baroka u pop verziji, a sada pjevam tradicijske pjesme na sasvim nov način. Držim da je to iskren put nastavka tradicije, to je glavna poanta tradicijske glazbe, da ostane živa u duhu naše sadašnjice.
Sevdahu me je privuklo ponajviše pjevanje odličnih pjevača i ljepota teksta te mogućnost slobode izraza. Sevdah ima posebno dobre pjesničke slike, on je mističan, erotičan, zaljubljen, ljut i pun čežnje. On ne ostavlja nikoga ravnodušnim, on poziva na ljubav, sevdahom možeš zavoditi, a možeš i tugovati. Jednostavno je golem i snažan…
Postoji puno prekrasnih sevdalinki… Nebrojeno… Ipak, najdraža mi je Stade se cvijeće rosom kititi… Ona je već duže vrijeme moj favorit.
Panonika je projekt koji je nastao kao pandan sevdahu, a radi se o urbanoj tradicijskoj glazbi koja se pjevala ponajviše u panonskom dijelu Hrvatske i Vojvodini. S obzirom na to da sam ja Slavonka, meni je to pisano na koži.
Ovih dana izlazi i vaš prvi album ‘Pantomima’. Kako biste ga opisali i kako ga je bilo stvarati?
Album Pantomima je najljepši dar koji je nastao iz suradnje mojih glazbenika i mene. Nakon mnogih koncerata i pokusa, osluškujući publiku i jedni druge dolazile su nam razne ideje koje smo postupno razrađivali. S obzirom na to da su svi moji glazbenici jazz glazbenici ponekad sam morala stvoriti sasvim nove ideje kako ću nešto otpjevati. Malo po malo, mijenjao se i moj stil izvođenja koji je na samom početku bio sasvim drugačiji. Zato mislim da je ovaj album poseban dar i ponosna sam jer je autentičan i odiše novim idejama. Album je raznovrstan i svatko će imati svog favorita jer se mijenjaju stilovi i načini izvođenja, kao i glazbena pratnja i instrumenti. Na albumu su snimljene i sevdalinke i starogradske pjesme zato je puni naslov albuma Pantomima – Sevdah i Panonika. Glazbene obrade na albumu potpisuju sjajni mladi glazbenici Filip Novosel i Tihomir Hojsak, a glazbenu produkciju albuma potpisuje Tihomir Hojsak.
Što posjetitelji mogu očekivati 4. veljače u Lisinskom?
Na koncertu u Lisinskom publiku očekuje koncert u kojemu će se na sceni okupiti svi glazbenici koji su sudjelovali na snimanju albuma – klavirist Zvjezdan Ružić, bubnjar i perkusionist Borna Šercar, saksofonist Vojkan Jocić, već spomenuti Filip Novosel na braču, i Tihomir Hojsak na kontrabasu. Također, pridružit će se moj prijatelj klarinetist Bruno Philipp i najdraža i jedina gošća, moja sestra Maja Posavec. Kad smo zajedno, Maja i ja gotovo uvijek pjevamo, ali na sceni rijetko, pa će to biti zaista posebna prilika za publiku da nas čuje skupa. Naši su glasovi slični i zvuče zajedno kao jedan. Program je raznovrstan i prepun je različitih glazbenih kombinacija. Iskreno, jedva čekam da zapjevam!
Foto: Nina Anić, Josip Janković
