Ispružiti se uz dobru knjigu, kraj otvorenog prozora, na plaži, balkonu ili ispod kakve klime, naš je ultimativni plan za kolovoz i u djelo ga provodimo u svakom slobodnom trenutku kojeg imamo na raspolaganju.
S obzirom na nešto usporeniji ritam života koji nam ljeti prirodno dolazi, na popisu knjiga za čitanje nalazi se malo više naslova nego inače. Lista tako uključuje Ivicu Prtenjaču, čije smo djelo Brdo pročitali u jednom dahu, a koji nas ponovno u svojoj novoj knjizi vodi putevima preispitivanja životnih odabira. S jednim od najpoznatijih svjetskih autora i govornika iz područja alternativne medicine i istočnjačkih učenja, Deepakom Choprom, istražujemo pojam sreće, a s velikanom Sándorom Máraijem prisjećamo se Buntovnika. Unutrašnji demoni osamnaestogodišnjeg Karla Ovea Knausgarda intrigiraju nas u četvrtoj knjizi Moja borba, dok nas melankolične pripovijetke Ceesa Nootebooma odvode na uvijek magični Mediteran…
“Tiho rušenje”, Ivica Prtenjača
U Tihom rušenju Ivica Prtenjača ponovo se uspinje na brdo, ali ovaj put ono se nalazi u Haulikovoj ulici, u jednom oronulom zagrebačkom stanu. Glavni junak, soboslikar s diplomom profesora književnosti, sa svojim pomoćnikom treba učiniti ono što i inače radi – oljuštiti sve sa zidova i ponovo ofarbati. Čini se kao ugodan, prilično usamljen rutinski posao, daleko od nametljivih ljudi, baš onako kako najviše voli. Ali, čovjek koji ih je angažirao, i njegova životna priča, promijenit će živote svih likova u romanu.
Tijekom rušenja i renoviranja događa se isto što i tijekom života na brdu u prošlom, nagrađenom Prtenjačinu romanu – odmak, kontempliranje i preslagivanje života. Ali pisac je ovaj put, usprkos tragičnim događajima o kojima čitamo, optimističniji, a njegovi junaci čine se spremniji za nastavak života. Tiho rušenje može se čitati i kao svojevrstan nastavak Brda, ne po principu što je bilo dalje, jer likovi su novi, nego kao sljedeća pjesma u pjesničkom ciklusu, u kojem sve tekstove povezuju dominantni motivi i teme. Tiho rušenje, naravno, nije pjesma, nego velik roman u kojem ima puno poezije. S jedne strane filigranski precizne rečenice, a s druge začudne metafore spuštaju nas u ono što je proznom iskazu obično nedohvatljivo, i jamče čitateljski užitak koji u ovoj zemlji, na taj način, može pružiti samo Ivica Prtenjača.
“Recept za istinsku sreću”, Deepak Chopra
Većina ljudi uvjerena je da sreću donosi uspjeh. No Deepak Chopra tvrdi upravo suprotno: do uspjeha nas dovodi sreća. Koristeći se moćnim tehnikama iz psihologije, neuroznanosti i istočnjačkih učenja, Chopra u ovoj knjizi otkriva sedam jednostavnih, prirodnih, spontanih i učinkovitih ključeva za sreću koji ne ovise o vanjskim događajima. Korak po korak, vodi nas u srce naše svijesti, na mjesto netaknuto negativnim emocijama, na putovanje prema ljubavi, radosti, duhovnosti i naposljetku do istinske i trajne sreće.
“Buntovnici”, Sandor Marai
Gradić u mađarskoj provinciji 1918. godine, razdoblje raspada K. u. K. monarhije: Abél i njegovi prijatelji upravo su položili maturu i samo čekaju da ih unovače i pošalju na front. Ali svijet odraslih, kojem bi odsad trebali pripadati, gadi im se. Svaku slobodnu minute provode zajedno skriveni u svome vlastitom svijetu: pronevjerili su novac, založili obiteljsko srebro, dali su si sašiti izmišljene kostime i gomilaju stvari koje su prije svega beskorisne. Taj njihov prividni svijet na kraju se raspada u silovitom finalu – javlja se okrutna stvarnost, u likovima vlasnika zalagaonice, homoseksualnog glumca te oca koji se vraća iz rata. S ovim prvijencem prožetim autobiografskim elementima Sándor Márai je u dobi od 29 godina iznenada postao poznat. Buntovnici ponovno otkrivaju Maraia kao velikog europskog autora 20. stoljeća.
“Moja borba”, Karl Ove Knaugaard
U Četvrtoj knjizi pratimo osamnaestogodišnjega Karla Ovea Knausgarda, koji napokon živi sam u malom i izoliranom ribarskom selu na sjeveru Norveške, gdje se zaposlio kao učitelj u osnovnoj školi. Zimsko vrijeme u okrutnoj studeni Karl Ove provodi u uskom društvu lokalaca iz Hafjorda, koji živote krate poslom, opijanjem, zezancijom i razgovorom o djevojkama. Stalno ga progone unutrašnji demoni i pritom osjeća strašno poniženje zbog nedostatka romantičnog iskustva, dok se ne ohrabri sasvim malim, gotovo beznačajnim pobjedama. Uronjeni smo u katkada klaustrofobičan ali smirujući i veličanstven svijet beskrajne arktičke zime, gdje izgaraju sjećanja i tjelesne opsesije mlađahnoga Knausgarda, koji mora donijeti tešku odluku: hoće li započeti novi život pisca ili će od takve budućnosti odustati.
“Noću dolaze lisice”, Cees Nooteboom
Gradovi i otoci, ljudi i odnosi koji ih spajaju od pamtivijeka – knjigom pripovijedaka Noću dolaze lisice jedan od najznačajnijih suvremenih europskih pisaca Cees Nooteboom dovodi nas do svoje omiljene pozornice: Mediterana. Jer, baš na tome moru i na tim obalama – od Venecije do Baleara, od Alžira do Francuske – događaju se njegove iznimno lijepe, melankolične priče, koje uz kap oporoga humora i s puno mudrosti govore o ljubavi i o gubitku, o prijateljstvu i umjetnosti.
“Život je najčešće nesporazum, ali i čudo”, misao je koja kao da stoji u pozadini osam Nooteboomovih priča, povezujući ih u tolikoj mjeri da bismo ovu knjigu lako mogli čitati i kao roman i kao meditaciju o sjećanju, životu i smrti. No čak i ako ih prihvatimo kao fragmente, oni koji će nam se na obalama Nooteboomova Mediterana ukazati prolaznost svjedoče baš koliko i radost življenja, a onoga tko uz njih stane i osluhne, nema sumnje, sjajno će i višestruko nagraditi.
M.M.
Foto: PR
