Nažalost, živimo u vremenu u kojemu se komedije sve rjeđe zadržavaju na velikom platnu, a humor sve češće pronalazimo u kratkim viralnim isječcima umjesto u kinu, dolazak filma ‘Materialists’ djeluje gotovo staromodno, a u isto vrijeme veoma osvježavajuće. I zaista, nekoć su romantične komedije bile svojevrsni kulturni događaji; pamtimo ih po citatima, likovima, i onim osjećajem koji ostaje s nama još danima. A danas, kada smo navikli na brzu zabavu i emocionalnu rezerviranost, rijetko imamo priliku pogledati novi film koji izaziva iskren osmijeh i razgovor. No, ‘Materialists’, nova romantična komedija Celine Song, stigla je kao da zna koliko nam sve navedeno kronično nedostaje!
Film okuplja izvanrednu glumačku postavu: Dakota Johnson, Pedro Pascal i Chris Evans. Sve ih već znamo kao talentirane i svestrane, ali ono što ‘Materialists’ uspijeva učiniti jest spojiti njihovu karizmu s autentičnim emocijama. Johnson glumi Lucy, elitnu njujoršku posrednicu u vezama, koja žonglira između savršeno uređenog života i emocionalnog kaosa koji nosi njezin bivši. Pascal kao sofisticirani Harry Castillo i Evans kao “bivši loš dečko” John postavljaju emotivnu klackalicu koja publici nudi više od puke dileme “koga će odabrati”. A ono što ovaj film čini posebnim nije samo ljubavni trokut; Celine Song (Past Lives) ponovno potvrđuje da itekako dobro zna ispisivati suptilnu psihologiju likova, ali ovaj put s mnogo više humora. Komedija ovdje izvire iz promatranja: života, odnosa, moderne opsjednutosti “matchiranjem”, savršenim profilima i materijalnim statusom. Film se igra s idejom koliko smo spremni žrtvovati za ljubav, i je li veza uopće veza ako nije “brendirana” kao savršena. Ukratko, ‘Materialists’ je komedija koja je jednako promišljena koliko i zabavan.
Estetski, film je vizualno raskošan: sunčani Brooklyn, večere pod svijećama, stanovi s pogledom, ali i emocionalne ruševine koje vrebaju iza dizajnerskog namještaja. Sve izgleda poput modne kampanje, ali ispod površine se skriva duboka, ponekad melankolična studija suvremenih odnosa. Pedro Pascal, čije su scene već viralne na mrežama, unosi neočekivanu nježnost u lik koji bi lako mogao biti samo karikatura bogatog zavodnika.
Naposljetku, Materialists ne pokušava reinventirati žanr, i upravo u tome uspijeva. Ovaj film je zapravo podsjetnik na to da su komedije još uvijek važan dio našeg kulturnog pejzaža, da nam još uvijek mogu izmamiti osmijeh na lice, ali i natjerati na razmišljanja o životu. Uostalom, u vremenu koje nas stalno tjera da biramo između “realnog” i “idealnog”, ovaj film nudi mogućnost da na trenutak ne biramo ništa, već da sjednemo, uživamo, i smijemo se. I baš zato ga već sada nazivaju komedijom godine!
