Navigiranje poslovnim svijetom nije nimalo lako, i to je činjenica koju će zasigurno potvrditi svatko tko se u istome našao u nekom periodu života. Svijet je to u kojem se, hoćemo li ili nećemo, svi kad tad počnemo intenzivno baviti odnosima, usporedbama, “uredskim pričama”, produktivnošću, zadacima, rokovima, utrkama, projektima, pregovaranjima, plaćama, nepravednostima, obavljenim i neobavljenim.
Ponekad, u trenucima slabosti i umora, lako je poželjeti sve to poslati k vragu, prekinuti pretplatu na svu tu silnu “odraslost” i biti na korak k odluci o preseljenju u izoliranu malu kolibu na vrhu planine. I premda duboko vjerujemo kako je potonja odluka genijalna stvar ako uistinu osjećate da je to pravi korak k vašoj sreći, morate li ili pak želite ostati u tržišnoj utakmici, bitno je uočiti koje nam od naših navika koriste, a koje škode, te ove negativne pokušati malo zaokrenuti u svoju korist.
Svatko ima svoj karakter i, kako su nas učili davnih dana u školskoj klupi, svatko je od nas jedinka za sebe te baš nitko nije savršen po kriterijima nekog tradicionalnog poslovnog sustava. Takvi različiti kakvi jesmo, donosimo raznovrstan set vještina na “poslovni stol” i to je sasvim u redu, no s druge strane, neke nam navike puno ne koriste koliko god duboko urezane bile u naš DNK. Treba zapamtiti da su to ipak samo navike, produkti ponavljanja određenog ponašanja ili misli, ne i komadići naše osobnosti, pa ako se u jednoj ili više njih pronađete, pokušajte ih osvijestiti i malo “poštimati” kako bi vam kormilarenje tim ozbiljnim poslovnim svijetom bilo lakše.
Perfekcionizam
Krenemo li od pretpostavke da savršenstvo ne postoji, naganjanje istoga doima se poput borbe s vjetrenjačama. Osim što će uvijek negdje postojati netko bolji, brži i sposobniji, uvijek će postojati i nešto dodatno za napraviti, dovršiti, popraviti. Perfekcionizam će naposljetku dovesti do nezadovoljstva na koje će se pak trošiti velika količina energije koja bi u suprotnom mogla biti usmjerena u nešto korisnije, poput novog zadatka ili kreativne ideje. Naučite li se opustiti, život će vam postati neusporedivo lakši.
Strah od neuspjeha
Je li bolje napraviti nešto, doživjeti neuspjeh (ili uspjeh?), naučiti i krenuti dalje, ili živjeti s vječnom misli “što bi bilo kad bi bilo”? Nema osobe koja nije napravila poneku grešku i neuspjeh ili dva sasvim sigurno ne znače da nismo dovoljno dobri. Padnete li, slobodno odbolujte, povijte rane, naučite iz greške i krenite dalje. Umjesto briga i strahova, uložite trud, odradite najbolje što možete i potom se opustite te pustite da se stvari odviju same od sebe.
Sumnja u svoju sposobnost
Većina nas se iz dana u dan bori s onim malim unutarnjim kritičarem. Kod nekih je on umjereno glasan, kod nekih uzima poduže pauze za ručak, a kod nekih je pak toliko glasan da od njega ponekad ne čuju ostale misli. Svi se mi ponekad osjećamo nedoraslo i zapitamo se kako nam je uopće itko dao posao, no isto tako imamo mogućnost ove misli poslušati i zateći se u kovitlacu nesigurnosti ili ih otpustiti i usmjeriti se na vlastite uspjehe. Svi smo milijun puta pročitali onu da vrijedimo onoliko koliko mislimo da vrijedimo, jednako kao što smo stotinu puta vidjeli naizgled manje sposobne ljude kako postižu izvanredne stvari, dok zaista pametni pojedinci godinama stoje na mjestu. Vjerujemo li da zaslužujemo samo najbolje, pozitivnim će nam stavom isto i doći, i ovo je lekcija koju treba usvojiti što prije.
Podcjenjivanje svog slobodnog vremena
Loša navika za koju također vrijedi ona iz prošle točke, o vjerovanju da zaslužujemo najbolje. Ako svoje vrijeme ne cijenite, nemojte očekivati od nadređenih (barem u većini slučajeva) da čine suprotno. I dok je na prvom poslu i na početku karijere normalno da se maksimalno trudimo i dokazujemo, tijekom vremena ćete sami shvatiti da je jako bitno postaviti granice. Pokušajte raditi pametnije, a ne teže i duže, jer produktivni definitivno nećete biti premoreni i nesretni jer niste mjesec dana popili kavu s prijateljicama. A to ni vašem nadređenom nije u interesu, u to smo sigurni.
Prihvaćanje bilo kakve plaće
Tržište rada je teško, konkurencija je opaka i ne spava, a raditi na sebi se mora konstantno kako bi se zadržala konkurentnost. Istovremeno, svi ovi tržišni parametri u društvu s velikom nezaposlenošću idu i u korist poslodavaca koji se neće libiti reći kako, “ako nećete vi, ima tko će raditi”, i to za duplo manje novca. Nećemo zadirati u sve razine na kojima su ovakve izjave krive, već ćemo samo reći kako se upravo ovakvim manipulacijama ruše cijene te se stvara jeftina i izmučena radna snaga. Znamo da mnogima očajno treba posao, ali zapamtite da ako prihvatite mrvice, iste ćete i dobiti, a ponekad se bolje malo strpjeti, nego ne cijeniti sam sebe i prihvaćanjem lošijeg odgađati one prave stvari.
Uspoređivanje
Trava je uvijek zelenija u susjednom dvorištu, a drugi su uvijek nekako sposobniji i pametniji od vas? Apsolutno krivo. Temeljna stvar koju treba usvojiti jest da je definicija uspjeha isključivo na vama, pa je tako i put do istoga individualan. Srećom, danas se zaista ne mora koračati utabanim, tradicionalnim putem da bi se uspjelo, već samo treba imati jasnu viziju onoga što želimo i slagati kockice po osjećaju ispravnog i neispravnog. Duboko vjerujemo kako je upravo osvještavanje vlastitih želja prvi korak k uspjehu pa prema tome ne treba ni trošiti vrijeme na promatranje tuđih uspjeha. Cijeniti ih treba, inspirirati se također, no ne se voditi slijepo za stepenicama koje su drugi prošli na putu do (njihovog) uspjeha te se potom gristi jer iste sami nismo prošli.
