Vraćam se odmah. Stoji nespretnim brzinskim rukopisom ispisano na prozoru škripavih vrata kvartovskog dućana ispred kojeg uvijek netko pije pivo. Prodavačica koja za istom prašnjavom blagajnom između polupraznih polica radi otkad znate za sebe – samo je nakratko skočila do obližnjeg kioska razmijeniti novac. Nema je petnaest minuta. Tu i tamo joj ostanete dužni par lipa pa ih vratite idući put. Ponekad čavrljate o životu, pohvalite joj novu frizuru i pitate kad će na godišnji i zašto nikad.
Sada zamislite da se taj, toliko vam poznati, scenarij samo odjednom obriše, a maleni dućan na kutu ulice zamijeni automatizirana high tech kutija u koju ulazite tako što putem aplikacije na svom mobitelu sami otvarate vrata. U trgovini ne postoji niti jedna prodavačica, a nakon što s polica odaberete neki od pedantno zapakiranih paketića povrća i voća, instant rezanaca ili bocu gaziranog pića, izvažete ih na “blagajni”, a račun platite putem QR koda koji skenirate putem svog pametnog telefona. Senzori detektiraju odstranjivanje artikala s točne pozicije na polici. Čim ste ga pomaknuli, on se automatski zabilježi na vašoj aplikaciji (kako bi spriječio moguću krađu). Ako mislite kako biste takav sustav lako prevarili, promislite još jednom. Pri izlasku iz trgovine, pametna vas trgovina još jednom skenira i ne dopušta vam izlazak ako neki proizvod niste platili. Dobrano opremljena kamerama koje prate svaki vaš pokret, pametna trgovina automatski javlja osiguranju ako “skuži” da ste nešto potajno spremili u džep. Nema na ler, nema dugovanja od par lipa niti čavrljanja s preumornom prodavačicom o zlom kapitalizmu. Već nekoliko puta spominjana aplikacija vjerno bilježi u sustavu svaku vašu kupnju skupljajući tako hvalevrijedne podatke o vašim potrošačkim navikama.
Opisani scenarij, doduše, nije samo neka luđačka, izmaštana verzija iz budućnosti prikazana na filmu SF žanra, sa superbrzim letećim automobilima i bešćutnim robotima na svakom koraku, opisani scenarij u Kini je već postao – sadašnjost. Automatizirane high tech pokretne trgovine BingoBox već su okupirale kineske gradove Šangaj i Peking. Naime, BingoBox je produkt švedskog start-upa Wheelysa, a trenutno u Kini posjeduje desetak trgovina bez ikakvog osoblja. U planu im je otvoriti još stotinu takvih pametnih trgovina koje uopće neće trebati zapošljavati prodavačice. To, doduše, nije jedini lanac trgovina koji ne zapošljava osoblje na blagajnama. Prije nešto više od mjesec dana, Alibaba grupacija je lansirala Tao Café, kafić bez konobara. Jedini alat koji vam treba je vaš smartphone. Kafić prepoznaje vaše lice i glas te putem aplikacije bilježi kupnju.
Kina se već duži period sistematično rješava novčanica i kovanica u novčanim transakcijama, a u velikim kineskim gradovima već je postalo posve uobičajeno koristiti samo pametni telefon pri plaćanju računa, namirnica, donacija, medicinskih pa i seksualnih usluga. Čak i uličnom sviraču možete udijeliti ponešto preko QR koda ako vas zagolica melodija koja se s njegovog instrumenta širi ulicom. Amazon Go lansirao je početkom 2017. godine self service trgovinu u Seattleu, no nakon svega nekoliko dana uvidjeli su tehnološke poteškoće kada je u prostoru dućana gužva, dok je Inditexov brend Zara u Madridu dobio samouslužne aparate za naplatu kupovine. Hoće li se oni proširiti i po drugim državama koje je Zara osvojila, iz stožera brenda još nisu najavili.
Shopping bez blagajne, redova i osoblja, pa čak i bez novčanica, doima se poput ogromnog, još pomalo neshvatljivog evolucijskog koraka unaprijed (i on to sigurno jest) no nemoguće je ne razmišljati o višku radne snage koja se ovim “izumom” stvara na tržištu rada. Je li strah iz distopijskih romana sa znanstveno fantastičnim scenarijima u kojima ljude mijenjaju roboti opravdan? Znači li robotizacija i širenje pametnih self service trgovina i izgon određenog dijela, tada posve nepotrebnog, osoblja na ulicu? Svakako. Poslovi manualnih radnika, ubrzanim napretkom tehnologije, ubrzo će se automatizirati i zamijeniti mobilnim aplikacijama pa će ljudski faktor, osim u slučaju složenijih kvartalnih djelatnosti (koji zahtjevaju posebne vještine, kreativnost i rješavanje logičkih zadataka), postati posve beskoristan. Cijena rada takvih poslova smanjit će se na nulu, a blagajnica koja je nekoć maštala kako će jednom otići na more, tada to sigurno neće moći. Sve dok, naravno, ne promijeni zanimanje. Kritičari vjeruju kako će od automatizacije ipak biti izuzeti luksuzni modni brendovi jer je za imidž high end proizvoda presudan ljudski faktor, a on kod kupca stvara cjelokupni dojam o brendu koji on na koncu plaća. No, dok automatizirane trgovine ne poharaju ulice naših kvartova, niti jedna ekonomska teorija ne može unaprijed sagledati sav opseg posljedica koje će se odraziti ne samo na naš životni standard već i na naše navike, školovanje, aspiracije, plaće, profesije… Pesimisti i nostalgičari vjerojatno će, kao i ja, barem malo čeznuti za starim kvartovskim dućanom ispred kojeg ekipa pije pive, a tu i tamo prodavačici ostaneš dužan 10 lipa.
Foto: Pexels
