Možemo se složiti kako je moderna svakodnevica u kojoj živimo pred sve nas postavila poprilično mnogo izazova, a jedan od najvećih krije se u izgradnji vlastitog identiteta. Prije svega, lako je primijetiti da smo kao društvo izgubili pojam važne razlike između identiteta i uloga, zaboravili na vlastitu kreativnost i autentičnost te se jednostavno odlučili ukalupiti u većinu. Ipak, danas isto tako imamo mogućnost ‘dizajniranja’ životnog stila, a samim time i identiteta koji je drugačiji, poseban i ono najvažnije – naš! Tada sve što treba je slijediti svoje snove i ideje, pronaći inspiraciju koja nas pokreće i biti jedinstven, a to jako dobro zna i naša sugovornica Dora Barker, mlada fotografkinja koja je uspjela ostati svoja i još jednom pokazati zašto je to najbolja odluka koju možete donijeti!
Kao što smo spomenuli, Dora Šarić, umjetničkog imena Dora Barker, mlada je kreativka koja kroz objektiv svog fotoaparata donosi predivne priče. Naime, Dorin vizualni jezik i estetika su vrlo prepoznatljivi, odvažni i originalni, stoga nimalo ne čudi da je upravo ona zasjala kao jedno od zaštitnih lica kolaboracije domaćeg brenda Zagreb Social Club koji je lansirao limited edition liniju Praha Leisure Club i Zagrebačke pivovare, koja je nedavno predstavila novo pivo – PRAHA by Staropramen. A zašto se je Dora tako dobro uklopila u ovu priču? Odgovor se krije upravo u njezinoj autentičnosti koja prkosi stereotipima, maštovitosti, kreativnost i individualnosti, što su uz odvažnost, neki od glavnih ideja vodilja ovog brenda i pića. Upravo zato, kako bismo vam približili djelić Dorinog života, ali i inspirirali, u nastavku smo s njom i porazgovarali pa ne propustite pročitati što nam je sve otkrila!
Iako je tvoje ime dobro poznato svim ljubiteljima fotografije, umjetnosti, mode, a i šire, možeš li se ukratko predstaviti našim čitateljima?
Imam 25 godina, fotografijom se bavim već nekih 7-8 godina, uskoro ću diplomirati filmsku i televizijsku produkciju, a osim toga se bavim režijom i snimanjem. Ukratko, pronašla sam se u filmu i vizualnoj umjetnosti općenito. Kolekcionarka sam tenisica, najviše Jordan 1 i Air Max 1 modela. Modu volim i pratim još od srednje škole i takva vrsta izražavanja spada u bitan dio mog svakodnevnog života. Zapravo, volim estetiku u svakom segmentu života, bilo poslovno ili osobno.
S obzirom na to da su danas društvene mreže odlična prilika za predstavljanje portfolija široj publici, na tvojim online profilima, točnije Instagramu, na prvi pogled je vidljivo da imaš vrlo istančanu i prepoznatljivu fotografsku estetiku. Kako bi opisala svoj stil i koliko se on sada razlikuje od tvojih početaka, ali i onoga čemu težiš u budućnosti?
Iskreno, ne znam točno opisati svoj stil. Inspiraciju često crpim iz filmova, mode, ali i iz nekog osjećaja za estetiku koji se s vremenom razvio. Jako pazim na detalje i boje. Što se početaka tiče, naravno da se razlikuje, kao kod svake vrste poslova. Potrebno je puno, puno učenja i iskustva da se razviju vještine i osjećaj za estetiku. Isto tako, mislim da je dobra obrada jako bitan dio fotografije. U budućnosti težim tome da skupim vremena za neke kolekcije fotografija koje već duže vremena planiram i objediniti u izložbu koja je praktički već godinu dana gotova, ali zbog situacije s pandemijom nisam htjela forsirati njeno održavanje.
Misliš li da je upravo ta velika i brza dostupnost različitih ‘estetika’ dvosjekli mač za mlade fotografe u nastajanju? Jesi li mišljenja da danas puno više nego ikad dolazi do kopiranja određene forme, kutova, načina uređenja fotografije samo zato što je, kolokvijalno rečeno, ‘instagramično’?
Pa mislim da je uvijek bilo kopiranja i crpljenja inspiracije od nekoga ili nečega drugoga. To nije nužno loše. Instagram stalno ima neke svoje trendove koje jako puno ljudi radi jer je ‘instagramično’ i ‘dobro prolazi’, ali mislim da je bitnije kako je to izvedeno. I ja prva nekad inspiraciju nalazim po Instagramu i save-am postove koji su mi kul, većina ljudi to radi. A i danas se rijetko može smisliti nešto novo i neviđeno.
Otkad se baviš fotografijom, je li ti se ikada dogodilo da si zbog želja klijenta morala ‘izaći’ iz svog stila i ako da, kako postupaš u tim situacijama? Odbijaš li suradnju ili uspiješ postići kompromis?
Bilo je svakakvih situacija. Fotografija je posao kao i svaki drugi, i najčešće ako dođe do toga da klijent želi nešto što totalno nije moj stil pokušam doći do nekog kompromisa da oboje budemo sretni. Volim davati prijedloge i imati svojevrstan kreativan input i mislim da se gotovo uvijek da dogovoriti neka prihvatljiva opcija. Znam odbijati suradnje ako mi ne odgovaraju uvjeti ili ako smatram da ideji samoj po sebi nema spasa.
Što za tebe znači biti originalan i autentičan, ne samo profesionalno već i privatno? Mogu li se prema tvom dosadašnjem iskustvu u umjetničkoj industriji te dvije stavke uopće odvojiti?
Smatram da je originalan onaj čiji rad govori umjesto njega. Mislim da te dvije stavke ne moraju nužno ići skupa, ima nas svakakvih.
Možeš li izdvojiti trenutak u svojoj dosadašnjoj karijeri koji je na tebe ostavio najveći utisak u stvaralačkom smislu?
Definitivno snimanje serije Succession, gdje sam bila dio camera crewa. I nakon toga gledanje serije na HBO, jedan od najboljih osjećaja ikad. Što se konkretno stvaralaštva tiče, jako je dobar osjećaj režirati svoj film, stvoriti ga od ideje do finala. Upravo sad sam usred snimanja svog prvog kratkometražnog igranog filma, nadam se da će kroz ljeto biti gotov.
Svakodnevno si okružena brojnim kreativnim zadatcima, pa koliko je izazovno uvijek iznova pronalaziti ‘ono nešto’ i doskočiti kreativnim blokadama koje su vrlo česte u takvom tipu posla?
Moram priznati da nemam problema s kreativnim blokadama jer jako lako nalazim inspiraciju u svijetu oko sebe i ostalim medijima.
Odakle crpiš inspiraciju za svoj fotografski izražaj i misliš li da te ponekad određeni projekti zaobilaze jer se ne uklapaš u stereotipne kalupe?
Kao što sam već spomenula, najčešće iz filmova, mode, glazbe… Sigurna sam da me neki projekti zaobilaze jer se ne uklapam u stereotipne kalupe, ali isto tako ja neke projekte zaobilazim jer nisu moj đir i mislim da je to sasvim okej, svi imamo pravo birati.
Nedavno si se pojavila i kao zaštitno lice Praha Leisure Club-a, odnosno suradnje novog piva Praha by Staropramen s brendom Zagreb Social Club čija je nit vodilja upravo odvažnost i autentičnost. Možeš li nam u nekoliko riječi opisati kako si se pronašla u toj suradnji i koja je u konačnici poruka koju njome želiš prenijeti publici?
Najbitnije je ostati autentičan, slijediti neke svoje ciljeve i planove, pogotovo u kreativnim industrijama. Mislim da uz puno rada i truda ništa nije nemoguće i toga bi svi mladi ljudi trebali biti svjesni. Nije nitko uspio tko je odustao – jako jednostavno i 100% istinito.
Koliko je danas, kada smo svakodnevno svjedoci razno raznih prozivki i upiranja prstom, teško ostati svoj? Misliš li da mnogi ‘odustanu’ jer se ne mogu nositi s pritiskom okoline?
Mislim da smo danas liberalniji nego ikad prije. Različitosti se prihvaćaju, naravno da svugdje postoji pojedinaca koji nisu tolerantni, ali mislim da danas nije teško ostati svoj. Mislim da neki odustanu jer se ne mogu nositi s pritiskom okoline i to je tužno ako odluče ubiti neki svoj potencijal zbog mišljenja nekoga drugoga.
Kako ti uspijevaš ostati svoja i autentična?
Jednostavno slušam samu sebe i ne diraju me mišljenja drugih ljudi. Dosta sam samouvjerena oko stvari koje radim.
Foto: PR, Privatni album
