Iza nas je veliko finale BIPA FASHION.HR-a, koje je obilježila revija brenda XD XENIA DESIGN legendarne Ksenije Vrbanić. Uz kreacije s prepoznatljivim avangardnim XD potpisom, posebnu pažnju privukla je scenografija kojom je dominirala kinetička instalacija “Spheres / Euclidean Space” nagrađivanog hrvatskog umjetnika Hrvoja Hiršla.
Hiršl je konceptualni umjetnik koji istražuje odnose umjetnosti, znanosti i tehnologije kroz zvučne i svjetlosne instalacije, robotske sustave i eksperimentalne vizualne projekte. Izlagao je na brojnim međunarodnim izložbama i festivalima, a za svoj rad osvojio je prestižnu ARTeCHÓ stipendiju te bio finalist Nagrade Radoslav Putar. Njegovi projekti, poput “Sirene – glazba sfere” i “Is this Life”, propituju percepciju prostora i interakciju publike s umjetničkim djelom. Kako je došlo do ove suradnje, što ga fascinira u spoju različitih disciplina i kako instalacija utječe na doživljaj revije, Hrvoje otkriva u intervjuu koji slijedi.
Koja je bila početna ideja i istraživanje iza instalacije “Spheres / Euclidean Space”? Kako ste razvijali njen koncept?
Instalacija Sfere (Euklidski prostor) ima dvojnu ulogu. Prva je propitivanje prostora u odnosu na tijelo—prostor kao fiksna konstanta i mogućnost da ga oživimo tako da više ne bude pasivna vrijednost kroz koju se krećemo, već entitet s vlastitim “živim” karakterom. Cilj je da matematički prostor doslovno postane živ. Trubice u instalaciji referiraju se na XYZ koordinate, dok sfere predstavljaju zasebne prostore koji se međusobno isprepliću i utječu jedni na druge. Svaka sfera zauzima svoj prostor i u stalnoj je interakciji s drugima.
Druga uloga instalacije pomalo je ironična, što postaje očito čim je se vidi. Kako je kolega umjetnik Martijn Van Boven jednom rekao: “…pomalo je kao da pokazuješ srednji prst”. To proizlazi iz njenog vedrog, slavljeničkog karaktera, dok istovremeno složena mašinerija u pozadini omogućava napuhavanje trubica. Instalacija oscilira između euforije i prijetnje: delirično i nasumično otvaranje trubica suprotstavljeno je sustavu cijevi, ventila i bučnog kompresora u pozadini. U tom periodu bio sam u okruženju brojnih umjetničkih festivala koji su inzistirali na interaktivnosti i konzumerističkom, gotovo sajamskom pristupu – što nije blisko mom radu. Na neki način, ovom instalacijom sam se poigrao s tom idejom, nastojeći zadržati ravnotežu između jasne početne koncepcije i sloja ironije.
Kako je “Spheres / Euclidean Space” postala dio revije XD XENIA DESIGN?
Dosta spontano, u razgovoru s producentom Nikolom Bebanom. Poznajem Nikolu već dugo, dobro je upoznat s mojim radom, i uvijek mi je izuzetno drago kada ponovno surađujemo. Ima izuzetan osjećaj za atmosferu i teatralnost, što zasigurno proizlazi iz njegovog rada u kazalištu i studija književnosti. To se odlično poklapa s performativno-komornim instalacijama koje nastojim graditi.
Tijekom razgovora suzili smo izbor radova koji bi se mogli uklopiti, a Sfere su očito rezonirale s kolekcijom i statementom koji je tim Xenia Designa želio postići. Instalacija je pružila dodatnu vrijednost i kontekst koji rekontekstualizira reviju—što mi je, naravno, izuzetno drago.
XD XENIA DESIGN ima specifičnu estetiku. Na koji način instalacija nadopunjuje atmosferu ove kolekcije?
Uvijek sam naginjao minimalizmu, teksturama i dobrim krojevima. Čak i kada je instalacija poput Sfera na prvi pogled maksimalistička, ona je zapravo pročišćena do svojih najbitnijih elemenata—svaka komponenta ima jasno definiranu ulogu i nema suvišnih detalja. Mislim da je upravo ta preciznost ono što povezuje moj rad s estetikom kolekcije XD XENIA DESIGN.
Moda često koketira s konceptualnom umjetnošću. Vidite li modnu reviju kao oblik umjetničke instalacije ili performansa?
Format modne revije mi je izuzetno zanimljiv jer već dugo koketira s konceptualnom umjetnošću. Brojne su uspješne suradnje između umjetnika i dizajnera, do te mjere da je takva sinergija danas gotovo neizostavan dio prezentacije. Ovakve suradnje ne samo da proširuju publiku već i omogućuju izlazak iz klasičnih prostora izlaganja—bijelih i crnih kutija, muzeja i galerija.
Umjetnost mora biti živuća i reflektirati vrijeme u kojem nastaje kako bi ostala relevantna. Upravo su neklasični formati izlaganja i različiti oblici suradnje jedan od načina da umjetnost ostane dinamična i aktualna. U tom kontekstu, modna revija može funkcionirati kao umjetnička instalacija ili čak performans, ovisno o načinu na koji je koncipirana. Dok su muzeji prvenstveno arhivi i filteri koji dokumentiraju povijest umjetnosti, revija može biti prostor u kojem umjetnost istovremeno nastaje i živi.
Na KLISAB reviji 2022. predstavili ste “Is this Life”, instalaciju s potpuno drugačijim vizualnim i emotivnim dojmom. Kako biste usporedili ta dva rada i njihov utjecaj na reviju?
Je li ovo život? je projekt koji sam započeo 2017., a intenzivnije razvijao od 2022. godine. Riječ je o tehnički kompleksnijem radu koji je rezultat timskog rada, dok su Sfere nastale 2013., u ranijoj fazi mog izlagačkog djelovanja. U to vrijeme bile su za mene veliki tehnički izazov koji sam uglavnom riješio samostalno. Nakon Sfera shvatio sam da želim razvijati projekte koji zahtijevaju timsku suradnju i specijalizirana znanja. No, radim u serijama i planiram se vratiti Sferama, možda ih nadograditi i proširiti u novim verzijama. Nedostaje mi ponekad ona surovost ranih radova.
Iako ova dva rada imaju potpuno različit vizualni i emotivni dojam, oba unose određenu disruptivnost u prostor. Je li ovo život? remetio je algoritam modela, koji su “programirani” da se kreću konstantnom brzinom naprijed, dok su ih roboti ometali u tom procesu. S druge strane, Sfere (Euklidski prostor) na drugačiji način narušavaju percepciju prostora, ali sličnom logikom utječu na modele i doživljaj same revije.
Vaš rad često briše granice između znanosti, umjetnosti i dizajna. Je li moda prirodan prostor za takve eksperimente?
Znanost i tehnologija me zanimaju upravo zato što želim stvarati vlastite medije i alate, a ne biti ograničen onime što mi je na raspolaganju. S druge strane, vjerujem da umjetnost mora biti refleksija vremena i aktualnih problematika koje nas okružuju. Umjetnici bi trebali jasno vidjeti svijet onakav kakav jest, iza kulturoloških fasada.
Umjetnost i tehnologija oduvijek su nerazdvojne – bez tehnologije nema medija, a samim time ni mogućnosti prenošenja informacija, umjetničkih ideja i energije. Svi umjetnički mediji su u svojoj srži tehnološki proizvodi, a u trenutku svog nastanka često su bili najnaprednija tehnologija tog vremena – tempera, uljena boja, geometrijska perspektiva…
Moda je usko povezana s tehnologijama proizvodnje i karakteristikama materijala. Ima snažan umjetnički potencijal koji ponekad više, a ponekad manje dolazi do izražaja, ali njezina primarna funkcija proizlazi iz dizajna – jer je istovremeno utilitarna i socijalna. Odjeća štiti tijelo od vanjskih uvjeta, ali istovremeno definira socijalnu pripadnost.
Prvi oblici umjetnosti bili su često obredni i društveno funkcionalni – nosili su se na tijelu kao statusni simboli i oznake pripadnosti, kako piše Arthur C. Danto. Tek su se kasnije umjetnički objekti odvojili od tijela i postali samostalni entiteti u prostoru, vjerojatno jer su zajednice postale veće, a komunikacija se morala prilagoditi širem društvu.
U ovom preklapanju leži zanimljiv moment – moglo bi se reći da je ono što je umjetnost nekoć bila, danas moda.
Na čemu trenutno radite i možemo li uskoro očekivati slične projekte na spoju umjetnosti i mode?
Trenutno pripremam novu produkciju pod nazivom Dimenzije linije, koju ću predstaviti u Galeriji Forum u Zagrebu tijekom Muzičkog biennala. Otvorenje je 5. travnja. Projekt je rezultat suradnje s njemačkim kompozitorom korejskog podrijetla, Yongbom Leejem, i nastavak mog istraživanja optike i kvantne fizike, u kojem ponovno surađujem s Institutom za fiziku u Zagrebu. U ovom radu istražujemo utjecaj ljudskog glasa na svjetlost te skrivene dimenzije prostora.
Osim toga, radim na nekoliko projekata u različitim fazama produkcije – od razvoja novih robota do istraživanja bio-feedbacka publike. Za sada nemam ništa izravno povezano s modom u planu, ali kao što sam već spomenuo, format modne revije i performansa izuzetno mi je zanimljiv. Siguran sam da će biti još prilika za slične suradnje u budućnosti.
Foto: Privatna arhiva – Hrvoje Hiršl, Aleksandar Selak, Goran Čižmešija
