Nakon prvog sudjelovanja na vinskoj manifestaciji Teran Wine&walk prošle subote, ono što sa sigurnošću možemo reći – ovo nam neće biti zadnje ‘hodanje uz vino’.
Nešto je doista magično u ovoj kombinaciji lokacije – okolice Motovuna, organiziranog druženja, degustaciji lokalnih vina, gurmanskih specijaliteta i 12-kilometarskoj stazi koju posjetitelji moraju proći do cilja. Već drugu godinu zaredom istarski Wine&walk privlači stotine ljudi s konceptom koji je idealan odabir za veća društva, ali i za dobar vikend s prijateljicom ili čak samostalnu aktivnost.
Ove godine, koliko smo putem čuli, najviše je bilo domaćih hodača, a brojni su bili i vinoljupci iz susjedne Slovenije.
Nešto je doista magično u ovom konceptu, što za nepce, ali zaključujemo izmoreni nakon sedmosatnog lunjanja po motovunskim krajolicima, još bitnije – za dušu i tijelo. I ne, nije riječ o opijenosti alkoholom, nego pozitivnom vibrom, opijenosti ljudima, spontanim smijanjem, onime što čini život boljim – bezbrižnošću i dobrom energijom.
Kao amaterima na ovakvoj manifestaciji, upute organizatora nismo baš shvatili preozbiljno, ali bitno je naučiti – pa makar i iz vlastitog iskustva.
Cilj je vrlo jasan – prehodati stazu dugu 12 kilometara u labirintu vinograda u sjeverozapadnoj Istri, stati na 7 punktova gdje su najbolji istarski vinari pripremili butelje vina kojima se ponose, a gurmane na svakom punktu očekuje i bogata okrepa. Ove godine sudjelovale su vinarije Roxanich, Novak, Fakin, Valenta, Fachin, Benvenuti, Bertoš, Tomaz. Ukupno 13 čaša vina po osobi i jedan Teranino.
Na gastro meniju u ponudi su bili brusketi s namazom od tartufa, istarska maneštra, tjestenina s gulašom, burger s mesom od divljači, kiseli kupus i suho meso, plata sireva i jesenski muffin od jabuka.
Konoba Fakin, Miro tartufi, Konoba Pod voltom, Sirana Majcani, Roxanich i Lovačka udruga “Fazan” iz Motovuna, bili su naši gastro domaćini.
Na prijavama u prekrasnom Roxanichu koji je polazna točka sudionici dobivaju ‘prvu pomoć’: ruksak, knjižicu za konzumaciju, čašu, nosač za čašu i vodu. Ostaje samo napraviti koju fotku u ovom dizajnerskom boutique hotelu i krenuti na stazu.
Više grupa kreće u različito vrijeme (od 9 – 12 sati), u dovoljnom razmaku kako se ne bi stvarala gužva na punktovima. A jednom kad krenete, svaka čaša i svaki zalogaj vuku vas dalje. Jer svaka vinarija ima svoju priču, svaka kapljica ima ‘after taste’ koji vam ostaje u pamćenju nakon odlaska.
Jer sada uz ta vina vežemo i nezaboravne uspomene koje smo tamo stvorili i doživjeli. Puno je truda, kreativnosti i motivacije potrebno da svaki od tih vinograda, podruma, etiketa vina, kvalitete opstaje toliko godina.
Iako je staza okarakterizirana kao umjereno teška, garantiramo vam da se u nekim trenucima čini kao najteža na svijetu. Ali nekako godi. Sunce je zapeklo i koraci su vrlo brzo postali kraći, a ovdje smo se prisjetili organizatora koji su u savjetima naveli kako bi bilo dobro sa sobom ponijeti ekstra bocu vode (jednu smo dobili na startu), pokrivalo za glavu i namazati se s SPF-om. Poslušali smo ih jedino ponijevši dekice na koje se može leći, što nam je olakšalo rutu. Idući put, čini nam se, poslušat ćemo sve savjete.
Moto s kojim smo mi krenuli bio je da se malo odmaknemo od grada, da imamo dan za sebe, s mišlju: dolce far niente. Istrian wine&walk nudi upravo to. Mogućnost da se osamiš, da doživljavaš trenutak, da dišeš prirodu, da ležiš na travi, da kušaš grožđe koje si upravo ubrao, da uživaš u selekciji istarskih vina. Ali istovremeno, da se uklopiš s nekom novom ekipom, da pjevaš usred dana u vinogradu, da guštaš s nekim novim poznanicima. Svaki korak oslobađa vas od nakupljenog stresa i puni baterije za nadolazeći tjedan ili period života. Pogled u plavo nebo, izležavanje u hladu u najvrućim satima dana je doprinijelo uživanciji koja je zagarantirana.
Mnogima od posjetitelja, kako nam pričaju dok zajedno hodamo, ovo nije prvi put. Vinske ture po Hrvatskoj su im tradicija. I baš kako su nam rekli čim smo kročili na stazu: Tko jednom dođe na istarski wine&walk, uvijek će se vratiti ponovno. I bili su u pravu. Čim je naša šetnja završila, počeli smo planirati novu. Na zadnjoj postaji, u Roxanichu, dok smo jeli najukusniji muffin od jabuka i cimeta koji smo do sada kušali.
Hvala Istri. Opet je opravdala sva naša očekivanja i malo više od toga. Bili smo bezbrižni i iskoristili smo vikend baš kako treba.
Foto: Instagram, privatna arhiva
