Svi je znamo kao preslatku, vrckastu i inteligentnu mladu ženu britkog jezika i sjajnog modnog stila. Do nedavno smo je gledali u glazbenom showu The Voice, a nakon ovog intervju još nam je jedna stvar u vezi Ive Šulentić postala kristalno jasnom. Ona jako voli putovanja.
Proputovala je mnoge zemlje, plakala na aerodromima jer nije htjela kući i stvorila neprocjenjive uspomene od kojih je neke podijelila i s nama, bez obzira na nostalgiju uzrokovanu prisjećanjem na destinacije koje su se zavukle pod kožu. Kada čujete što je sve vidjela i s kojom srećom priča o istom, postat će vam jasno zašto smo našu poznatu voditeljicu htjeli ispitati sve o putovanjima i njenim malim trikovima…
Na žalost, mislim da ću zauvijek ostati kampanjac. Ma koliko unaprijed znala da putujem, nema šanse da je kofer spreman na vrijeme. Već otprilike znam što mi treba pa si volim utvarati da sam brza, ali mnoge su besane noći u mom sjećanju upravo zbog – pakiranja. Izvadim sve van pa gledam, pa slažem, pakiram, onda vadim, onda odustanem i, na kraju – let je za par sati, trpaj sve unutra i ne brini!
Rezerviranje smještaja na licu mjesta ili unaprijed?
Kako kada. Ako je samo jedna destinacija u pitanju, ona nije problem naći neki ok smještaj, da je dobra pozicija i ok omjer svega što nudi i cijene. Ako je neko veće putovanje u pitanju, s promjenama destinacija (a u mom slučaju tu u pravilu dolazi i promjena datuma), onda sve radim na licu mjesta. Nije problem.
Apsolutno sve sama. Dobro, ne sama, pomogne mi i stanoviti gospodin Google i prijatelji koji ili tamo žive ili su bili, ali agencije, koliko god da poštujem njihov rad, nisu moj đir. Ne mogu se ni zamisliti da hodam u kolonici iza tete s kišobranom i pratim ritam grupe umjesto da uživam u ritmu mjesta u kojem jesam. Ovako se sama, ponekad, i izgubim pa, lutajući uličicama, upoznajem mjesto, lokalce, vidim štošta i u tome baš uživam. No, nikad ne reci nikad. Da mi je vidjeti tko će me spasiti od lutanja i gubljenja kada ću naokolo hodati sa štapom, s pepeljarkama na očima i slikom unuka u novčaniku.
Apsolutni pobjednici – Airbnb i booking.com. Ponekad se zaželim odmora na kojem ne moram ništa raditi pa volim biti u hotelu, a kada idem na dulje, uglavnom uzimam stanove – opet odličan način za upoznati lokalce i vidjeti kako oni žive – i u čemu. Trik? Pogledati recenzije – i dobre i negativne i poslušati vlastiti instinkt. A prije svega toga – dobro izbrojati novce i izvagati budžet. Što se Airbnb-a tiče, jako je dobro imati u potpunosti ispunjen profil kako bi vlasnici stanova znali s kim imaju posla – s nekima sam ostala u kontaktu dugo nakon boravka kod njih baš zbog toga što je komunikacija bila normalna i iskrena. Oni su znali tko im dolazi, ja sam znala kamo idem. Prvi kontakt je bitan!
‘Luksuz’ ili avantura?
Ovisi što nekome znači luksuz. Meni je jednom bio luksuzan hostel na drvetu u džungli u kojem sam spavala na mreži razvučenoj između dviju grana baš zbog te atmosfere i činjenice da je to mjesto inače nedostupno iako je to, realno, ipak samo ‘hammock’. Ne znam. Radije dam novce za finu hranu i stvaranje super uspomena, nego za nekakav velebni smještaj. Iako, volim komfor, volim svoju kupaonu i čist krevet – po tim se kriterijima vodim. Mislim da imam traume od hostela iz tinejdžerskih dana gdje sam u zajedničkoj kupaonici na katu nalazila dlake neznanaca. Ups! Nikada više. Ali sam zato u prekrasnim hotelima kao pravo malo prasence – uživam do neba i nazad.
Obilaženje svih znamenitosti ili neopterećeno lutanje i stapanje s gradom?
Ovo drugo. Volim obilaziti znamenitosti, dapače, ali toliko se više uspomena ponese iz spontanih situacija, nego iz onih gdje se namještamo za fotku ispred neke, ne znam, fontane. Sve se obiđe, ali nije da plačem ako nisam vidjela katedralu u nekom gradu jer sam u to vrijeme plesala s lokalcima na kiši.
Snalaženje pomoću aplikacija i Interneta ili minglanje s lokalcima i putnicima?
Eh, tu se stvari mijenjaju. Prije bih svakako odgovorila samo i izričito ovo drugo, no, otkako je Google Maps pokazao sve svoje prednosti u jednom hektičnom gradu u kojem sam stostruko smanjila vrijeme dolaska na destinaciju – a pritom sam koristila i podzemnu i bus i hodala – uzdam se i u tehnologiju. Aplikacije su zakon i tu su da nam pomognu – zašto onda ne?
Koje su one krucijalne putne aplikacije na tvom mobitelu?
Već spomenuti Google Maps, potom AccuWeather, ForSquare i TripAdvisor; skinem pojedinačne aplikacije za veće gradove, posebice subway, a ako su duža putovanja, onda i booking.com i slične aplikacije koje također pomažu u pronalaženju smještaja, fine hrane, dobre zabave, lijepih pogleda i ugodnih predmeta.
Ona/j s kojim se najlakše dogovorim oko svega, čak i prije prve jutarnje kave. Ako smo lijeni – lijeni smo, ako nam se hoda – nema ‘jamranja’ da bole noge. Zato ih i volim najviše na svijetu, jer smo obišli tolikoooo toga. Znaju tko su! 😉
Najdraža destinacija do sada?
Uf. Svako mjesto ima svoje divote zbog kojih bih ga navela kao najdraže. Italija je prva zemlja koju sam posjetila, čvrsto držeći mamu za ruku. Tajland sam upoznala iz ptičje perspektive, iz balona na vrući zrak i družila se s lokalcima, sve dok nismo pobjegli na pusti otok, a ne na ludu zabavu. Meksiko sam proputovala uzduž i poprijeko, na sve moguće načine, sama i u društvu; slično je i s Kostarikom. Bejrut je grad u kojem sam plakala kada sam odlazila kući. Damask me očarao. Amsterdam sam upoznavala dugo, ne iz perspektive turista, već isključivo u društvu lokalaca; ista stvar vrijedi i za Berlin, Beč i Milano. U Barcelonu sam se zaljubila i tamo išla u školu, imala svoju sobicu i dijelila stan s međunarodnom ekipom, a u San Franciscu smo imali svoj stan u koji su nam dolazili frendovi kao da smo tamo doma. New York je, pak, posebna priča i to će potvrditi svi koji su zagrizli komadić Velike Jabuke. Da ne duljim i nabrajam jer me odmah zaskoče emocije i nostalgija – najdraže destinacije nemam. Osjećam se kao stanovnik svijeta i svugdje bih još htjela ići, a na neka se mjesta i vratiti. Sve je to – tu.
Najdraža i najgora uspomena s putovanja?
Opet floskula, ali nema je. Trebala bih knjigu napisati. Divota, sve, sve, sve! Najgore su uspomene samo one u kojima plačem na aerodromu jer odlazim i čujem vapaj u sebi – ‘samo još jedan dan!’
Na vrhu moje liste destinacija za posjetiti nalazi se…
Daleki sjever – vidjeti polarnu svjetlost. A onda sve dalje redom!
Putujte, putujte kad možete! I – budi što jesi i zaboravi da te itko gleda, slušaj sebe i glasno se smij.
Bilo kada, bilo gdje. Zagledam se u nešto, bilo što, i isključim se.
Mjesto na kojem bih htjela provesti ostatak života…
Ono u kojem su moji ljudi.
