“Pa kako te nije strah?” – glasi pitanje koje mi ljudi najčešće postavljaju svakog puta kada odlučim istraživati određenu zemlju koju ponekad možeš spaziti na listama opasnijih zemalja svijeta… Zločestih, pijanih, zlonamjernih i napasnih ljudi ima, nažalost, svugdje… Mišljenja sam kako opasnost može vrebati na svakom koraku – pa tako i u tvojem vlastitom i dobro poznatom kvartu u tri ujutro. U posljednjih par godina više sam negativnih iskustava doživjela vraćajući se solo u kasnim noćnim satima sa nekih koncerata u Zagrebu, nego prilikom noćnih vrludanja po ulicama Bangkoka, Vancouvera, New Yorka, Vientianea ili Manague. Kako god okreneš – oprezna trebaš biti gdje god da se nađeš… No, treba naučiti kako strah dozirati da te on ne paralizira i da se ne pretvoriš u jednu od onih djevojaka koja se nikada neće usuditi bukirati let za destinaciju koja joj zvuči preegzotično, pa samim time i preopasno… A postoji i ona druga varijanta u kojoj ipak bukiraš taj let, ali si kompletno izbezumljena i sumnjičava prema svakome. Ne vjeruješ apsolutno nikome, ne želiš uspostaviti eye contact sa strancima na ulici, ne izlaziš iz hostela već sat vremena prije zalaska sunca, a lokalnu hranu možda bi bilo bolje preskočiti… Pa u tom si slučaju komotno mogla preskočiti trošak za avionsku kartu i o čarima dotične zemlje učiti putem nekog doxa na National Geographic Channelu.
Danas je pristup informacijama puno lakši i postoji jako puno travel sajtova, foruma, blogova, časopisa, FB pageova na kojima možeš napraviti kvalitetan research prije samog puta. To nekima pruža dodatan osjećaj sigurnosti, iako neki više vole putovati na blef… Možda ipak malo nesigurnija varijanta, ali meni definitivno draža. Priča se nekako odvija spontanije, iznenađenja su na svakom koraku – a to sve pridaje poseban štih konkretnoj avanturici u koju si se usudila upustiti.
Ponekad se jednostavno pronađeš na krivom mjestu u krivo vrijeme. I u tom slučaju ne možeš puno napraviti da popraviš situaciju… No, svojim odlukama i ponašanjem možeš ponekad izbjeći takve slučajeve. Prije par godina bila sam kompletno neustrašiva – otvoreno srce, 100% povjerenje, autostopiranje, couchsurfanje… Ma samo piči! A onda proživiš par negativnih iskustava, osvjestiš činjenicu da nisu svi ljudi toliko iskreni i dobronamjerni – pa promijeniš ploču.
*Lijep je osjećaj slobode, spontanosti i nekalkuliranja… Ali potrudi se da uvijek barem jednoj osobi javiš tvoj okvirni plan… Gdje si krenula, koliko otprilike tamo planiraš ostati i gdje si smještena… Ja se redovito javljam svojoj majci putem maila, no isto tako, napomenem joj kada znam da situacija sa wifijem neće biti povoljna – čisto da izbjegnemo nepotrebnu frku i paniku. Roditelji su uvijek u brizi i mislim da je redovito javljanje najmanje što možemo učiniti za njih.
*Pripazi na odabir odjevnih kombinacija. Ponekad te golo rame ili suknja iznad koljena mogu dovesti u neugodnu situaciju. Nemoj se braniti argumentima: ”Pa kod mene doma žene smiju hodati okolo odjevene kako one žele…” Ti si gošća u toj zemlji i ako se prešetavaš po muslimanskoj četvrti gdje su sve žene kompletno zavijene, pokrij glavu i ramena maramom, te se probaj uklopiti. Bez obzira što je 45 stupnjeva i što ti nije jasno zašto one to moraju raditi.
*Ne ustručavaj se povisiti ton ako misliš da je to potrebno. U situacijama u kojima se osjećaš ugroženom, slobodno koristi fraze koje su čak i pomalo bezobrazne. Trebaš se znati zauzeti za sebe. I iako ti oštrina, deranje i psovanje nisu u prirodi – možda je u tom trenutku takvo ponašanje jednostavno neophodno. Osobno sam se u takvim situacijama nalazila najčešće u ruralnim područjima gdje je postotak educiranih ljudi puno niži. Samim time većina ljudi nije imala prilike naučiti engleski, stoga je uvijek korisno prisvojiti par jednostavnijih fraza na lokalnom jeziku jer ti vrištanje ”Leave me alone! I’m gonna call the police! What do you think you’re doing?” fraza neće previše pomoći.
Putovanja te otvaraju… Mijenjaju… Uče svačemu… Formiraju. Život je kratak i nikada ne znaš kada te može pogoditi cigla s drugog kata, pogaziti auto ili dokrajčiti potres… I zato poradi na rješavanju strahova, spakiraj kovčege i kreni u istraživanje!
